Večernjakova biblioteka

kolo IV. Biblioteka Coelho

Knjiga 4.

Paulo Coelho Peta gora

Naslov izvornika: A auinta montana

S portugalskoga prevela: Nina Lanović Korektura: Dobrila Arambašić-Kopal

Copvright © 1996 by Paulo Coelho This edition is published by arrangements

with Sant Jordi Asociados, Barcelona, SPAIN Ali Rights Reserved

Internet stranica Paula Coelha: http: / / www.paulocoelho.com

Copyright © za hrvatsko i bosansko izdanje V.B.Z., Zagreb

Produkcija: Verlag INGENIUM GmbH & Co KG, Graz, Austrija Nakladnik: Večernji

list, d.d.

ISBN: 953-7161-61-7

Dizajn naslovnice: Tomislav Bobinec Fotografija na naslovnici: Getty images

Paulo Coelho

Peta gora

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjiţnica - Zagreb

UDK 821.134.3(81 )-31 = 163.42

COELHO, Paulo

Peta gora / Paulo Coelho ; <s portugalskoga prevela Nina Lanović>. -Zagreb :

Večernji list, 2005. -(Večernjakova biblioteka, Kolo 4, Biblioteka Coelho ;

knj. 4)

Prijevod djela: A quinta montana. ISBN 953-7161-61-7 450107077

Večernji list

Večernjakova biblioteka

kolo IV. Biblioteka Coelho

Knjiga 4.

Paulo Coelho Peta gora

Naslov izvornika: A quinta montana

S portugalskoga prevela: Nina Lanović Korektura: Dobrila Arambašić-Kopal

Copvright © 1996 by Paulo Coelho This edition is published by arrangements

with Sant Jordi Asociados, Barcelona, SPAIN Ali Rights Reserved

Internet stranica Paula Coelha: http: / / www.paulocoelho.com

Copvright © za hrvatsko i bosansko izdanje V.B.Z., Zagreb

Produkcija: Verlag INGENIUM GmbH & Co KG, Graz, Austrija Nakladnik: Večernji

list, d.d.

ISBN: 953-7161-61-7

Dizajn naslovnice: Tomislav Bobinec Fotografija na naslovnici: Getty images

Paulo Coelho

Peta gora

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjiţnica - Zagreb

UDK 821 134.3(81)-31 =163.42

COELHO, Paulo

Peta gora / Paulo Coelho ; <s portugalskoga prevela Nina Lanović>. -Zagreb :

Večernji list, 2005. -(Večernjakova biblioteka, Kolo 4, Biblioteka Coelho ;

knj. 4}

Prijevod djela: A quinta montana. ISBN 953-7161-61-7 450107077

Večernji list

<*>

BILJEŠKA AUTORA

U mojoj knjizi »Alkemičar« ključna je teza sadrţana u jednoj rečenici kralja

Melkisedeka, upućenoj pastiru Santiagu: »Kad nešto doista ţeliš, cijeli će se

svijet urotiti da to i dobiješ.«

Duboko vjerujem u to. MeĎutim, na putu ţivljenja svoje vlastite sudbine,

proĎemo kroz niz dionica koje su van naše sposobnosti poimanja, a svrha im je

da nas uvijek nanovo vrate na put naše Osobne Legende - ili pak, da nas pouče

onom što je neophodno da bismo ispunili vlastito poslanje. Mislim da bih ovo

što sam kazao mogao bolje predočiti, ako ispričam jednu epizodu iz mog ţivota.

Dana 12. kolovoza 1979. otišao sam na spavanje potpuno siguran u jednu

činjenicu: u dobi od trideset godina, uspio sam doći do samog vrhunca moje

karijere u diskografiji. Radio sam kao umjetnički direktor brazilskog CBS-a,

te sam upravo bio pozvan u SAD, na razgovor s vlasnicima diskografske kuće;

jamačno su bili spremni da mi na tom razgovoru daju zeleno svjetlo da doista

ostvarim sve ono što sam ţelio učiniti u mojoj oblasti. Naravno da je moj

veliki san - biti pisac - time bio potisnut u drugi plan, ali što onda?

Konačno, stvarni je ţivot bio mnogo drugačiji od onog kojeg sam ja zamišljao;

u Brazilu nije bilo mjesta za onog tko je ţelio ţivjeti od knjiţevnosti.

Te noći, donio sam odluku da napustim moj san: bilo je vaţno prilagoditi se

okolnostima i iskoristiti prilike. Ako mi se srce bude bunilo - mislio sam -

mogu ga zavarati, pišući riječi za glazbu kadgod

poţelim, a, s vremena na vrijeme, i poneki članak za novine. Osim toga, bio

sam uvjeren da je moj ţivot krenuo drugim, ali ni slučajno manje uzbudljivim

tokom: čekala me blistava budućnost u multinacionalnim diskografskim

kompanijama.

Ujutro me probudio telefonski poziv predsjednika moje firme: bio sam upravo

otpušten, bez većih objašnjenja. Pokucao sam na mnoga vrata u dvije sljedeće

godine, ali nikad više nisam uspio dobiti zaposlenje u toj struci.

Kad sam završio s pisanjem PETE GORE, sjetih se te epizode - a i drugih

očitovanja neminovnog u mom ţivotu. Kad bih se god osjetio apsolutnim

gospodarom situacije, dogodilo se nešto što bi me prizemljilo. Pitao sam se -

zašto? Zar sam doista osuĎen da uvijek stignem tako daleko, ali da nikad ne

prijeĎem crtu? Je li moguće da je Bog tako okrutan da mi dopušta da ugledam

palme na obzoru, samo da bi još teţa bila moja smrt od ţeĎi usred pustinje?

Dugo mi je trebalo da shvatim da i nije baš tako. Ima stvari koje se dogode u

našim ţivotima da bi nas ponovo usmjerile na pravi put naše Osobne Legende.

Druge pak situacije iskrsnu kako bismo mogli primijeniti ono što smo naučili.

I, konačno, neki dogaĎaji sluţe da bi nas doista poučili.

U mojoj knjizi »The Pilgrimage« pokušao sam pokazati da te pouke ne moraju

biti praćene bolju i patnjom; dovoljna je disciplina i pozornost. Iako tu

spoznaju smatram blagoslovom svog ţivota, ipak nikad nisam dokučio svrhu nekih

teških trenutaka koje sam proţivio, čak i uz svu disciplinu i pozornost.

Jedan od takvih primjera je slučaj koji sam gore naveo; bio sam veliki

profesionalac, trudio sam se ko-

liko sam god mogao da dam ono najbolje od sebe i bio pun ideja koje još i

danas smatram dobrima. No neizbjeţno se dogodilo, i to upravo u trenutku kada

sam se osjećao najsigurnijim i najsamouvjerenijim. Vjerujem da nisam sam u tom

iskustvu; prrisutnost neizbjeţnog u svom ţivotu već je osjetilo svako ljudsko

biće na licu Zemlje. Neki su se oporavili, drugi se predali - ali svi smo mi

već osjetili, sasvim blizu, lepe-tanje krila kobi.

Zašto? Kako bih sam sebi odgovorio na to pitanje, prepustio sam se Iliji da me

vodi danima i noćima Akbara.

PAULO COELHO

»Zaista, kaţem vam — nastavi on — nijedan prorok nema

priznanja u svom zavičaju.

Zaista, takoĎer vam kaţem, bijaše mnogo udovica u Izraelu u vrijeme Ilijino

kad nebo osta zatvoreno tri godine i šest mjeseci te velika glad zavlada po

svoj zemlji.

Ali nijednoj od njib ne bijaše poslan Ilija osim nekoj udovici u Sarepti, u

zemlji sidonskoj.«

LUKA, 4; 24-26

PROLOG

Početkom godine 870. prije Krista, jedna oblast poznata kao Phoenicia - a

Izraelci je nazivaše Libanonom - obiljeţila je gotovo tri stoljeća mira. Njeni

su se stanovnici mogli ponositi svojim uspjesima; kako nisu bili politički

moćni, bijahu primorani razviti zavidnu pregovaračku sposobnost, stoje bilo

jedino jamstvo opstanka u svijetu poharanom neprestanim ratovima. Savez

sklopljen oko 1.000 godine prije Krista s izraelskim kraljem Salomonom

omogućit će osuvremenjivanje trgovačke mornarice i osvajanje novih trţišta.

Otada počinje nezaustavljivi uspon Fenicije.

Fenički pomorci doplovili su u to doba već do Španjolske i Atlantskog oceana,

a ima teorija - koje još nisu potvrĎene - da su ostavili pisane tragove čak i

na sjeveroistoku i jugu Brazila. Trgovali su staklom, cedrovinom, oruţjem,

ţeljezom i bjelokosti. Stanovnici velikih gradova, kao što su Sidon, Tir i

Biblos, poznavali su brojeve, astronomske proračune, vinarstvo i sluţili su

se, tada već dvjestotinjak godina, odreĎenim brojem znakova za pisanje, koje

će Grci preuzeti kao alfabet.

Početkom godine 870. prije Krista, jedno se ratno vijeće sastalo na udaljenom

mjestu, u gradu Niniva. Skupina asirskih vojskovoĎa odlučila je poslati svoje

trupe da osvoje zemlje što su se smjestile na obalama Sredozemnog mora.

Fenicija je odabrana kao oblast koja će prva biti napadnuta.

Početkom godine 870. prije Krista, dva čovjeka -skrivena u jednoj staji u

Gileadu, u Izraelu - očekivala su smrt u narednim satima.

PRVI DIO

- Sluţio sam Bogu koji me sada ostavlja i prepu

šta rukama mojih neprijatelja - reče Ilija.

- Bog je Bog - odvrati levit. - On nije Mojsiju re

kao je li dobar ili zao; rekao je samo: Ja jesam. Dakle,

On je sve što postoji pod suncem - i grom koji razruši

kuću, ali i ruka čovjeka koja je obnovi.

Razgovor je bio jedini način da se odagna strah; svakog trenutka, vojnici će

provaliti vrata staje gdje su se nalazili, razotkriti ih i ponuditi im jedini

mogući izbor: oboţavati Baala - feničko boţanstvo - ili biti pogubljen.

Pretraţivali su kuću po kuću, zahtijevali od proroka da se obrate, a ako nisu

htjeli, bivali su smaknuti.

Moţda se levit obrati i umakne smrti. No Ilija nije imao izbora: sve se to

dogaĎalo njegovom krivicom i Izebela je htjela njegovu glavu pod svaku cijenu.

- AnĎeo Gospodnji bio je taj koji me poslao kralju

Ahabu, kako bih ga upozorio da neće biti kiše dokle

god Baal bude štovan u Izraelu - reče, gotovo se is

pričavajući što je poslušao anĎelove riječi. - Ali Bog

djeluje polagano; dok suša ne počne činiti svoje, prin

ceza Izebela već će kazniti sve one koji ostanu vjerni

Gospodu.

Levit ne reče ništa. Razmišljao je bi li se trebao obratiti i okrenuti Baalu,

ili umrijeti u ime Gospodnje.

- Tko je Bog? - nastavi Ilija. - Zar on drţi sablju

vojnika što ubija one koji ne izdaju vjeru naših patri

jarha? Zar je on postavio tuĎinsku princezu na naše

prijestolje, da bi se sve ove nesreće dogodile našem

pokoljenju? Zar je Bog taj koji ubija vjerne, nevine,

one koji slijede Mojsijeve zakone?

Levit je donio odluku: radije će umrijeti. Poče se smijati, jer ga pomisao na

smrt više nije plašila. Okrene se prema mladom proroku pored sebe i pokuša ga

umiriti:

- Pitaj Boga samoga, ako već sumnjaš u njegove

odluke - reče. - Ja sam prihvatio svoju sudbinu.

- Bog ne moţe ţeljeti da budemo istrebljeni bez

milosti - ustrajao je Ilija.

- Bog moţe sve. Kad bi se ograničavao samo na

ono što mi nazivamo Dobrim, ne bismo ga mogli zvati

Svemogućim; vladao bi samo jednim dijelom uni

verzuma, a postojao bi uz njega i netko drugi, moćni

ji, koji nadzire i sudi o njegovim djelima. Kad bi bilo

tako, ja bih štovao toga moćnijeg.

- Ako On moţe sve, zašto ne poštedi od patnje

one koji ga ljube? Zašto nas ne spasi, umjesto što da

je moć i slavu svojim vlastitim neprijateljima?

- Ne znam - odgovori levit. - Ali postoji razlog i

nadam se da ću ga uskoro saznati.

- Ti nemaš odgovor na to pitanje.

- Nemam.

Obojica ušutješe. Iliju je oblijevao hladan znoj.

- Ti si prestravljen, ali ja sam se već pomirio sa

svojom sudbinom - progovori levit. - Izići ću i skon

čati s ovom agonijom. Svaki put kad začujem koji krik

izvana, patim zamišljajući kako će biti kada kucne

moj čas. Za ovo vrijeme koje smo ovdje zatvoreni,

umro sam već stotinu puta, a mogao sam umrijeti

samo jednom. Ako mi je već suĎeno da ostanem bez

glave, neka to bude što prije.

Imao je pravo. I Ilija je čuo iste krikove i već je propatio više nego što je

mogao podnijeti.

- Idem s tobom. Umoran sam od borbe za neko

liko sati ţivota više.

Ustade i otvori vrata staje, puštajući da sunce osvijetli unutrašnjost staje i

dvojicu tamo skrivenih ljudi.

Levit ga je uhvatio za ruku i počeše hodati. Da se tu i tamo nije čuo pokoji

krik, bio bi to sasvim normalan dan, u gradu kao bilo koji drugi - sunce koje

nije prejako peklo i povjetarac koji je dolazio s udaljenog oceana, čineći

temperaturu ugodnom, prašnjave ulice, kuće načinjene od zemlje pomiješane sa

slamom.

- Naše su duše zarobljene strahom od smrti, a dan

je tako lijep - reče levit. - U mnogo drugih prilika, kad

sam se osjećao u miru s Bogom i svijetom, vrućina je

bila strašna, vjetar iz pustinje ispunjao mi je oči pijes

kom, tako da nisam mogao vidjeti ni prst pred nosom.

Njegov plan nije uvijek u skladu s onim što mi osje

ćamo; ali ipak jamčim da On ima razloga za sve to.

- Divim se tvojoj vjeri.

Levit pogleda prema nebu, kao da se na trenutak zamislio. Onda se okrene ka

Iliji:

- Nemoj se diviti, a ni toliko vjerovati - bila je to

»oklada« sa samim sobom. Pretpostavio sam da Bog

postoji.

- Ti si prorok - usprotivi se Ilija. - I ti čuješ gla

sove i znaš da postoji drugi svijet osim ovog.

- To moţe biti moj umišljaj.

- Ali već si vidio boţje znakove - ustrajao je Ilija,

kojeg su sudrugovi komentari počeli ozlojeĎivati.

- Moţe to biti moja mašta - odgovor je bio isti. -

Zapravo, jedino konkretno što imam je moja »oklada«

- rekao sam sam sebi da sve to dolazi od Svevišnjega.

Ulica je bila pusta. Ljudi su, zatvoreni u svojim kućama, čekali da Ahabovi

vojnici obave svoj zadatak po princezinoj naredbi: smaknuti izraelske proroke.

Ilija je hodao uz levita, s osjećajem da ga, iza svakog

od tih prozora ili vrata, netko krišom promatra - okrivljujući ga za sve što

se zbivalo.

- Nisam traţio da budem prorok. Moţda je i kod mene sve plod mašte -

razmišljao je Ilija.

No nakon onog što se dogodilo u stolarskoj radionici, znao je da nije tako.

Od svog djetinjstva čuo je glasove i razgovarao s anĎelima. Tada su ga

roditelji odveli nekom svećeniku u Izraelu, koji ga je - nakon što mu je

postavio mnoga pitanja - okarakterizirao kao nabi, proroka, »čovjeka duha«,

onoga koji je »glasnik boţji«.

Nakon što je duge sate proveo u razgovoru s njim, svećenik reče njegovim

roditeljima da bi sve što dječak bude rekao, trebali shvatiti ozbiljno.

Kad su izišli odatle, roditelji Iliji zabraniše da ikad više bilo kome priča o

onom što vidi ili čuje; biti prorok značilo je imati sveze s vlašću, a to je

oduvijek bilo opasno.

U svakom slučaju, Ilija nikad nije čuo ništa što bi moglo zanimati svećenike

ili kraljeve. Razgovarao je samo sa svojim anĎelom-čuvarom i slušao savjete

koji su se ticali njegova vlastita ţivota; pokatkad bi imao vizije koje nije

razumio - daleki oceani, planine naseljene čudnim krilatim bićima... Kad bi

priviĎenja nestala, on je - poslušavši svoje roditelje - činio sve kako bi ih

što brţe zaboravio.

Tako su glasovi i vizije bivali su sve rjeĎi. Roditelji su bili zadovoljni i

nisu to više ni spominjali. Kad je Ilija dovoljno odrastao da sam sebe

uzdrţava, posu-diše mu novac da otvori malu stolarsku radionicu.

Gledao je s poštovanjem na druge proroke, koji su hodali ulicama Gileada, u

svojim krznenim ogrta-

čima s pojasevima od koţe, pričajući kako ih je Gospodin odabrao da povedu

izabrani narod. To doista nije bila njegova sudbina; nikad ne bi bio u stanju

dovesti se u stanje transa plesom ili šibanjem vlastita tijela, što je u

»glasnika boţjih« bila normalna praksa

- nije podnosio bol. Nikad ne bi mogao hodati ulica

ma Gileada ponosno izlaţući pogledima oţiljke rana

zadobivenih u stanju ekstaze - bio je prestidljiv za

tako nešto.

Ilija je sam sebe smatrao onim što je doista i bio

- običnim čovjekom, koji se odijeva kao i svi drugi i

koji nanosi nehotice bol samo svojoj duši - istim stra

hovima i iskušenjima koji su sastavni dio ţivota svih

običnih smrtnika. Kako je napredovao njegov posao

u radionici, glasovi su potpuno nestali - jer zreli i

radini ljudi nemaju vremena za to. Njegovi su ro

ditelji bili zadovoljni sinom i ţivot je tekao u miru i

skladu.

Onaj razgovor sa svećenikom, dok je još bio dijete, pretvorio se u blijedo

sjećanje. Ilija nije mogao vjerovati da bi Svemogućem Bogu bilo potrebno

razgovarati s ljudima da bi proveo u djelo svoje zapovijedi; ono što se

dogodilo u njegovu djetinjstvu bila je samo mašta dokona dječačića. U Gileadu,

njegovu rodnom gradu, ţivjelo je nekoliko ljudi koje su ostali graĎani drţali

ludima. Govorili su nesuvisle stvari i bili su nesposobni razlikovati glas

Gospodnji od bolesnih delirija. Provodili su ţivot na ulicama, prizivajući

kraj svijeta i preţivljavajući od tuĎeg milosrĎa. Svejedno ih nijedan svećenik

nije smatrao »glasnicima boţjim«.

Ilija je na kraju zaključio da svećenici nikad nisu sigurni u ono što govore.

»Glasnici boţji« bili su posljedica nesreĎenih prilika u jednoj zemlji koja je

traţila svoj put, gdje su se braća svaĎala meĎu sobom i gdje bi svaki čas

netko drugi preuzeo vlast. Nije bilo razlike izmeĎu proroka i luĎaka.

Kad je čuo za vjenčanje svog kralja s Izebelom, tirskom princezom, nije tome

pridavao mnogo vaţnosti. I drugi su izraelski kraljevi već činili isto i time

pridonijeli trajnom miru u regiji, te procvatu trgovine s Libanonom. Nije

Iliju zabrinjavalo vjeruju li stanovnici susjedne zemlje u bogove koji ne

postoje, ili pak, odaju li se čudnim kultovima, kao što je oboţavanje

ţivotinja ili planina; jesu li pošteni u pregovorima -to je drţao najvaţnijim.

Ilija je nastavio kupovati cedrovinu koju su donosili i prodavati svoju

stolariju. Iako su su bili pomalo uobraţeni i voljeli sami sebe nazivati

»Feničanima« -zbog drugačije boje koţe - nitko od libanonskih trgovaca nikada

nije pokušavao za sebe izvući korist iz općeg nereda koji je vladao u Izraelu.

Plaćali su pristojnu cijenu za kupljenu robu i nisu se upuštali u komentiranje

neprestanih unutarnjih ratova i političkih problema, prilika s kojima su se

Izraelci bili prisiljeni suočavati iz dana u dan.

u Samariji i unutra mu sagradi oltar. Ljudi počeše hodočastiti na to mjesto i,

zakratko, kult libanonskih bogova proširi se posvuda po Izraelu.

- Proći će. Moţda se odrţi za ţivota jedne generacije, ali onda će biti

zaboravljen - i dalje je mislio Ilija.

Kad je zasjela na prijestolje, Izebela zatraţi od Ahaba da štovanje Gospoda

Boga bude zamijenjeno kultom libanonskih bogova.

I to se već i prije dogaĎalo. Ilija - iako se gnušao činjenice da je Ahab na

to pristao - nastavi štovati Boga Izraelova i ţivjeti po Mojsijevim zakonima.

- To će proći - mislio je. - Izebela je zavela Ahaba, ali neće imati dovoljno

snage da obrlati narod.

No Izebela nije bila ţena kao druge; vjerovala je da ju je sam Baal poslao na

svijet, kako bi obratila na pravu vjeru narode i drţave. Lukava i promišljena,

poče nagraĎivati sve one koji bi napustili Gospodina i prihvatili nova

boţanstva. Ahab podiţe hram Baalu

Tada se dogodilo ono što nije ni slutio. Tog po-podneva, dok je završavao

jedan stol u svojoj radionici, sve se oko njega zatamni i naĎe se okruţen

tisućama bijelih svjetlucavih točkica. Glava ga odjednom zaboli oštro kao

nikada prije; htjede sjesti, ali tek tada ustanovi da nije u stanju pomaknuti

nijedan--jedini mišić.

To nije bilo plod njegove mašte.

- Mrtav sam - proleti mu kroz glavu u tom trenu. - I sad, eto, vidim kamo nas

Bog šalje kad umremo, ravno u nebesa.

Jedno od svjetalaca jače zablista i iznenada - kao da dolazi sa svih strana

odjednom,

»začu glas GOSPODNJI, koji mu govoraše: Kaţi Ahabu da, tako izvjesno kao što

je izvjesno da postoji GOSPODIN, Bog Izraelov, pred čijim licem stojiš, ni

rose ni kiše neće biti u godinama koje slijede, po mojoj riječi.«

U tilom je času sve ponovno bilo kao i ranije; radionica, blijeda svjetlost

sutona, glasovi djece što su se igrala na ulici.

Ilija nije spavao te noći. Po prvi put nakon toliko godina, osjećaji koji su

pripadali djetinjstvu su se vratili; i ovaj put nije mu anĎeo-čuvar govorio,

već »nešto« jače i moćnije. Bojao se da bi, ako ne izvrši zapovijest, svi

njegovi poslovi mogli biti ureknuti.

Sutradan ujutro, odluči učiniti ono što je od njega zatraţeno. Konačno, bio je

samo glasnik nečega

što se nije ticalo njega; kad izvrši taj zadatak, glasovi se neće više vraćati

da ga uznemire.

Nije bilo teško ugovoriti audijenciju kod kralja Ahaba. Još odavna, od doba

Samuelova kraljevanja, proroci su stekli ugled u poslovnim i vladajućim

krugovima svoje zemlje. Mogli su se ţeniti, imati djecu, ali su morali uvijek

biti na raspolaganju Gospodinu, da se vladari nikad ne bi udaljili od

ispravnog puta. Tradicija je kazivala da su, zahvaljujući tim »glasnicima

boţjim«, mnoge bitke dobivene, te daje Izrael opstao jer su njegovi vladari,

kad bi skrenuli s pravog puta, uvijek imali nekog proroka da ih vrati na put

Gospodnji.

Došavši tamo, on upozori kralja da će velika suša opustošiti cijelu zemlju i

potrajati sve dok kult feni-čkih bogova ne bude napušten.

Vladar nije pridao mnogo vaţnosti njegovim riječima, ali Izebela - koja je

sjedila pored Ahaba i pozorno slušala što je Ilija govorio - poče mu

postavljati niz pitanja. Ilija joj ispriča što je znao o viziji, o glavobolji,

o osjećaju da se vrijeme bilo zaustavilo dok je slušao anĎela. Dok je opisivao

što mu se dogodilo, mogao je izbliza gledati princezu o kojoj su svi pričali;

bila je jedna od najljepših ţena koje je ikada vidio, duge crne kose koja joj

je padala do struka, savršeno oblikovana tijela. Blistajući na tamnoputom

licu, njene su zelene oči bile prikovane uz Ilijine; on nije uspijevao

prezreti što su mu te oči govorile, pa nije mogao znati ni kako su njegove

riječi na nju djelovale.

Izašao je odatle uvjeren da je izvršio svoju misiju i da se moţe mirno vratiti

poslu u radionici. Putem natrag, poţeli Izebelu svim ţarom svojih 23 ljeta. I

pomoli se Bogu da - u budućnosti - uzmogne susresti neku ţenu iz Libanona, jer

su one bile lijepe, tamne koţe i zelenih očiju punih tajnovitosti.

Radio je ostatak dana i zaspao u miru. Sutradan ga još prije svitanja probudi

levit; Izebela je bila uvjerila kralja da su proroci prijetnja napretku i

širenju Izraela. Ahabovi vojnici dobili su naredbu da pogube sve one koji budu

odbijali da napuste svetu zadaću koju im je Bog namijenio.

Iliji, meĎutim, nije dato pravo na izbor; on je bio osuĎen na smrt.

S levitom je dva dana proveo skriven u staji u juţnom dijelu Gileada, a za to

je vrijeme četiri stotine i pedeset nabi bilo bez odlaganja pogubljeno.

MeĎutim, većina onih proroka koji su hodali ulicama šibajući sami sebe i

proričući kraj svijeta zbog iskvarenosti i nedostatka vjere, prihvatila je da

se obrati na novu vjeru.

Neki opori zvuk, pa za njim jauk, prekinu Ilijine misli. Zatečen, okrenu se

prema svom sudrugu:

- Što je to bilo?

No nije dobio odgovor; levitovo tijelo stropošta se na tlo, probodeno

strijelom posred grudi.

Pred njim, jedan je vojnik namještao novu strijelu u svoj luk. Ilija pogleda

oko sebe: ulica sa zatvorenim vratima i prozorima, sunce na nebu, povjetarac s

oceana o kojem je toliko čuo, ali ga nikad nije vidio. Palo mu je na um da

potrči, ali znao je da bi ga strelica dostigla prije no što bi stigao do

najbliţeg ugla.

- Ako već moram umrijeti, neka to ne bude s leĎa

- pomisli.

Vojnik ponovno zategne luk. Na svoje vlastito iznenaĎenje, nije osjećao strah,

ni nagon za preţivljavanjem, niti bilo što drugo; činilo mu se kao da je sve

to odreĎeno već mnogo ranije i kao da obojica - on, kao i vojnik - igraju

uloge u drami koju nisu sami napisali. Sjeti se djetinjstva, jutara i večeri u

Gileadu, nedovršenih komada pokućstva koje će ostaviti u svojoj radionici.

Pomisli na svoju majku i svog oca, koji nikad nisu ţeljeli sina proroka.

Pomisli na Izebeline oči i na osmijeh kralja Ahaba.

Pomisli kako je glupo umrijeti sa samo 23 godine, nikad ne upoznavši ljubav

ţene.

Ruka otpusti tetivu, strijela sune zrakom, prozuji tik pored njegova desnog

uha i zabode se u tlo iza njega.

Vojnik još jednom napne svoj luk i nacilja. Samo što se, umjesto da odapne

strelicu, zapiljio u Iliju.

- Najbolji sam strijelac u cijeloj Ahabovoj vojsci -

reče. - Sedam godina nisam promašio jednu-jedinu

metu.

Ilija se osvrne na levitovo mrtvo tijelo.

- Taje strijela bila za tebe. -Vojnik je i dalje drţao

luk napetim, a ruke su mu drhtale. - Ilija je jedini

prorok kojeg se mora ubiti; drugi mogu odabrati vjeru

u Baala.

- Onda završi svoj posao.

Bio je iznenaĎen vlastitom mirnoćom. Puno je puta zamišljao smrt u noćima

provedenim u staji, a sada je uvidio da se mučio više no što je bilo potrebno;

za koji tren, svemu će biti kraj.

- Ne mogu - reče vojnik, kojem su ruke još drh

tale, dok je čas podizao, a čas spuštao luk. - Odlazi,

nestani mi s očiju, jer mislim da je Bog skrenuo moje

strijele, i da će me prokleti ako te pogodim.

Tek tada - u trenutku kad je osjetio da ima šanse da preţivi - panika od smrti

počela se vraćati. Još uvijek je bilo izgleda da vidi ocean, da naĎe sebi

ţenu, ima djecu i da završi sve ono što je započeo u svojoj radionici.

- Okončaj to odmah! - reče. - U ovom trenutku sam miran. Ako budeš

odugovlačio, patit ću zbog svega što gubim.

Vojnik se ogleda, kako bi se uvjerio da nitko ne prisustvuje tom prizoru.

Zatim spusti luk, vrati strelicu u tobolac i nestane iza ugla.

Ilija osjeti slabost u nogama; strah je ponovno bio tu, u svoj svojoj silini.

Osjetio je da mora pobjeći istog časa, nestati iz Gileada, da se nikad više ne

bi našao oči u oči vojniku s napetim lukom, uperenim ravno u njegovo srce.

Nije svojevoljno odabrao svoju sudbinu, niti je otišao pred Ahaba zato da bi

se mogao pred svojim susjedima pohvaliti kako je razgovarao s kraljem. Nije

bio odgovoran za pokolj proroka - čak nije bio odgovoran ni za to što je,

izvjesnog poslijepod-neva, vrijeme stalo, što se radionica se preobrazila u

crnu rupu, ispunjenu točkicama svjetlosti.

Povodeći se za vojnikom, obazre se oko sebe; ulica je bila pusta. Pomislio je

da bi trebao provjeriti moţe li se još uvijek levitu spasiti ţivot, no panika

ga isti čas ponovo obuze i, brţe-bolje dok se netko ne pojavi, Ilija se da u

bijeg.

Hodao je više sati, koristeći se stazama kojima već dugo nitko nije kročio,

dok nije stigao do potoka Kerita. Osjećao je stid zbog svog kukavičluka, ali

je bio i sretan što je ţiv.

Popio je malo vode, sjeo i tek tada sagledao situaciju u kojoj se nalazi:

sutradan će već morati nešto pojesti, a nije znao kako se prehraniti usred

pustinje.

Pomisli na svoju stolariju, posao koji je gradio tolike godine, a sada ga je

bio primoran napustiti. Neki od susjeda bili su njegovi prijatelji, ali nije

mogao računati na njih; priča o njegovom bijegu već se zacijelo bila proširila

gradom i jamačno su ga svi mrzili jer je utekao, ţrtvujući na taj način one

koji su doista i iskreno vjerovali.

Sve što je do tada u ţivotu učinio bilo je upropašteno - samo zato što je

povjerovao da vrši volju Gospodnju. Sutradan - a i slijedećih dana, tjedana i

mjeseci - libanonski trgovci dolazit će na njegova vrata i netko će im reći da

je gazda pobjegao, ostavljajući za sobom trag od smrti neduţnih proroka. Moţda

će im kazati i da je on pokušao uništiti vjeru u bogove koji vladaju zemljom i

nebesima; priča će se odmah proširiti preko granica Izraela i mogao je

zauvijek zaboraviti vjenčanje s nekom od ljepotica iz Libanona.

- Postoje brodovi.

Da, postojali su brodovi. Zločinci, ratni zarobljenici, bjegunci, svi su oni

obično dobivali utočište kao mornari na brodovima, jer je taj posao bio

opasniji od vojničkog. U ratu, vojnik je uvijek imao izgleda da

pobjegne i sačuva glavu; no mora su bila neistraţena, nastanjena čudovištima,

i - kad bi se dogodila tragedija - nitko je ne bi preţivio da ispriča što se

zbilo.

Postojali su brodovi, ali bili su u rukama feničkih trgovaca. Ilija nije bio

zločinac, zarobljenik ni bjegunac, već netko tko se usudio podići svoj glas

protiv boga Baala. Kad bi to otkrili, bio bi ubijen i bačen u more, jer

pomorci su vjerovali da Baal i njegovi bogovi upravljaju olujama.

Nije mogao ići u pravcu oceana. Nije mogao nastaviti prema sjeveru, jer tamo

je bio Libanon. Niti se moglo poći na istok, gdje je nekoliko izraelskih

plemena meĎusobno ratovalo već kroz dva pokoljenja.

Sutradan će se vratiti i predati, iako se ponovno bojao smrti.

Pokuša se razvedriti spoznajom da će ipak ţivjeti još nekoliko sati. No

uzalud; bio je upravo shvatio da - gotovo ni u jednom trenutku svog ţivota -

čovjek nema moć ni o Čemu odlučiti.

Sjeti se mirnoće koju je bio osjetio našavši se pred vojnikom; konačno, što je

smrt? Smrt je jedan trenutak, ništa više od toga. Čak i ako osjetiš bol, ona

mora da učas proĎe i Gospodar Vojski primi te u svoje okrilje.

Legne na tlo i ostane tako dugo, gledajući u nebo. Kao i levit, pokuša

zamisliti svoju »okladu«. Nije se ticala boţjeg postojanja - jer o tome nije

imao sumnji - već smisla njegova ţivota.

Gledao je planine, zemlju koja će biti opustošena dugom sušom - tako mu je

kazao anĎeo gospodnji -ali je tada još uvijek odisala svjeţinom dugogodišnjih

obilatih kiša. Gledao je potok Kerit, čiji će tok uskoro presahnuti. Oprosti

se od svijeta usrdno i s poštovanjem, zamolivši Gospodina da ga primi kad

kucne njegov čas.

Upitao se koja je svrha njegova postojanja i nije dobio odgovor.

Upitao se kamo bi trebao krenuti i shvatio da je u okruţenju.

Sljedećeg dana Ilija se probudi i ponovno ugleda Kerit.

Sutradan ili za godinu dana, ostat će od njega samo put od sitnog pijeska i

oblutaka. Starosjedioci ovog kraja vjerojatno će i dalje o njemu govoriti kao

o Keritu; vjerojatno će čak, kad budu pokazivali put kojem putniku-namjerniku,

govoriti: - To se mjesto nalazi na obali rječice koja teče tu u blizini. -

Putnici će dolaziti do naznačenog mjesta, zapaziti oblo kamenje i fini pijesak

i pomisliti: - Ovdje je očito nekad bila rijeka. - No onog što je bit svake

rijeke, njezinog vodenog toka, neće više biti tu da utaţi ţeĎ.

Tako su i duše - poput rijeka i biljaka - potrebite jedne drugačije vrste

kiše; kiše nade, vjere, smisla ţivota. Ako toga nema, sve u toj duši umire,

iako je tijelo još uvijek ţivo; i ljudi bi mogli reći da je »u ovom tijelu

nekad očito bio čovjek«.

Nije bilo vrijeme za takva razmišljanja. Podsjeti se još jednom na razgovor s

levitom, prije no što će izići iz staje: čemu umirati toliko puta, kad je

dovoljno samo jednom? Trebalo je samo sačekati Izebelinu gardu. A stići će,

bez sumnje, jer nije bilo mnogo mjesta kamo se moglo pobjeći iz Gileada;

zločinci su uvijek bjeţali u pustinju - gdje bi, dan ranije ili kasnije, bili

naĎeni mrtvi - ili pak, do Kerita, gdje bi ih ubrzo uhvatili.

Dakle, uskoro će vojnici biti ovdje. I on će se radovati kad ih ugleda.

Popije malo kristalno bistre vode koja je tekla pored njega. Umije lice i

potraţi neki zasjenak gdje bi

pričekao svoje progonitelje. Čovjek se ne moţe boriti protiv svoje sudbine -

on je već pokušao, i izgubio.

Iako su ga svećenici prepoznali kao proroka, odlučio je raditi kao stolar; no

Gospodin ga je ponovo doveo na njegov pravi put.

Nije bio jedini koji je pokušao umaći ţivotu koji mu je Bog namijenio, kao i

svakom čovjeku na Zemlji. Imao je nekad jednog prijatelja s odličnim glasom,

ali mu roditelji nisu dopustili da bude pjevač - jer to je bilo zanimanje koje

bi osramotilo obitelj. Neka njegova prijateljica iz djetinjstva umjela je

plesati kao malo tko, a obitelj joj je to zabranila - jer po svoj bi je

prilici kralj pozvao na dvor, a nikad se nije znalo koliko će se jedna vlast

odrţati. Osim toga, dvorska sredina smatrala se grešnom, nečovječnom, i ţena

koja bi ţivjela u palači ostala bi zauvijek bez izgleda za dobru udaju.

- Čovjek se rodio da bi izdao svoju sudbinu. Bog

uvijek usadi u srca neostvarive ciljeve.

- Zbog čega?

Moţda zato što se tradicija mora sačuvati.

Ali to nije bio dobar odgovor. - Stanovnici Libanona napredniji su od nas, jer

nisu slijedili postojeću pomorsku tradiciju. Kad se cijeli svijet sluţio istim

tipom broda, oni su odlučili sagraditi nešto drugačije. Mnogima je more uzelo

ţivote, ali su usavršili svoje brodove i sada vladaju svjetskom trgovinom.

Platili su visoku cijenu da bi se prilagodili novim prilikama, ali vrijedilo

je.

Moţda je čovjek iznevjerio svoju sudbinu jer Bog nije bio bliţe. On je usadio

u ljudska srca snove koji pripadaju vremenu kada je sve bilo moguće - i počeo

se baviti drugim, novim stvarima. Svijet se promijenio, ţivot je postao teţi i

sloţeniji, ali Gospodin se nikad nije vratio da bi preinačio i prilagodio

ljudske snove.

Bog je daleko. Ali - ako još uvijek šalje anĎele da razgovaraju s njegovim

prorocima, to znači da je ipak još preostalo nešto da se učini ovdje, na ovom

svijetu. Dakle, koji bi bio odgovor?

- Moţda zato što su naši roditelji griješili i strahu

ju da ne počinimo iste grijehe. Ili moţda nikad nisu

pogriješili i ne bi znali kako da nam pomognu ako se

naĎemo u nevolji.

Osjetio je da je sve bliţe rješenju.

Potok je tekao uz njega, nekoliko gavranova kruţilo je nebom, biljke su

tvrdokorno rasle na pjeskovi-tom i jalovom tlu. Kad bi oni mogli čuti glas

svojih praotaca, što bi čuli?

- Rječice, potraţi neko bolje mjesto gdje će se

sunce ogledati u tvojim bistrim vodama, jer će te

pustinja na kraju isušiti - kazao bi Bog voda, kad bi

postojao. - Gavranovi, ima više hrane za vas u šuma

ma, nego tu, u pijesku i stijenama - rekao bi Bog pti

ca. - Biljke, odašaljite svoje sjemenke što dalje odav

de, jer svijet je pun plodne i vlaţne zemlje, pa ćete

narasti mnogo ljepše - govorio bi Bog cvijeća.

Ali ni Kerit, ni biljke, ni gavrani - jedan je upravo sletio u blizini - ne bi

imali hrabrosti učiniti nešto što su druge rijeke, ptice ili cvijeće smatrali

nemogućim.

Ilija se zagledao u gavrana.

- Učim - reče ptici. - Iako sam beskoristan šegrt,

jer sam osuĎen na smrt.

- Ti si spoznao kako je sve jednostavno - kao da

je čuo gavranov odgovor. - Treba samo imati hrabrosti.

Ilija se nasmija, jer stavljao je riječi u usta jedne ptice. Bila je to

zabavna igra - naučio ju je od jedne ţene, pekarice - i odluči nastaviti.

Postavljat će pitanja i davati odgovore sam sebi, ali tako kao da razgovara s

pravim mudracem.

Gavran, meĎutim, uzleti. Ilija je i dalje čekao dolazak Izebelinih vojnika,

jer - jedna smrt je bila i više nego dovoljna.

Dan je prošao, a da se ništa novo nije dogodilo. Da nisu zaboravili da je

glavni neprijatelj boga Baala još uvijek na ţivotu? Kako to da ga Izebela ne

progoni, budući da jamačno zna gdje se krije?

- Jer ja sam vidio njezine oči i znam da je ona mudra ţena - reče sam sebi. -

Kad bih ja umro, to bi me učinilo mučenikom Gospodina Boga. Ako me budu

smatrali običnim bjeguncem, bit ću za sve tek kukavica koja nije vjerovala u

vlastite riječi.

Da, to je bila princezina strategija.

Malo prije no što će se smračiti, jedan gavran -moguće onaj isti? - sleti

ponovno na istu granu na kojoj ga je vidio tog jutra. Nosio je u kljunu mali

komadić mesa, koji je, neoprezom, ispustio na zemlju.

Za Iliju, to je bilo čudo. Potrča do podnoţja stabla, zgrabi zalogaj mesa i

pojede ga. Nije znao odakle to ptici, a nije ga ni zanimalo; bilo je vaţno bar

malko utoliti glad.

Bez obzira na Ilijin nagli pokret, gavran se nije uplašio.

- Ova ptica zna da ću ja ovdje umrijeti od gladi - pomisli Ilija. - Tovi svoju

lovinu, kako bi poslije imao bogatiju gozbu.

I Izebela zacijelo hrani vjeru u Baala pričom o III-jinom bijegu.

Neko vrijeme ostadoše tako - čovjek i ptica -meĎusobno se promatrajući. Ilija

se ponovno prisjeti igre kojom se tog jutra razonodio.

- Htio bih razgovarati s tobom, gavrane. Jutros

sam mislio da duše trebaju hranu. Ako moja duša nije

već umrla od gladi, onda još uvijek ima što reći.

Ptica se nije pomakla.

- A ako ima nešto reći, ja je moram poslušati. Jer

nemam nikog drugog s kim bih mogao razgovarati -

nastavi Ilija.

Koristeći sposobnost uţivljavanja, Ilija zamisli da je gavran.

- Što Bog od tebe očekuje? - upita sam sebe, kao

da mu to pitanje postavlja gavran.

- Očekuje da budem prorok.

- Tako su kazali svećenici. Ali moţda nije to ono

što Gospodin ţeli.

- Jest, on ţeli upravo to. Jer anĎeo se pojavio u

mojoj radionici i zatraţio da ja razgovaram s Aha-

bom. Glasovi koje sam čuo u djetinjstvu...

- ...koje svi čuju u djetinjstvu - prekine ga ga

vran.

- Ali ne susreću svi anĎele - odvrati Ilija.

Na to gavran ne odgovori ništa. Nakon nekog vremena, ptica - odnosno, njegova

vlastita duša, koja je tlapila zbog vrelog sunca i pustinjske osame - prekine

tišinu.

- Sjećaš li se ţene koja je pekla kruh? - zapita

sam sebe.

Sjećao je se. Došla ga je zamoliti da izradi nekoliko posluţavnika. Dok je

Ilija radio po njenoj narudţbi, govorila je da je rad jedan od načina

izraţavanja boţje prisutnosti.

- Po načinu kako ti djeljaš te posluţavnike, vidim da osjećaš isto - nastavila

je. - Zato što se smiješiš dok radiš.

Ta ţena je razlikovala dvije vrste ljudi. One koje je njihov posao ispunjao

veseljem i one koji su se na

nj neprestano ţalili. Ovi potonji tvrdili su da su riječi kojima je Bog

prokleo Adama jedina istina: »Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš

se od nje hraniti svega vijeka svog!« Nisu nalazili zadovoljstvo u radu, a

dosaĎivali su se na blagdane, kad se valjalo odmarati. Sluţili su se riječima

Gospodnjim kao isprikom za svoje beskorisne ţivote, zaboravljajući da su

Njegove i riječi upućene Mojsiju: »Gospodin Bog tvoj će te obilato nagraditi

na zemlji koju ti daje u nasljeĎe, daje zaposjedneš.«

- Da, sjećam se te ţene. Imala je pravo: ja sam

volio svoj stolarski posao. - Sa svakim stolom koji bi

sastavio, svakom stolicom koju bi izdjeljao, bolje je

razumio i više volio ţivot - iako toga tada još nije bio

svjestan. - Ona mi reče neka razgovaram s predmeti

ma koje izraĎujem i da će me zapanjiti kad vidim

kako su stolovi i stolci kadri da mi odgovaraju, baš za

to što sam u njih ugradio ono najbolje od svoje duše

- a za uzvrat primao mudrost.

- Da nisi radio kao stolar, ne bi bio ni sposoban

odvojiti se od svoje duše, zamisliti da si gavran koji

govori, ni spoznati da si bolji i mudriji nego što misliš

- bio je odgovor. - Jer u stolarskoj radionici ti si otkrio

milost koja je posvuda i u svim stvarima.

- Uvijek sam volio zamišljati da razgovaram sa

stolovima i stolcima koje sam izraĎivao; nije li to bilo

dovoljno? Ţena je imala pravo - dok sam pričao s tim

stvarima, obično bi mi na um padale ideje na koje

nikada ranije nisam pomišljao. Ali, kada sam ja tek

počeo shvaćati da bih na taj način mogao sluţiti Bogu,

anĎeo se pojavio i - no dobro, ostatak priče ti je po

znat.

- AnĎeo se pojavio jer si ti bio spreman - odvrati

gavran.

- Ja sam bio dobar stolar.

- To je bio dio tvog naukovanja. Kad čovjek ide ka

ispunjenju svoje sudbine, mnogo puta biva primoran

skrenuti s puta. Ponekad su okolnosti koje ne ovise o

njemu toliko jake da se obeshrabri i povuče. Sve je to

dio naukovanja.

Ilija je pozorno slušao što govori njegova duša.

- Ali nitko ne smije izgubiti iz vida ono što ţeli.

Pa čak i ako - u nekim trenucima - povjeruje da su

svijet ili neki drugi ljudi jači od njega. Tajna je: ne

odustati.

- Nikad nisam mislio biti prorok - reče Ilija.

- Jesi. Ali bio si uvjeren da je to nemoguće. Ili da

je opasno. Ili pak nepojmljivo.

Ilija se naglo osovi na noge.

- Zašto sam sebi govorim stvari koje ne ţelim

čuti? - vikne.

Uplašena njegovom gestom, ptica odleti.

Gavran se vrati sljedećeg jutra. Umjesto da nastavi razgovor s njim, Ilija ga

uze pomnije promatrati

- jer ptica se svaki dan uspijevala prehraniti i, što

više, uvijek bi mu donosila pokoji ostatak od svog

obroka.

Neko tajanstveno prijateljstvo se razvilo izmeĎu njih i Ilija je počeo učiti

uz pticu. Promatrajući je, vidio je na koji način pronalazi hranu u pustinji i

zaključio da bi i on mogao poţivjeti koji dan duţe no što je mislio - kad bi

naučio raditi isto što i gavran. Kad bi gavran u letu počeo činiti krugove,

Ilija je znao da je plijen u blizini; trčao bi do tog mjesta i pokušavao ga

ščepati. U početku su te male pustinjske ţivotinje uglavnom uspijevale umaći,

ali zakratko se izvjeţbao i stekao vještinu da ih ulovi. Koristio je grane

umjesto koplja, kopao stupice - koje bi prekrivao tankim slojem pruća i

pijeska. Kad bi lovina upala u zamku, Ilija je dijelio svoj obrok s gavranom,

a jedan bi dio uvijek sačuvao da mu posluţi kao mamac.

No osama u kojoj je ţivio bila je strašna i gotovo nesnosna; tako je opet

počeo zamišljati da razgovara s pticom.

- Tko si ti? - pitao je gavran.

- Ja sam čovjek koji je našao mir - odgovori Ilija.

- Mogu ţivjeti u pustinji, brinuti se sam o sebi i u

miru razmišljati o neizmjernoj ljepoti boţjeg djela.

Otkrio sam da je u meni duša plemenitija nego što

sam mislio.

Čovjek i ptica nastaviše loviti zajedno za još jednog mjesečeva ciklusa. Onda,

jedne noći kad mu je dušu obuzela tuga, odluči se ponovno zapitati:

- Tko si ti?

- Ne znam.

Još jedan mjesec umre i ponovno se rodi na nebu. Ilija je osjećao da mu je

tijelo postalo jače i um bistriji. Te noći, obraćajući se gavranu koji je

sjedio na istoj grani kao i uvijek, odgovori na pitanje koje je sam sebi prije

nekog vremena postavio:

- Ja sam prorok. Prikazao mi se anĎeo, dok sam

radio, i zato mi nije dopušteno da sumnjam u svoju

sudbinu, pa čak i kad bi me cijeli svijet htio uvjeriti u

protivno. Uzrokovao sam pokolj u svojoj zemlji, jer

sam izazvao voljenu moga kralja. Sada sam u pusti

nji - kao što sam nekoć bio u svojoj stolarskoj radi

onici - jer me moja duša uputila da čovjek mora proći

kroz više različitih etapa prije no što uzmogne ispu

niti svoje poslanje.

- Tako je, sada doista znaš tko si - odvrati gavran.

Iste noći, kad se Ilija vratio iz lova, htjede popiti

malo vode i uvidi da je Kerit presušio. Ali bijaše tako umoran da se prepustio

snu.

A u snu, andeo-čuvar, kojeg dugo nije vidio, mu se ukaza.

- AnĎeo Gospodnji govorio je tvojoj duši - reče

anĎeo-čuvar. -1 zapovijedio:

»Idi odavde i kreni na istok, i sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot

Jordanu!

Pit ćeš iz potoka, a gavranima sam zapovijedio da te ondje hrane.«

- Moja je duša poslušala - reče Ilija u snu.

- Onda se probudi, jer AnĎeo Gospodnji traţi od

mene da se udaljim i ţeli ponovno razgovarati s to

bom.

Ilija u hipu ustade, u strahu. Sto li se dogaĎa? Iako je bila noć, mjesto gdje

je stajao obasja jaka svjetlost i AnĎeo Gospodnji pojavi mu se pred očima.

- Što te dovelo ovamo? - upita ga AnĎeo.

- Ti si me doveo ovamo.

- Nisam. Pobjegao si od Izebele i njezinih voj

nika. Nikad to nemoj zaboraviti, jer tvoja je misija

osvetiti Gospodina Boga tvoga.

- Prorok sam, jer si ti preda mnom i jer čujem

tvoj glas - reče Ilija. - Vrludao sam traţeći svoj put,

jer su takvi svi ljudi. Ali spreman sam otići u Samariju

i uništiti Izebelu.

- Pronašao si svoj put, ali ne moţeš uništavati dok

nisi naučio obnavljati, nanovo graditi. Zapovijedam ti:

»Ustani, idi u Sareptu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovijedio

jednoj udovici da te hrani.«

Ujutro, Ilija potraţi gavrana, da bi se od njega oprostio. Ptica se - po prvi

puta otkako je došao na Kerit - nije pojavila.

Ilija je putovao danima, dok nije stigao u dolinu gdje se nalazio grad

Sarepta, koji su njegovi stanovnici nazivali Akbar. Kad je već bio pri kraju

snaga, ugleda jednu ţenu u crnini kako skuplja drva. Raslinje u dolini bilo je

nisko, pa se morala zadovoljiti sitnim suhim grančicama.

- Tko si ti? - upita je.

Ţena pogleda stranca, ne razumjevši pravo što ovaj govori.

- Donesi mi vrč vode da pijem! - reče Ilija. - Do

nesi i komad kruha!

Ţena spusti pruće na tlo, no i dalje je šutjela.

- Ne boj se! - ustrajao je Ilija. - Sam sam, gladan

i ţedan, i nemam dovoljno snage da bih bio prijetnja

bilo kome.

- Ti nisi odavde - progovori ona napokon. - Po

načinu govora, mora biti da si iz Izraela. Kad bi me

poznavao, znao bi da nemam ništa.

- Ti si udovica, tako mi je kazao Gospodin. A ja

imam manje nego ti. Ako me odmah ne nahraniš i ne

napojiš, umrijet ću.

Ţena se prestraši; kako je taj stranac mogao znati išta o njezinom ţivotu?

- Mora da je sramno za muškarca traţiti pomoć

od ţene - reče, povrativši se.

- Učini što od tebe traţim, molim te - ponovi

Ilija, osjećajući da mu ponestaje snage. - Čim mi bude

bolje, radit ću za tebe.

Ţena se nasmija.

- Maločas si mi rekao nešto što odgovara istini; ja

sam doista udovica; izgubila sam muţa na jednom od

naših brodova. Nisam nikada vidjela ocean, ali znam

da je kao i pustinja: skonča s onim tko ga izaziva...

I nastavi:

- A sada si mi upravo rekao nešto što je potpuno

netočno. Tako mi Baala koji ţivi na vrhu Pete Gore, u

kući nemam ništa za jelo; imam samo šačicu brašna

u jednom ćupu i malko ulja u vrču.

Iliji se zavrti pred očima i osjeti da će se za koji čas onesvijestiti.

Skupivši ono malo snage što mu je preostalo, odluči se na posljednji pokušaj:

- Ne znam vjeruješ li ti u snove, nisam siguran

čak ni vjerujem li ja sam. Ipak, Gospodin mi je rekao

da ću doći ovamo i da ću te susresti. On mi je već

činio stvari zbog kojih sam imao razloga posumnjati

u Njegovu mudrost, ali nikada u Njegovo postojanje. I tako me Bog Izraelov

uputio da ţeni koju ću susresti u Sarepti kaţem ove riječi:

»U ćupu neće brašna nestati, ni vrč se s

uljem neće isprazniti, sve dokle Jahve ne pusti

da kiša padne na zemlju.«

Ne objasnivši kako je moguće da se takvo čudo dogodi, Ilija izgubi svijest.

Ţena ostade gledati u čovjeka koji se srušio pored njezinih nogu. Znala je da

je Bog Izraelov tek puko praznovjerje; fenički su bogovi bili moćniji i

učinili su njenu zemlju jednom od najuglednijih i najjačih na svijetu. Ali

bilo joj je na neki način drago; ona je uglavnom ţivjela od tuĎe milostinje, a

danas eto - po prvi puta nakon toliko vremena - netko je trebao nju. Zbog toga

se osjetila jačom; ipak ima netko kome je još teţe nego njoj.

- Ako netko od mene traţi uslugu, onda još uvi

jek sluţim nečemu na ovom svijetu - pomisli.

- Učinit ću što traţi, tek da bih mu olakšala pat

nju. I ja sam upoznala glad, pa znam kako ona satire

dušu.

Ode do svoje kuće i vrati se s komadom kruha i vrčem vode. Klekne, stavivši

glavu nepoznatog čovjeka u svoje krilo i stane mu vlaţiti usne. Za koji

trenutak on je došao k svijesti.

Ona mu pruţi kruh, koji je Ilija pojeo u tišini, gledajući prema dolini,

klancima, planinama čiji su vrhunci sezali do neba. Vidio je i crvene zidine

grada Sarepte, koji je bdio nad dolinom.

- Ugosti me u svojoj kući, jer me progone u mo

joj zemlji - progovori Ilija.

- Kakav si zločin počinio? - upita ona.

- Ja sam prorok Boţji. Izebela je osudila na smrt

sve one koji su odbili štovati feničke bogove.

- Koliko ti je godina?

- Dvadeset i tri - odgovori Ilija.

Ona sa samilošću pogleda u mladića. Kosa mu je bila duga i prljava; imao je

bradu, još uvijek rijetku, kao da ţeli izgledati stariji no što zapravo jest.

Kako bi takav jadničak mogao naškoditi najmoćnijoj princezi na svijetu?

- Ako si ti Izebelin neprijatelj, onda si i moj nepri

jatelj. Ona je sidonska princeza, koja je na sebe, uda

jom za vašeg kralja, preuzela zadaću da obrati tvoj

narod na pravu vjeru; tako kaţu oni koji je poznaju.

Ona upre prstom na jedan od vrhunaca koji su okruţivali dolinu:

- Naši bogovi obitavaju na vrhu Pete Gore već

kroz mnoga pokoljenja i uspijevaju sačuvati mir u

našoj zemlji. Izrael pak ţivi neprestano u ratu i pat

nji. Kako moţete i dalje vjerovati u Jednog Boga?

Dajte vremena Izebeli da ostvari svoj naum i vidjet

ćeš da će mir zavladati i u vašim gradovima.

- Ja sam već čuo glas Gospodinov - odvrati Ilija.

- Vi se, meĎutim, nikad niste popeli na vrh Pete Gore

da se uvjerite što doista tamo postoji.

- Onoga tko se popne na to brdo, spalit će vatra

s nebesa. Bogovi ne vole uljeze.

Ţena uto zanijemi. Iznenada se sjetila da je, te noći, sanjala neku vrlo jaku

svjetlost. Iz središta te svjetlosti dopirao je neki glas, govoreći: - Primi

stranca koji će te doći potraţiti!

- Ugosti me, jer nemam gdje prenoćiti - ponovo

zamoli Ilija.

- Već sam ti rekla da sam siromašna. Jedva da

imam za sebe samu i za mog sina.

- Gospodin je zatraţio da mi dopustiš da osta

nem, On nikad ne napušta one koje ljubi. Učini to što

te molim. Radit ću za tebe. Stolar sam, znam raditi u

cedrovini, a posla mi neće nedostajati. Tako će se Bog

posluţiti mojim rukama da odrţi svoje obećanje: »U ćupu neće brašna nestati ni

vrč se s uljem neće isprazniti, sve dokle Jahve ne pusti da kiša padne na

zemlju.«

- Kad bih to i htjela, ne bih ti imala čime platiti.

- I ne trebaš. Bog će platiti.

Zatečena snom od prošle noći, iako je znala da je stranac neprijatelj sidonske

princeze, ţena odluči poslušati.

Ilijina prisutnost odmah je privukla paţnju susjeda. Ljudi su počeli govorkati

kako je udovica ugostila nekog stranca u svojoj kući, ne poštujući uspomenu na

svog muţa - heroja koji je izgubio ţivot istraţujući nove trgovačke i pomorske

putove za svoju zemlju.

Čim je saznala za te glasine, udovica se potrudila da objasni kako se radi o

izvjesnom izraelskom proroku, koji je gotovo umro od gladi i ţeĎi. I tako se

pročuje vijest da se jedan ţidovski prorok, u bijegu od Izebele, krije u

gradu. Jedno je izaslanstvo pošlo da o tome izvijesti svećenika.

- Dovedite stranca k meni! - zapovijedi on.

Tako je bilo i učinjeno. Istog poslijepodneva, Ilija je bio priveden pred

čovjeka koji je - uz gradskog poglavara i vojnog zapovjednika - drţao u rukama

svu vlast u Akbaru.

- Što traţiš ovdje? - zapita ga. - Zar ne razumi

ješ da si neprijatelj naše zemlje?

- Godinama sam trgovao s Libanonom; poštujem

vaš narod i vaše običaje. Ovdje sam stoga što me u

Izraelu progone.

- Znam koji je razlog - reče svećenik. - Jedna

ţena te natjerala u bijeg?

- Ta je ţena najljepše stvorenje koje sam ikada

vidio u svom ţivotu, iako sam samo nekoliko trenu

taka bio u njenoj prisutnosti. MeĎutim, njeno srce je

od kamena i iza njenih zelenih očiju krije se neprija

telj koji ţeli uništiti moju zemlju. Nisam pobjegao;

samo čekam pravi trenutak da bih se vratio.

Svećenik se nasmija.

- Ako čekaš pravi trenutak da bi se vratio, onda

se pripremi da ostaneš u Akbaru do kraja svog ţivota.

Mi nismo u ratu s tvojom zemljom; jedino što ţelimo

je proširiti pravu vjeru - mirnim putem - po cijelom

svijetu. Ne ţelimo ponoviti nedjela koja ste vi počinili

naseljavanjem u Kanaanu.

- Ubijati proroke je mirni put?

- Ako čudovištu odsječemo glavu, pobijedili smo

ga. Nešto će ih umrijeti, ali vjerske ratove ćemo iz

bjeći zauvijek. I - prema onom što sam čuo od trgova

ca, jedan prorok zvan Ilija je sve to pokrenuo i onda

pobjegao.

Svećenik ga pogleda ravno u oči, prije no što će nastaviti:

- Čovjek nalik tebi.

- Ja sam taj - odvrati Ilija.

- Izvrsno. Dobro došao u grad Akbar; kad bu

demo trebali štogod od Izebele, platit ćemo tvojom

glavom - najvrednijim što imamo. Do tada, potraţi

neki posao i nauči ţivjeti od vlastitog rada, jer ovdje

nema mjesta prorocima.

Ilija se spremao izići, kad je svećenik dodao:

- Čini se da je jedna djevojka iz Sidona moćnija od

tvog jedinog Boga. Ona je uspjela podići oltar u slavu

Baala, pred kojim bivši svećenici padaju na koljena.

- Sve će se dogoditi onako kako je Gospodin za

mislio - reče mu prorok. - Ima trenutaka kad nas ţi

vot suoči s iskušenjima koja ne moţemo izbjeći. Ali to

se dogodi s nekim razlogom.

- Kojim razlogom?

- To je pitanje na koje ne moţemo odgovoriti

prije, ili za vrijeme nedaća. Tek kad ih nadvladamo,

shvatimo zbog čega su se dogodile.

Čim je Ilija izišao, svećenik naredi da mu pozovu skupinu graĎana koja je tog

jutra došla k njemu.

- Ne zabrinjavajte se zbog toga - reče im svećenik. - Tradicija nam nalaţe

pruţiti utočište strancima. Osim toga, on je ovdje u našoj vlasti i moţemo

nadzirati njegove korake. Najbolji način da se upozna i uništi neprijatelja je

hiniti da smo mu prijatelji. Kad doĎe pravi čas, izručit ćemo ga Izebeli, a

naš grad će za to biti nagraĎen zlatom. Dotada ćemo naučiti i kako zatrti

njegove ideje; za sada, znamo samo kako slomiti njegovo tijelo.

Iako je Ilija vjerovao u jednog Boga i bio neprijatelj njihove princeze,

svećenik je zahtijevao da pravo utočišta bude poštovano. Svi su poznavali

drevnu tradiciju: ako neki grad odbije pruţiti utočište putniku, djecu

njegovih stanovnika snaći će u ţivotu ista nevolja. Kako su potomci većine

graĎana Akbara bili raspršeni po svijetu, na brodovima ogromne feničke

trgovačke flote, nitko se nije usudio prekršiti zakon gostoljubivosti.

Osim toga, nije bilo na odmet pričekati dan kada će glava ţidovskog proroka

biti zamijenjena za velike količine zlata.

Ilija se, malo-pomalo, uklopio u ţivot u Sarepti. Kao i ostali graĎani, počeo

je grad zvati Akbarom. Upoznao je poglavara, zapovjednika garnizona,

svećenika, majstore-staklare čiji su radovi bili nadaleko cijenjeni. Kad bi ga

pitali što radi u stranoj zemlji, odgovarao bi po istini: - Izebela ubija sve

proroke u Izraelu.

- Ti si izdajnik svoje zemlje i neprijatelj Fenicije - govorili su. - Ali mi

smo narod trgovaca i znamo da je, što je čovjek opasniji, to viša cijena

njegove glave.

I tako je prošlo nekoliko mjeseci.

Te večeri Ilija je večerao s udovicom i njezinim sinom. Kako je izraelski

prorok u meĎuvremenu postao itekako vrijedna roba s kojom će se trgovati u

budućnosti, neki su im trgovci poslali hrane, dovoljno da je dostajalo za

čitavi tjedan.

- Izgleda da Bog Izraelov drţi svoju riječ - reče udovica. - Otkako je moj muţ

poginuo, stol nam nikada nije bio tako bogat kao večeras.

Na putu kojim se dolazilo u dolinu, utaborilo se nekoliko asirskih odreda i

činilo se da se tamo namjeravaju zadrţati. Mala skupina vojnika koja nije bila

nikakva prijetnja za grad - unatoč tome, zapovjednik je od gradskog poglavara

zatraţio dozvolu da se poduzmu mjere opreza.

- Nisu nam ništa učinili - reče poglavar. - Mora da su u kakvoj trgovačkoj

misiji, u potrazi za novom i boljom rutom za svoje proizvode. Ako odluče

koristiti naše ceste, plaćat će poreze i, još ćemo se više obogatiti. Zašto ih

dirati?

Da bi nevolja bila veća, udovičin sin je obolio, bez ikakvog očiglednog

uzroka. Susjedi su tu nevolju pripisali prisutnosti stranca u njihovu domu, pa

ţena zamoli Iliju da ode. No on to nije učinio, Gospodin ga još ne bijaše

pozvao. Počeše kruţiti glasine da je taj stranac sa sobom donio srdţbu bogova

s Pete Gore.

ljubivosti, ali ćemo se zaštititi od boţanske srdţbe. Bogovi su nezadovoljni

prisutnošću tog čovjeka.

- Pustite ga na miru! - odvrati poglavar. - Ne ţe

lim izazivati političke probleme s Izraelom.

- Kako? - začudiše se graĎani. - Izebela progoni

sve proroke koji štuju Jednog Boga i ţeli ih istrijebiti.

- Naša princeza je hrabra ţena, odana bogovima

s Pete Gore. Ipak, koliko god da je sada moćna, ona

nije Izraelka. Sutra moţe pasti u nemilost, a mi ćemo

se morati suočiti s mrţnjom naših susjeda; ako im po

kaţemo da smo dobro postupali prema jednom od

njihovih proroka, bit će popustljiviji prema nama.

GraĎani su otišli nezadovoljni, jer svećenik bijaše rekao da će, jednog dana,

Ilija biti zamijenjen za zlato i povlastice. MeĎutim, čak i ako je poglavar

bio potpuno u krivu, nisu mogli učiniti ništa. Tradicija je nalagala da se

vladajuću lozu mora poštovati.

Bilo je moguće obuzdati vojsku i umiriti puk uznemiren blizinom strane vojske.

No, s bolešću udo-vičinog sina, poglavaru je bivalo sve teţe primiriti narod

glede Ilije.

Jedno izaslanstvo graĎana došlo je ponovo razgovarati s njim.

- Moţemo izgraditi kuću za Izraelca izvan zidina - govorili su. - Tako nećemo

prekršiti zakon gosto-

U daljini, na putu kojim se ulazilo u dolinu, šatori asirskih vojnika su se

umnogostručili.

Zapovjednik je bio zabrinut, ali nije imao podršku svećenika i poglavara.

Pokušavao je odrţati svoje ratnike u stalnoj spremi, iako je znao da nijedan

od njih - pa čak ni njihovi djedovi - nisu iskusili borbu. Ratovi su pripadali

dalekoj prošlosti Akbara i sve strategije kojima su ga učili bile su već

prevladane novim tehnikama i oruţjima koja su koristile druge drţave.

- Akbar je uvijek pregovorima uspio za sebe izboriti mir - govorio je

poglavar. - Ni ovaj put nećemo biti napadnuti. Pusti neka druge drţave ratuju

izmeĎu sebe; mi imamo oruţje koje je mnogo moćnije od njihova - novac. Kad se

oni na kraju budu meĎusobno istrijebili, ući ćemo u njihove gradove i

prodavati naše proizvode.

Poglavar je uspio umiriti narod u pogledu Asi-raca. No pronio se glas da je

Izraelac navukao kletvu bogova na Akbar. Ilija je postajao sve veći problem.

Jednog poslijepodneva dječakovo se stanje veoma pogoršalo i više nije mogao

stajati na nogama, niti je prepoznavao ljude koji su ga dolazili posjetiti.

Prije no što će sunce zaci, Ilija i ţena kleknuše pored djetetove postelje.

- Svemogući Boţe, koji si skrenuo vojnikove strijele i doveo me ovamo, daj da

se ovo dijete spasi. Ono nije učinilo ništa loše, nije krivo za moje grijehe,

niti za grijehe svojih otaca - izbavi ga, Gospodine.

Dijete se gotovo nije ni micalo; usne su mu bile bijele, a oči su naglo gubile

sjaj.

- Moli se svom Bogu - vapila je ţena. - Jer maj

ka zna kad se duša njenog djeteta razdvaja od tijela.

Ilija je poţelio stisnuti joj ruku, reći joj da nije sama i da će ga Svemogući

Bog sigurno uslišiti. On je prorok, to je prihvatio na Keritu i otada su

anĎeli uz njega.

- Nemam više suza - nastavi ona. - Ako On nema

samilosti, ako mora uzeti jedan ţivot, onda ga zamoli

da uzme moj, a neka mog sina ostavi da trči dolinom

i ulicama Akbara.

Ilija se, koliko je god mogao, usredotočio na molitvu; no patnja majke bila je

tako duboka da se činilo kao da ispunja sobu, prodire u zidove, vrata, u sve.

Dotakne dječakovo tijelo; temperatura više nije bila povišena kao prethodnih

dana, a to je bio loš znak.

Svećenik je tog jutra navratio u kuću i, kako je to činio već dva tjedna,

namazao dječaku prsa melemom od trava. Već su danima ţene donosile recepte za

pripravke koji su se u narodu bili očuvali kroz mnoga pokoljenja i čija je

ljekovitost bila dokazana u bezbrojnim prilikama. Svake večeri, one bi se

okupile u podnoţju Pete Gore, prinoseći ţrtve da dječakova duša ne napusti

njegovo tijelo.

Ganut onim što se dogaĎalo u gradu, neki egipatski trgovac koji je onuda

prolazio - donio je, besplatno, veoma skupi crveni prah kojega je trebalo

umiješati dječaku u jelo. Legenda je kazivala da su tajnu načina priprave tog

praha egipatskim liječnicima otkrili bogovi.

Ilija je za cijelo to vrijeme neprekidno molio.

Ali ništa od toga, baš ništa, nije pomoglo.

- Znam zašto su dopustili da ostaneš ovdje - go

vorila mu je ţena, sve tišim glasom, jer nije spavala

danima. - Znam da je tvoja glava ucijenjena i da ćeš

jednog dana biti poslan u Izrael i izručen u zamjenu

za zlato. Ako spasiš mog sina, kunem ti se Baalom i

bogovima s Pete Gore da te nikad neće uhvatiti. Po

znajem skrivene putove i prolaze, za koje ova gene

racija niti ne zna, i pokazat ću ti kako da iziĎeš iz Ak-

bara, a da nitko ne otkrije tvoj bijeg.

Ilija ne reče ništa.

- Moli se tvom jedinom Bogu - ponovi ţena svo

ju molbu. - Ako spasi mog sina, kunem se da ću se

odreći Baala i povjerovati u nj. Objasni svom Gospo

dinu da sam ti pruţila utočište kad si ga trebao, da

sam učinila točno onako kako je on traţio.

Ilija se pomoli još jednom, preklinjući Gospoda svim svojim ţarom. U tom trenu

dječak se pomakne.

- Hoću izići odavde - reče dijete, slabašnim gla

som.

Majčine oči zablistale su od sreće, dok su joj se suze kotrljale niz lice.

- DoĎi, sine moj! Idemo kamo god ţeliš, radi što

god ţeliš.

Ilija ga htjede uzeti u naručje, no dječak otkloni njegovu ruku.

- Hoću izići sam - reče.

Polako ustade i poče hodati prema velikoj sobi. No kad je učinio nekoliko

koraka, sruši se na pod, kao gromom ošinut.

Ilija i udovica pritrčaše; dječak je bio mrtav. Prošao je trenutak, a da

nijedno od njih nije pustilo glasa. Tada ţena poče vriskati iz sve snage.

- Prokleti bili bogovi, prokleti oni koji uzeše dušu

mog sina! Proklet bio čovjek koji je donio nesreću u

moju kuću! Moj jedini sin! - vikala je. - Zato što sam

poštovala volju nebesa, jer sam bila dobra prema strancu, dočekala sam smrt

mog sina!

Susjedi su čuli udovičine vapaje i vidjeli njenog sina ispruţenog na kućnom

podu. Ţena je i dalje jau-kala, udarajući šakom proroka koji je skamenjen

stajao pored nje, kao da uopće nije bio svjestan što se dogaĎa i nije se

pokušavao obraniti. Dok su ţene pokušavale umiriti udovicu, muškarci odmah

zgrabiše Iliju za nadlaktice i odvedoše ga pred poglavara.

- Ovaj je čovjek velikodušnost uzvratio nedjelom. Bacio je urok na udovičinu

kuću i njezin sin je umro. Pruţamo utočište čovjeku kojeg su bogovi prokleli.

Izraelac je plakao, zdvajajući: - O Gospodine, moj Boţe, zar si čak i ovu

udovicu, koja je bila plemenita prema meni, odlučio ojaditi? Ako si dopustio

da njezin sin umre, to je zato što ja nisam ispunio što mi je povjereno i

zasluţujem smrt.

Iste večeri sastalo se Gradsko vijeće Akbara, kojim su predsjedali svećenik i

poglavar. Ilija je doveden pred sud.

- Za ljubav si uzvratio mrţnjom. Zbog toga te

osuĎujem na smrt - reče poglavar.

- Čak i da tvoja glava vrijedi vreću zlata, ne smi

jemo izazvati srdţbu bogova s Pete Gore - progovori

svećenik. - Jer tada nitko na svijetu više ne bi mogao

vratiti mir ovom gradu.

Ilija je ponikao glavom. Zasluţio je svu patnju, koliko god je moguće

podnijeti, jer ga je Gospodin napustio.

- Popet ćeš se na Petu Goru - reče svećenik.

- Zamolit ćeš bogove za oprost što si ih uvrijedio. Oni

će poslati vatru s neba, da te sprţi. Ukoliko to ne uči

ne, znači da ţele izvršenje pravde prepustiti našim

rukama; mi ćemo te čekati u podnoţju i sutra ćeš biti pogubljen, prema

tradicionalnom obredu.

Ilija je dobro znao što znači obredno smaknuće: iščupali bi srce iz grudLi

odsjekli glavu. Prema vjerovanju, čovjek bez srca ne moţe otići u Raj.

- Zašto si me odabrao za ovo, Gospodine? - za-vapi glasno, iako je znao da

ljudi oko njega nisu imali pojma što je njemu Gospodin namijenio. - Zar ne

vidiš da nisam sposoban izvršiti što si od mene zatraţio?

Nije dobio odgovora.

Muškarci i ţene Akbara slijedili su u povorci skupinu straţara koja je vodila

Izraelca prema Petoj Gori. Dovikivali su uvrede i gaĎali ga kamenjem. Samo uz

velike napore, vojnici su uspijevali obuzdati bijes gomile. Za pola sata hoda,

stigli su do podnoţja svete Planine.

Skupina se zaustavi ispred kamenih ţrtvenika, gdje je narod običavao prinositi

svoje darove i ţrtve, zavjete i molitve. Svima su bile poznate priče o

boţanstvima koja su obitavala na tom mjestu i pamtili su smrtnike koji su

prekršili zabranu i bili kaţnjeni nebeskim plamenom. Putnici koji su noću

prošli dolinom, tvrdili su kako su čuli grohot bogova i boginja koji su se

gore zabavljali.

Čak i onaj tko nije bio uvjeren u sve to, ne bi se usudio izazvati bogove.

- Idemo! - reče jedan vojnik, gurajući Iliju vrškom svog koplja. - Onaj tko je

umorio dijete, zasluţuje najgoru od kazni.

Ilija zakorači u zabranjenu Zemlju i poče se us-pinjati uz obronak. Neko je

vrijeme hodao, a onda, kad više nije mogao čuti glasove stanovnika Akbara,

sjedne na neki kamen i poče plakati; još od onog poslijepodneva u radionici,

kad se na njega spustila tmina posuta blistavim svjetalcima, jedino što mu je

uspijevalo, bilo je donositi nesreću drugima.

Gospodin je izgubio svoje glasnike u Izraelu i kult feničkih bogova sada je

ojačao. One prve noći koju je

proveo na Keritu, Ilija je pomislio da gaje Bog odabrao da bude mučenik, kao

stoje već bio učinio s tolikima.

Umjesto toga, Bog mu je poslao jednog gavrana, zloslutnu pticu, koja ga je

hranila dok Kerit nije presušio. Zašto gavran, a ne golubica, ili anĎeo? Je li

moguće da je sve to bila samo tlapnja čovjeka koji je ţelio potisnuti svoj

strah, ili zato što mu je glava predugo bila izloţena jakom suncu? Ilija više

nije bio ni u što siguran; moţda je Zlo pronašlo svoj medij, i taj je medij

bio on. Zašto ga je, umjesto da mu dopusti da se vrati i osveti princezi koja

je toliko zla učinila njegovu narodu, Bog poslao u Akbar?

Osjećao se kao kukavica, ali slušao je što mu je odreĎeno. Borio se da se

prilagodi tom čudnom narodu, ljubaznom, ali kulture potpuno različite od

njegove. Kad je već mislio daje doista na putu svoje sudbine, udovičin sin je

umro.

- Zbog čega ja?

Ustade, prohoda još malo i na kraju uĎe u pojas magle koja je obavijala vrh

Planine. Mogao je iskoristiti slabu vidljivost da umakne svojim

progoniteljima, ali kakve koristi od toga? Bio je umoran od bjeţanja, svjestan

da nikad neće uspjeti pronaći svoje mjesto u svijetu. Čak i kad bi uspio

pobjeći, ponio bi prokletstvo koje ga je pratilo u neki drugi grad i dogodile

bi se nove tragedije. Nosio bi sa sobom, gdje god da krene, sjenu tih smrti.

Bolje je bilo prepustiti se, da mu iščupaju srce iz grudi i odrube glavu.

Ponovno je sjeo, usred magluštine. Odlučio je malo pričekati, kako bi oni

dolje mislili da se uspeo do vrha Gore; onda će se vratiti u Akbar, da se

preda svojim krvnicima.

- Vatra s neba. - Mnogi su ljudi već od nje stradali, iako je Ilija sumnjao da

ju je poslao Gospodin. U

noćima bez mjeseca, njezin bljesak proparao bi nebo, pojavljujući se i

nestajući u trenu. Moţda ga doista sprţi. Moţda ubija trenutačno, bez patnji.

Noć se spustila i magla raspršila. Mogao je dolje vidjeti dolinu, svjetla

Akbara i logorske vatre asirskog tabora. Čuo je laveţ pasa i borbeni pjev

ratnika.

- Spreman sam - reče sam sebi. - Prihvatio sam

biti prorok i učinio sam najbolje što sam mogao... No

zakazao sam i sada Bog treba nekog drugog.

U tom trenu, svjetlost sade nad njega...

- Vatra s neba!

Svjetlost je još uvijek bila pred njim, zasljepljujući ga. I začu glas koji mu

reče:

- Ja sam AnĎeo Gospodnji.

Ilija se spusti na koljena i licem dotakne zemlju.

- Već sam vidio AnĎela Gospodnjeg i poslušao

njegove riječi - progovori Ilija, ne diţući glavu. - To

mi je donijelo samo da šijem nesreću gdje god pro

Ďem.

Ali anĎeo nastavi:

- Kad se vratiš u grad, pomoli se tri puta da se

dječak vrati meĎu ţive. Gospodin će te uslišiti treći

puta.

- Čemu sve to?

- U slavu Boţju.

- Čak i da se obistini, već sam posumnjao u sebe.

Nisam više dostojan moje zadaće - odvrati Ilija.

- Svaki čovjek ima pravo da posumnja u svoju za

daću i da je, pokatkad, zanemari; jedino što ne smije

učiniti je daje zaboravi. Tko ne sumnja u samog sebe,

nedostojan je - jer slijepo vjeruje u svoju sposobnost

i griješi zbog taštine. Blagoslovljen onaj koji proţiv

ljava trenutke dvojbe.

nlnIliHIM !,

- Vidio si da, još prije nekoliko trenutaka, nisam

bio siguran čak ni jesi li ti doista Boţji poslanik.

- Idi i učini kako sam ti rekao.

Prilično je mnogo vremena prošlo prije no što se Ilija spustio niz planinu.

Straţari su ga čekali na mjestu gdje su se nalazili ţrtvenici, ali narod se

već bio vratio u Akbar.

- Spreman sam za smrt - reče on. - Zamolio sam

bogove s Pete Gore za oproštaj i oni zahtijevaju da,

prije no što moja duša napusti tijelo, još jednom odem

u kuću udovice koja me udomila i daje zamolim neka

se smiluje mojoj duši.

Vojnici ga odvedoše natrag u grad i dovedoše pred svećenika. Prenijeli su mu

Ilijinu ţelju.

- Dopustit ću što traţiš - reče svećenik zaroblje

niku. - Kad si već zatraţio oprost od bogova, red je

da ga zatraţiš i od udovice. Da ne bi pobjegao, vodit

će te četiri naoruţana vojnika. Ali nemoj misliti da ćeš

je uspjeti uvjeriti da izmoli milost za tebe; čim svane,

pogubit ćemo te usred trga.

Svećenik ga je poţelio zapitati što je vidio tamo gore. No vojnici su bili

nazočni, a odgovor bi ga mogao dovesti u neugodan poloţaj. Zbog toga je

odlučio to prešutjeti, ali smatrao je da je dobro da Ilija javno zamoli

udovicu za oprost; tako nitko više neće moći posumnjati u moć bogova s Pete

Gore.

Ilija i vojnici odoše do bijedne uličice, gdje je bio ţivio tih nekoliko

mjeseci. Prozori i vrata udovičine kuće bili su otvoreni, kako bi - prema

vjerovanju -duša njezina sina mogla slobodno izići i preseliti se k bogovima.

Tijelo je leţalo usred male sobe, a nad njim je bdjelo cijelo susjedstvo.

Kad su opazili njegovu nazočnost, muškarci i ţene se preneraziše.

- Vodite ga odavde! - vikali su vojnicima. - Zar

nije dovoljno zla već počinio? Toliko je izopačen da

bogovi s Pete Gore nisu htjeli uprljati ruke njegovom

krvlju!

- Ostavili su nama da ga kaznimo! - poviče netko.

- I učinit ćemo to odmah, nećemo ni čekati na obred

no smaknuće!

Opirući se naguravanju i udarcima, Ilija se istrgne od ruku koje su ga drţale

i potrči do udovice, koja je plakala u jednom kutu sobe.

- Mogu ga oţivjeti. Dopusti mi da dotaknem tvog

sina! - izusti. - Samo za trenutak.

Udovica nije ni podigla glavu.

- Molim te! - ustrajao je. - Neka to bude zadnje

što ćeš učiniti za mene u ţivotu, ali daj mi priliku da

pokušam uzvratiti tvoju velikodušnost.

Nekoliko ljudi ga je zgrabilo, da bi ga udaljili. Ali Ilija se opirao i borio

svim svojim snagama, prekli-njući da mu dopuste dotaknuti mrtvo dijete.

Iako je bio mlad i snaţan, uspjeli su ga odgurati do kućnih vrata. - AnĎele

Gospodnji, gdje si? - za-vapi prema nebesima.

U tom času, svi se ukopaše. Udovica je ustala i krenula prema njemu. Uhvativši

ga za ruke, odvede ga do sinovljeva odra i podiţe plahtu kojom je tijelo bilo

pokriveno.

- Evo krvi moje krvi - reče. - Neka ta krv sustigne

sav tvoj rod, ako ne učiniš to što govoriš.

On priĎe, da bi dotaknuo dijete.

- Samo tren - reče udovica. - Najprije zamoli

tvog Boga da se moja kletva ispuni.

Ilijino se srce sledilo. No vjerovao je u andelove riječi.

- Neka krv ovog dječaka padne na moje roditelje

i braću, i sinove i kćeri moje braće, ako ne učinim što

sam obećao!

I tada, sa svim svojim dvojbama, svojim krivnjama i strahovima,

»uze ga iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao, i poloţi

ga na svoju postelju. Tada zavapi Jahvi i reče:

- Jahve, Boţe moj, zar zaista ţeliš udovicu, koja me ugostila, uvaliti u tugu

umorivši joj sina?

Zatim se tri puta pruţio nad dječakom zazivajući Jahvu: - Jahve, Boţe, učini

da se u ovo dijete vrati duša njegova!«

U nekoliko sljedećih trenutaka ništa se ne dogodi. Ilija se vidio ponovo u

Gileadu, pred vojnikom s lukom uperenim u njegovo srce, svjestan da se mnogo

puta čovjekova sudbina ne podudara s onim što on vjeruje ili čega se plaši.

Osjetio se spokojnim i punim vjere kao i onog poslijepodneva, znajući da, bez

obzira na ishod, postoji razlog za sve što se dogaĎa. Na vrhu Pete Gore, anĎeo

je taj razlog nazvao - »slavom Boţjom«; nadao se da će jednog dana shvatiti

zbog čega su Stvoritelju bila potrebna njegova stvorenja da bi pokazao svoju

slavu.

Uto dječak otvori oči.

- Gdje je moja majka? - upita.

- Dolje, čeka te - odgovori Ilija, smiješeći se.

- Sanjao sam čudan san. Putovao sam kroz neku

crnu rupu, brzinom većom nego što trči najbrţi trkaći

konj u Akbaru. Ugledao sam čovjeka - za kojeg znam

da je bio moj otac, iako ga nikada nisam upoznao.

Onda sam stigao na jedno prelijepo mjesto, gdje sam

silno poţelio ostati; ali neki drugi čovjek - kojeg ne

poznajem, ali mi se učinilo da je jako dobar i čestit

- zamolio me ljubazno da se vratim natrag. Ja sam

ţelio produţiti dalje, ali ti si me probudio.

Dječak je izgledao tuţan; mjesto gdje je gotovo ušao, mora da je bilo divno.

- Nemoj me ostaviti samog, jer ti si me vratio iz

mjesta gdje sam se osjećao potpuno sigurnim.

- Hajdemo dolje - reče Ilija. - Tvoja majka te ţeli

vidjeti.

Dječak pokuša ustati, ali bio je preslab da bi hodao. Ilija ga uze u naručje i

siĎe.

Ljudi koji su čekali dolje, u sobi, ostali su zapanjeni.

- Zašto ovdje ima tako puno ljudi? - zapita dječak.

Prije no što je Ilija uspio odgovoriti, udovica zgrabi sina u naručaj i poče

ga obasipati poljupcima, plačući.

- Što su ti učinili, mamice? Zašto si tuţna?

- Nisam tuţna, sine moj - odvrati ona, brišući

suze. - Nikad u svom ţivotu nisam bila tako sretna.

I rekavši to, udovica se baci na koljena i usklikne:

- Sada znam da si Boţji čovjek! Boţja istina izlazi

iz tvojih riječi!

Ilija je zagrli, moleći je da ustane.

- Oslobodite ovog čovjeka! - reče ona vojnicima.

- On je pobijedio zlo koje se sručilo na moj dom!

Ljudi koji su se tamo skupili nisu mogli vjerovati u ono što vide. Jedna

dvadesetogodišnja djevojka, koja se bavila slikarstvom, klekne pored udovice.

Malo-pomalo, svi su se poveli za njom - čak i vojnici zaduţeni da ga odvedu u

zatočeništvo.

- Ustanite - molio ih je on. - I štujte Gospodina.

Ja sam samo jedan od njegovih sluga, moţda i naj-

neznatniji.

Ali svi su ostali na koljenima, spuštene glave.

- Ti si razgovarao s bogovima na Petoj Gori - čuo

je nečiji glas. - I sad moţeš činiti čuda.

1

- Tamo nema bogova. Vidio sam jednog AnĎela

Boţjeg, koji mi je naloţio da ovo učinim.

- Ti si bio s Baalom i njegovom braćom - reče

netko drugi.

Ilija razmakne ljude koji su klečali i iziĎe na ulicu. Srce mu je još uvijek

bilo skrhano, kao da nije ispravno izvršio zadaću koju mu je anĎeo zadao. -

Čemu koristi uskrsnuti jednog mrtvaca, ako nitko ne shvati odakle tolika moć?

- AnĎeo mu bijaše naloţio da tri puta zazove ime Gospodnje, ali nije ga uopće

uputio kako da objasni to čudo mnoštvu u prizemlju. - Je li moguće da sam,

poput onih starih proroka, htio samo pothraniti svoju taštinu? - upita sam

sebe.

Začu glas svog anĎela-čuvara, s kojim je razgovarao od djetinjstva:

- Danas si susreo AnĎela Gospodnjeg.

- Da - odgovori Ilija. - Ali Gospodinovi anĎeli ne

razgovaraju s ljudima; oni samo prenose Boţje za

povijedi.

- Upotrijebi svoju moć - reče anĎeo-čuvar.

Ilija nije razumio što ţeli time reći. - Ja nemam moći koja mi ne bi bila data

od Boga - odvrati.

- Nitko nema. Ali svima je data moć od Boga, a

nitko je ne zna iskoristiti.

I anĎeo mu još reče:

- Odsada pa dok se ne budeš vratio u svoju

zemlju, neće ti biti dopušteno više nijedno čudo.

- A kada će to biti?

- Gospodin te treba da bi obnovio Izrael - reče

anĎeo. - Stupit ćeš ponovno na rodno tlo kad naučiš

obnavljati.

I to je bilo sve što je rekao.

DRUGI DIO

Svećenik je obavio svoje molitve izlazećem suncu

- pomolio se i Bogu oluja i Boţici ţivotinja da se

smiluju siromašnima duhom. Netko mu je tog jutra

ispričao kako je Ilija vratio udovičina sina iz Kraljev

stva mrtvih.

Grad je bio prestrašen i uzbuĎen u isto vrijeme. Svi su vjerovali da je Ilija

dobio moć od bogova na Petoj Gori i sad je bilo mnogo teţe skončati s njim.

- Ali doći će pravi čas - reče sam sebi.

Bogovi će već stvoriti priliku da ga se kazni. No pravi razlog srdţbe bogova

bilo je nešto drugo, a prisutnost Asiraca u dolini bio je znak. Zašto je

stogodišnji mir došao kraju? On je imao odgovor: otkriće iz Biblosa. U

njegovoj je zemlji izmišljen novi način pisanja koji je mogao biti dostupan

svima - čak i onima koji nisu bili dostojni da ga koriste. Bilo tko ga je brzo

mogao svladati, a to će donijeti smrt civilizacije.

Svećenik je znao da je, od svih razornih oruţja koja je čovjek bio sposoban

izumiti, najstrašnije - i najmoćnije - bila riječ. Bodeţi i koplja ostavljali

su trag krvi; strijele su bile vidljive izdaleka. Otrovi su mogli biti

otkriveni.

Ali riječ je uništavala ne ostavljajući tragove. Da su sveti obredi bili

masovno poznati, mnogi bi ih mogli zloupotrijebiti u nakanama da promijene

svijet i bogovi bi se osjetili izigranima. Do tog vremena, samo je svećenička

kasta poznavala baštinu predaka

- koja se prenosila usmenom predajom, pod zakle

tvom da će biti drţana u tajnosti. S druge strane, bile

su potrebne godine učenja da bi se moglo protumačiti

simbole koje su izmislili Egipćani; tako je samo onim

najučenijima - pismenjacima i svećenicima - znanje bilo dostupno.

Druge kulture imale su svoje primitivne načine biljeţenja povijesti, no bili

su tako komplicirani da se nitko nije ni trudio da ih nauči, van područja gdje

su se koristili. Otkriće iz Biblosa, meĎutim, imalo je revolucionarni

karakter: moglo se koristiti u bilo kojoj zemlji, neovisno o jeziku kojim se

govorilo. Čak i Grci, koji su obično odbacivali sve što se nije rodilo u

njihovim gradovima, već su prihvatili pismo iz Biblosa, sluţeći se njime u

svojim trgovačkim ugovorima. Stručnjaci u svojatanju svega što se moglo

nazvati no-vošću, već su bili i okrstili otkriće iz Biblosa grčkim imenom:

alfabet.

Tajnama koje su se čuvale stoljećima civilizacije prijetila je opasnost da

budu iznesene na svjetlo dana. U usporedbi s tim, Ilijino svetogrĎe - vratiti

nekoga s druge obale rijeke smrti, što su znali činiti i Egipćani - nije

značilo ništa.

- Stiţe nas kazna jer smo bili nesposobni očuvati ono što je sveto - pomisli.

- Asirci su nam pred vratima, prijeći će dolinu i uništiti civilizaciju naših

predaka.

I zatrti pismo. Svećenik je znao da prisutnost neprijatelja nije slučajna.

Bila je to cijena koju će morati platiti. Bogovi su sve vrlo dobro osmislili,

tako da nitko ne bude svjestan da su oni odgovorni; postavili su na vlast

poglavara koji je više brinuo o trgovini nego o vojsci, podstaknuli pohlepu

Asiraca, uskratili kišu i doveli nevjernika da podijeli grad. Uskoro će se

povesti konačna bitka.

Akbar će postojati i poslije toga - ali prijetnja znakova iz Biblosa bit će

zauvijek izbrisana s lica Zemlje.

Svećenik oprezno obriše kamen koji je obiljeţavao mjesto gdje je, prije mnogo

generacija, strani hodočasnik pronašao mjesto koje su bogovi naznačili, i

utemeljio grad. - Kako je lijep - pomisli. Kamenje je bilo slika boţja -

čvrsto, otporno, postojano u svim uvjetima, bez potrebe da objašnjava zašto je

tamo gdje jest. Usmena predaja kazivala je da je središte svijeta obiljeţeno

jednim kamenom, i u svom djetinjstvu on je bio naumio da će jednom potraţiti

gdje se nalazi taj kamen. Pothranjivao je tu zamisao sve do nedavna. No kad je

ugledao Asirce u dnu doline, shvatio je da nikad neće ostvariti svoj san.

- Nije vaţno. Dopalo je mojoj generaciji da bude

ţrtvovana, jer smo uvrijedili bogove. Postoje stvari u

povijesti svijeta koje nije moguće izbjeći i moramo ih

prihvatiti.

Obeća sam sebi da će poslušati bogove: neće pokušati izbjeći rat.

- Moţda smo stigli nadomak propasti svijeta.

Kriza je dosegla takve razmjere da je više nije moguće

prevladati.

Svećenik dohvati svoj štap i iziĎe iz malog hrama; zakazao je sastanak sa

zapovjednikom vojske Akbara.

Bio je već blizu juţnih gradskih zidina, kad ga je presreo Ilija.

- Gospodin Bog je jednog mrtvog dječaka vratio

u ţivot - reče mu Izraelac. - Grad vjeruje u moju

moć.

- Dječak zacijelo nije bio mrtav - odvrati sveće

nik. - To se već dogaĎalo; srce stane i poslije iznova

počne kucati. Danas cijeli grad priča o tome; sutra će

se sjetiti da su bogovi blizu i da mogu čuti što govore.

Onda će ponovno zatvoriti usta. Moram ići, jer Asirci

se spremaju za napad.

- Poslušaj što ću ti reći. Nakon sinoćnjeg čuda,

otišao sam spavati izvan zidina, jer sam trebao malo

mira. Tada mi se isti anĎeo kojeg sam vidio na Petoj

Gori ponovno ukazao. I rekao mi: »Rat će razoriti i

zatrti Akbar.«

- Gradovi ne mogu biti zatrti - nato će svećenik.

- Bit će, ako treba, tisuću puta ponovno podignuti iz

pepela, jer bogovi znaju gdje su ih smjestili i trebaju

ih upravo na tom mjestu.

Prišao im je poglavar; upravo je dolazio u pratnji svojih savjetnika, te

upita:

- Što to govoriš?

- Da morate traţiti mir - odgovori Ilija.

- Ako se bojiš, vrati se odakle si došao - suho će

svećenik.

- Izebela i njezin kralj čekaju odbjegle proroke da

ih ubiju - reče poglavar. - Ali volio bih da mi ispričaš

kako si se uspio popeti na Petu Goru, a da te nije

sustigla vatra s neba.

Svećenik je osjetio da mora prekinuti taj razgovor. Poglavar je razmišljao o

pregovorima s Asircima i moglo bi mu pasti na pamet da iskoristi Iliju za

svoje namjere.

- Nemoj ga slušati - reče. - Jučer, kad su ga do

veli pred mene da mu se sudi, vidio sam kako plače

od straha.

- Plakao sam jer sam mislio da sam prouzročio

zlo. Bojim se, naime, samo dviju stvari: Gospodina i

sebe samog. Nisam pobjegao iz Izraela i spreman sam

vratiti se čim mi Gospodin dopusti. Osvetit ću se lije

poj princezi, a vjera Izraelova nadţivjet će i ovo isku

šenje.

- Treba biti jako tvrda srca da bi se odoljelo

Izebelinim čarima - podrugljivo će poglavar. - U sva

kom slučaju, čak kad bi se tvoje riječi i potvrdile,

poslali bismo drugu, još ljepšu ţenu, kao što smo već

učinili prije Izebele.

Govorio je istinu. Dvije stotine godina ranije, jedna sidonska princeza zavela

je najmudrijeg od svih izraelskih vladara - kralja Salomona. Na njezin je

nagovor sagradio ţrtvenik u čast boţice Astarte. Zbog svetogrĎa koje je

počinio, Bog je vojske susjednih zemalja podigao na oruţje, a Salomona osudio

na prokletstvo.

- Isto će snaći i Ahaba, Izebelina muţa - pomisli

Ilija. Već će odgovarati pred Gospodinom, kad doĎe

njegov čas. Ali čemu se uopće truditi da uvjeri ove

ljude? Isti su kao i oni koje je gledao prošle noći, kako

kleče na podu u udovičinoj kući i slave bogove s Pete

Gore. Tradicija im nikad neće dopustiti da misle dru

gačije.

- Šteta što moramo poštivati zakon gostoljubivosti - reče poglavar, koji je,

očigledno, već bio zabo-

ravio Ilijine riječi o miru. - Kad ne bi bilo tako, pomogli bismo Izebeli u

njezinoj nakani da iskorijeni proroke.

- Nije to razlog što ste mi poštedjeli ţivot. Znate

da sam ja vrijedna roba i ţelite Izebeli priuštiti uţitak

da me smakne svojom rukom. MeĎutim, od jučer,

narod mi pripisuje čudesne moći. Misle da sam sus

reo bogove na vrhu Pete Gore; što se vas tiče, uopće

se ne biste skanjivali da uvrijedite bogove -jedino što

vas priječi je strah od pobune graĎana.

Poglavar i svećenik ostaviše Iliju da govori u zrak i uputiše se prema

zidinama. U tom trenutku svećenik je odlučio da će umoriti izraelskog proroka

prvom prigodom; ono što je prije bilo samo roba, sada se pretvorilo u

prijetnju.

Vidjevši ih kako se udaljavaju, Ilija ostade zdvo-jan; što da učini kako bi

posluţio Gospodinu? Tada poče vikati usred trga:

- Narode Akbara! Sinoć sam se uspeo na Petu

Goru i razgovarao s bogovima koji tamo ţive- Kad

sam se vratio, bio sam kadar vratiti jednog dječaka iz

kraljevstva mrtvih!

Ljudi su se okupili oko njega; priča je već bila Po-znata širom grada.

Poglavar i svećenik stadoše i vrati-še se da vide što se zbiva; izraelski

prorok govori kako je vidio bogove s Pete Gore, a sam štuje drugog boga.

- Dat ću ga pogubiti - reče svećenik.

- I narod će se pobuniti protiv nas - odvrati po

glavar, kojeg je zanimalo što stranac govori. - Bolje je

pričekati da napravi neku pogrešku.

- Prije nego što sam sišao s Planine, bogovi su

me zaduţili da pomognem poglavaru u opasnosti od

Asiraca! - nastavi Ilija. - Znam daje on častan čovjek

i da me ţeli saslušati; ali ima onih koji se zalaţu za

rat i ne dopuštaju mi da mu se pribliţim.

- Izraelac je sveti čovjek - reče neki starac pogla

varu. - Nitko se ne moţe uspeti na Petu Goru, a da

ga ne spali vatra s neba, ali ovaj čovjek je to uspio -

i sada uskrsava mrtve.

- Tir, Sidon i svi fenički gradovi odrţavaju tradi

ciju mira - reče drugi starac. - Preţivjeli smo već i

gore opasnosti i uvijek ih uspjeli prevladati.

Nekoliko bolesnika i bogalja počeše prilaziti, razmičući masu, dodirujući

Ilijinu odjeću i moleći ga da ih ozdravi.

- Prije no što savjetuješ poglavara, izliječi boles

ne - reče svećenik. - Onda ćemo vjerovati da su bo

govi s Pete Gore s tobom.

Ilija se sjeti što mu je anĎeo rekao prošle noći: bit će mu dostupne samo moći

običnih smrtnika.

- Bolesnici mole za pomoć - bio je uporan sve

ćenik. - Čekamo.

- Prije se valja pobrinuti da izbjegnemo rat. Bit

će mnogo više bolesnih i unesrećenih ako to ne uspi

jemo.

Poglavar prekine raspravu:

- Ilija će poći s nama. On je taknut boţanskim

nadahnućem.

Iako i sam nije vjerovao da postoje bogovi na Petoj Gori, poglavar je trebao

saveznika koji bi mu pomogao uvjeriti narod da je mir s Asircima jedini izlaz.

Kad su krenuli na sastanak sa zapovjednikom, svećenik se obrati Iliji:

- Ti ne vjeruješ ni u što od onoga što si rekao.

- Vjerujem da je mir jedino rješenje. Ali ne vjeru

jem da je vrh te Planine nastanjen bogovima. Ja sam

bio tamo.

- I što si vidio?

- AnĎela Gospodnjeg. Taj AnĎeo mi se već i pri

je ukazivao, na raznim mjestima kuda sam prolazio

- odgovori Ilija. - I postoji samo jedan Bog.

Svećenik se nasmija.

- Hoćeš reći da je, po tvom mišljenju, isti Bog koji

je stvorio oluju stvorio i ţito, iako su to potpuno razli

čite stvari.

- Vidite Petu Goru? - upita ga Ilija. - Sa svake

strane s koje ju pogledate, izgledat će drugačije -

iako je to ista planina. Tako je sa svim što je stvoreno:

mnogo lica istog Boga.

Uspeli su se na zidine odakle se, u daljini, vidio neprijateljski tabor. U

pustoj dolini, bijeli šatori upadali su u oči.

Prije podosta vremena, kad su straţari tek opazili Asirce kako ulaze u dolinu,

špijuni su tvrdili kako je to samo izviĎačka misija; zapovjednik je predloţio

da ih zarobe i prodaju kao roblje. Poglavar se bio odlučio na drugu

strategiju: ne poduzimati ništa. Uzdao se da će, uspostavljanjem dobrih odnosa

s njima, moći otvoriti novo trţište za trgovinu staklom koje se proizvodilo u

Akbaru; osim toga, čak i ako spremaju rat, Asirci znaju da su mali gradovi

uvijek na strani pobjednika. U tom slučaju, sve što su asirski voĎe ţeljeli

bilo je proći kroz grad bez otpora, da doĎu do Tira i Sidona. Ti su gradovi

bili nešto drugo, oni su čuvali riznicu blaga i znanja feničkog naroda.

Vojska se utaborila u dnu doline i, malo-poma-lo, stizala su pojačanja.

Svećenik je smatrao da zna razlog: grad je imao česmu za vodu, a do sljedeće

je trebalo više dana putovati kroz pustinju. Ako Asirci namjeravaju osvojiti

Tir ili Sidon, ta voda im je potrebna da bi opskrbili svoju vojsku.

Nakon mjesec dana, još su ih mogli protjerati. Nakon dva mjeseca, još uvijek

su ih bili kadri s lakoćom pobijediti i nagoditi se da im dopuste časno

povlačenje.

Čekali su sukob, ali oni nisu napadali. Nakon petog mjeseca opsade, Akbar je

još uvijek mogao izboriti pobjedu. - Napast će uskoro, jer mora da trpe ţeĎ -

govorio je poglavar sam sebi. Zatraţio je od zapovjednika da razradi obrambenu

strategiju i da

stalno drţi u pripravnosti svoje ljude, kako bi bili spremni za iznenadni

napad.

No sve su njegove misli bile usmjerene ka mirnom rješenju.

Prošlo je već pola godine, a asirska vojska još uvijek se nije pokretala.

Napetosti, koja je u Akbaru porasla za prvih tjedana opsade, potpuno je

nestalo; ljudi su nastavili ţivjeti svoje ţivote, zemljoradnici su ponovo

odlazili na polja, obrtnici su proizvodili vino, staklo i sapun, trgovci su i

dalje prodavali i kupovali robu. S obzirom da Akbar nije napao neprijatelja,

svi su vjerovali da će se kriza uskoro razriješiti pregovorima. Svi su znali

da je poglavar namjesnik bogova i da će uvijek znati donijeti najbolju odluku.

Kad je Ilija došao u grad, poglavar je pustio glasine o prokletstvu koje

stranac donosi; na taj je način, ako prijetnja rata postane nepodnošljiva,

mogao okriviti prisutnost stranog proroka kao glavni razlog nedaća. Uvjerio bi

stanovnike Akbara da će, njegovom smrću, sve ponovno biti kao nekada. Tada bi

im objasnio kako je već prekasno da bi se otjeralo Asirce; dao bi ubiti Iliju,

a narodu bi dokazao da je mir jedino i najbolje rješenje. Vjerovao je da bi

trgovci, koji su takoĎer ţeljeli mir, utjecali na ostale da pristanu uz tu

ideju.

Tijekom svih tih mjeseci borio se protiv pritisaka kojima su ga podvrgli

svećenik i zapovjednik, zahtijevajući da se napadne odmah. MeĎutim, bogovi s

Pete Gore nisu ga nikad napustili; sada, nakon čudesnog uskrsnuća prošle

večeri, Ilijin ţivot bio je vaţniji nego njegova smrt.

- Što ovaj stranac radi tu s vama? - upitao je za

povjednik.

- Bogovi su ga prosvijetlili - odgovori poglavar.

- Pomoći će nam da pronaĎemo najbolji izlaz.

Na brzinu promijeni temu.

- Izgleda da se broj šatora danas povećao.

- Sutra će se povećati još više - reče zapovjednik.

- Da smo napali čim se pojavila prva jedinica, vjero

jatno se nikad ne bi ni vratili.

- Varaš se. Koji od njih bi sigurno pobjegao, izvi

jestio ih, i došli bi da nam se osvete.

- Kad odgaĎamo berbu, plodovi sagnjiju - ustra

jao je zapovjednik. - Ali kad odgaĎamo rješenje pro

blema, oni samo rastu i poprimaju sve veće razmjere.

Poglavar stade objašnjavati da je mir, koji vlada u Feniciji već gotovo tri

stoljeća, najveći ponos njihova naroda. Kako će ga cijeniti budući naraštaji,

ako baš on prekine tu eru napretka?

- Pošaljite izaslanika da pregovara s njima! - reče

Ilija. - Najbolji ratnik je onaj koji uspije pretvoriti ne

prijatelja u prijatelja.

- Ne znamo točno što oni ţele. Nismo sigurni čak

ni ţele li osvojiti naš grad. Kako moţemo pregova

rati?

- Ima upozoravajućih znakova. Jedna vojska ne

gubi vrijeme uzalud, baveći se vojnim vjeţbama dale

ko od svoje zemlje.

Svakodnevno su pristizale nove jedinice, poglavar je razmišljao kolika bi

količina vode bila potrebna za sve te ljude. Grad bi ionako zakratko ostao

nemoćan pred neprijateljskom vojskom.

- Moţemo li napasti sada? - upita svećenik za

povjednika.

- Da, moţemo. Izgubit ćemo mnogo ljudstva, ali

grad će biti spašen. MeĎutim, moramo se odlučiti

odmah.

- Ne smijemo to učiniti - obrati se Ilija poglavaru.

- Bogovi s Pete Gore su mi kazali da još uvijek ima

vremena da pronaĎemo mirno rješenje.

Unatoč tome što je čuo razgovor Izraelca sa svećenikom, poglavar je hinio da

mu vjeruje. Njemu osobno bilo je svejedno vladaju li Sidonom i Tirom Feničani,

Kaananci ili pak Asirci; vaţno mu je bilo da grad moţe nastaviti trgovati

svojim proizvodima.

- Napadnimo - nagovarao je svećenik.

- Još jedan dan - zatraţi poglavar. - Moţda se

stvari ipak razriješe.

Morao je odmah smisliti najbolji način da odupru asirskoj prijetnji. SiĎe sa

zidina i uputi se u palaču; zatraţio je od Ilije da ga prati.

Hodajući, promatrao je ljude oko sebe; pastire koji su tjerali ovce prema

planinama, zemljoradnike koji su odlazili na polja, mučeći se da iz škrte

zemlje izaţmu ono malo uroda kako bi prehranili sebe i svoje obitelji. Vojnici

su vjeţbali bacajući koplja, a neki upravo pristigli trgovci rasprostirali su

svoje robe na trgu. Koliko god to bilo nevjerojatno, Asirci nisu zatvorili

cestu koja je presijecala dolinu cijelom njenom duţinom; trgovci su se i dalje

njome koristili za transport svojih proizvoda i gradu za to plaćali porez.

- Zašto sada, kad su već uspjeli dovući moćnu

vojnu silu, ne zatvore cestu? - zanimao se Ilija.

- Asirsko kraljevstvo treba proizvode koji se slije

vaju u luke Sidona i Tira - odgovori poglavar. - Kad

bi trgovci osjetili da su ugroţeni, dotok roba kojima

se snabdijevaju prekinuo bi se, a posljedice bi bile

teţe od vojnog poraza. Mora postojati način da se izbjegne rat.

- Da - reče Ilija. - Ako ţele vodu, moţemo im je prodati.

Poglavar ne reče ništa. No shvatio je kako bi mogao iskoristiti Iliju kao

oruţje protiv onih koji su ţeljeli rat; poslat će ga na vrh Pete Gore da

privuče paţnju bogova i, ako svećenik bude ustrajao u nakani da se zarate

protiv Asiraca, Ilija je jedini koji će mu se moći usprotiviti. Predloţi da

prošetaju zajedno, kako bi malo porazgovarali.

Svećenik je ostao na zidinama, promatrajući neprijatelja.

- Što bogovi mogu učiniti da zaustave osvajače?

- zapita ga zapovjednik.

- Vodim brigu o svakodnevnom prinošenju ţrta

va podno Pete Gore. Molim se da nam pošalju nekog

hrabrijeg voĎu.

- Trebali bismo postupiti kao Izebela: istrijebiti

proroke. Jednog običnog Izraelca, koji je još jučer bio

osuĎen na smrt, danas poglavar koristi da bi privolio

puk za mir.

Zapovjednik pogleda prema planini.

- Moţemo pogubiti Iliju. I upotrijebiti moje rat

nike da skinemo poglavara s njegova poloţaja.

- Pobrinut ću se da Ilija bude ubijen - odvrati

svećenik. - Što se tiče poglavara, ruke su nam sveza

ne: njegovi su preci na vlasti od davnine. Njegov djed

je bio naš voĎa, prenio boţansku moć na njegova oca,

a ovaj pak na njega.

- Zašto nam tradicija priječi da postavimo na

vlast djelotvorniju osobu?

- Tradicija postoji da bi se na svijetu očuvao red.

Ako budemo dirali u to, svijet će propasti.

Svećenik obuhvati pogledom sve što se moglo vidjeti sa zidina. Nebo i zemlja,

planine i dolina, svako biće, ţivo i neţivo, na mjestu koje mu je odreĎeno.

Ponekad bi tlo znalo zadrhtati, ponekad bi pak - kao sada - prošlo mnogo

vremena bez kiše. No zvijezde su i dalje bile na svojim mjestima, a sunčeva

kugla nije se srušila ljudima na glavu. Sve to zato što je, od

Potopa, čovjeku bilo jasno da ne smije remetiti red onog što je stvorio Bog.

U iskonu je postojala samo Peta Gora. Ljudi i bogovi ţivjeli su zajedno,

šetali rajskim vrtovima, razgovarajući, šaleći se i smijući, jedni uz druge.

No ljudska bića počiniše grijeh i bogovi ih protjeraše odatle; nisu ih imali

kamo poslati, pa odlučiše stvoriti Zemlju oko planine, kako bi ih tamo

smjestili, da ih imaju na oku i da im za sve vijeke vjekova bude očigledno

gdje je mjesto njima, a gdje bogovima.

Pazili su, meĎutim, da ipak ostave odškrinuta jedna vrata za povratak; ako

čovječanstvo bude ustra-jalo na svom pravom putu, na kraju će se moći vratiti

na vrh Pete Gore. Ne dopuštajući da se ljudi zaborave, zaduţili su svećenike i

poglavare da tu ideju odrţe uvijek ţivom u svijesti naroda.

Svi su narodi dijelili isto vjerovanje: kad bi se porodice koje su bogovi

pomazali nasilno skinule s vlasti, posljedice bi bile pogubne. Nitko se više

nije sjećao zbog čega su baš te porodice bile odabrane, no svi su znali da su

one u srodstvu s boţanskom porodicom. Akbar je postojao već stoljećima, i

njime su od pamtivijeka upravljali preci sadašnjeg poglavara; grad je mnogo

puta bio napadnut, znao je i pasti u ruke silnika i barbara - no, s vremenom,

osvajači bi se povukli ili bili protjerani. Potom bi se vjekovni red ponovno

uspostavio i ljudi bi se vratili svom nekadašnjem ţivotu.

Obveza svećenstva bila je očuvati taj red: svijet je imao svoj poredak i bio

je ustrojen prema zakonima. Vrijeme kada su ljudi pokušavali dokučiti bogove

nepovratno je prošlo - sada ih treba štovati i činiti sve što ţele. Oni su

hiroviti i lako ih je naljutiti.

Kad ne bi bilo obreda ţetve i berbe, zemlja ne bi davala ploda. Kad bi

zanemarili prinošenje ţrtava, grad bi poharale smrtonosne bolesti. Kad bi

ponovno

izazvali Boga vremena, mogao bi učiniti da pšenica i ljudi prestanu rasti.

- Pogledaj planinu Pet! - obrati se zapovjedniku.

- S njenog vrha, bogovi bdiju nad dolinom i štite nas.

Oni imaju vječni plan za Akbar. TuĎinac će biti pogu

bljen ili će se vratiti u svoju zemlju, poglavara jednog

dana više neće biti, a njegov će sin biti mudriji od

njega; sve što sada proţivljavamo je prolazno.

- Trebamo novog voĎu - reče zapovjednik. - Ako

nam nastavi zapovijedati ovaj poglavar, neprijatelj će

nas pregaziti.

Svećenik je znao da su upravo to ţeljeli bogovi, kako bi stali na kraj

prijetnji pisma iz Biblosa. No nije ništa rekao; obradovao se, zaključivši još

jednom da poglavari uvijek - htjeli, ne htjeli - sluţe da se ispuni zacrtani

usud Svijeta.

Ilija je, prošetavši gradom, iznio svoje mirovne planove poglavaru, koji gaje

pak imenovao svojim pomoćnikom. Kad su ponovno stigli na trg, priĎoše mu novi

bolesnici, no on im reče da su mu bogovi s Pete Gore zabranili da ozdravljuje.

Predvečer se vratio u udovičinu kuću; dijete se igralo na ulici i on zahvali

Gospodinu što ga je učinio oruĎem njegova čuda.

Ona ga je čekala da večeraju. Na njegovo iznenaĎenje, na stolu je bila i boca

vina.

- Ljudi su donijeli poklone, da bi ti ugodili - reče

ona. - A ja te ţelim zamoliti da mi oprostiš jer sam

bila nepravedna.

- Zašto nepravedna? - začudi se Ilija. - Zar ne

shvaćaš da je sve to dio Boţjeg plana?

Udovica se nasmiješi, oči joj zablistaju i on zamijeti koliko je lijepa. Bila

je bar deset godina starija, no ipak osjeti neku duboku njeţnost prema njoj.

Nije bio na to navikao i uplašio se; sjetio se Izebelinih očiju i onog što je

zaţelio izašavši iz Ahabove palače - da bi se volio oţeniti Libanonkom.

- Moj ţivot je bio nekoristan, ali bar sam rodila

sina. A njegova će se priča pamtiti, jer se vratio iz

Kraljevstva mrtvih - progovori ţena.

- Tvoj ţivot nije nekoristan. Ja sam došao u Ak-

bar po Gospodinovoj zapovijedi i ti si me prihvatila.

Ako budu pamtili priču tvog sina, siguran sam da će

pamtiti i tvoju.

Ţena napuni dva pehara. Oboje nazdraviše suncu koje se upravo bješe sakrilo i

zvijezdama na nebu.

- Došao si iz daleke zemlje, slijedeći znakove jed

nog Boga kojeg ja nisam poznavala, a sada je postao

i mojim Gospodarom. Moj sin se takoĎer vratio iz udaljene zemlje; lijepu će

priču moći pričati svojim unucima. Svećenici će biljeţiti njegove riječi i

prenositi ih novim naraštajima.

Preko sjećanja svećenika poznavali su gradovi svoju prošlost, svoje ratne

uspjehe, boţanstva, ratnike koji su svojom krvlju obranili zemlju. Čak iako su

već postojali novi načini da se zabiljeţi povijest, pamćenje svećenika bilo je

jedino u što su stanovnici Akbara imali povjerenja. Moţe bilo tko pisati

štogod poţeli; ali nitko osim svećenika nije u stanju sjećati se stvari koje

nikad nisu ni postojale.

- A ja, što bih ja imala pričati? - nastavi ţena, nadolijevajući u pehar koji

je Ilija iskapio. - Nemam Izebelinu snagu, ni njezinu ljepotu. Moj ţivot je

kao svaki drugi: vjenčanje koje su dogovorili roditelji dok sam bila još

dijete, kućanski poslovi kad sam odrasla, bogosluţje na blagdane, muţ koji je

uvijek bio zaokupljen drugim stvarima. Dok je bio ţiv, nikada nismo

porazgovarali o bilo čemu značajnom. On se uvijek brinuo za svoje poslove, ja

sam se skrbila o kući, i tako su nam prošle najbolje godine ţivota.

Kad je umro, ostala mi je samo bijeda i briga za školovanje mog sina. Kad

poraste, otplovit će tko zna kojim morem, a ja više nikom neću biti potrebna.

Nema u meni srdţbe ili gorčine, tek svijest o vlastitoj nekorisnosti.

Ilija napuni još jednu čašu. Srce mu je počelo davati znakove za uzbunu;

godilo mu je biti u društvu te ţene. Ljubav je mogla biti zastrašujuće

iskustvo, opasnije no što je bilo stajati pred Ahabovim vojnikom, sa strijelom

uperenom u srce; da ga je strijela sustigla, bio bi mrtav - i sve bi dalje

bilo u boţjim rukama. MeĎutim, ako ga ljubav sustigne, on sam će morati

snositi posljedice.

I

- Toliko sam ţelio ljubav u svom ţivotu - pomi

sli. A sada, kad ju je imao nadohvat ruke, bez sum

nje, bila je tu, trebalo je samo ne pobjeći od nje, usre

dotočio se jedino na to da je zaboravi što je prije

moguće.

U sjećanju se vratio u dan kada je stigao u Akbar, nakon svog progonstva na

Keritu. Bio je tako umoran i ţedan, da mu nije uspijevalo sjetiti se ničega,

osim trenutka kada se povratio od nesvijesti i vidio je kako mu vodom vlazi

usne. Lice mu je bilo blizu njenog -tako blizu kako se nikad prije nije našao

nijednoj ţeni. Zapazio je da su njezine oči bile isto tako zelene kao u

Izebele, samo što su imale drugačiji sjaj, kao da se u njima ogledaju cedrovi,

ocean o kojem je toliko sanjao, a nije ga poznavao, i - kako je to bilo

moguće? - njezina vlastita duša.

- Tako bih joj volio to reći - pomisli. - Ali ne

znam kako. Lakše je govoriti o Boţjoj ljubavi.

Ilija popije još malo. Njoj se učinilo da mu se moţda nije svidjelo nešto što

je rekla i odluči promijeniti temu.

- Bio si na Petoj Gori? - upita.

On potvrdno kimne glavom.

Ţeljela ga je pitati što je gore vidio i kako je uspio izmaknuti vatri s neba.

No djelovao joj je neraspo-loţen za razgovor.

- Prorok je. Čita iz mog srca - pomisli.

Otkad je Izraelac ušao u njezin ţivot, sve se bilo izmijenilo. Čak se i

neimaština lakše podnosila - jer taj je stranac u njoj probudio nešto što

dotada nikad nije osjetila: ljubav. Kad joj je sin obolio, borila se s cijelim

susjedstvom da on ostane u njezinoj kući.

Znala je da je za njega Gospodin vaţniji od svega što se zbivalo pod kapom

nebeskom. Bila je svjesna da je njezin san neostvariv, jer taj je stranac mo-

gao svakog trenutka otići, proliti Izebelinu krv i nikad se ne vratiti da

ispriča što se dogodilo.

Čak i tada, i dalje bi ga voljela, jer je, po prvi puta u svom ţivotu,

spoznala što je sloboda. Mogla ga je voljeti - čak i da on to nikad ne sazna;

nije trebala njegovu dozvolu da bi joj nedostajao, da bi mislila na njega

cijeli dan, čekala ga za večeru, da bi brinula što su sve ljudi kadri smisliti

da naude strancu.

To je bila sloboda: osjećati ono što srce ţeli, bez obzira na mišljenje

drugih. Već se borila s prijateljima i susjedima oko prisutnosti tuĎinca u

svojoj kući; bilo je suvišno boriti se i protiv sebe same.

Ilija popije još malo vina, ispriča se i ode u svoju sobu. Ona iziĎe na ulicu,

razveseli se vidjevši sina koji se igrao pred kućom i odluči malo prošetati.

Bila je slobodna, jer ljubav oslobaĎa.

Ilija je dugo vremena ostao zagledan u zid svoje sobe. Napokon, odluči

prizvati svog anĎela.

- Moja je duša u opasnosti - reče.

AnĎeo je šutio. Ilija se našao u nedoumici da li da nastavi govoriti, no već

je bilo kasno: zašto bi ga bio dozvao, ako nije imao razloga?

- Kad sam s tom ţenom, ne osjećam se dobro.

- Naprotiv - odvrati anĎeo. -1 upravo to te smeta.

Što znaš da bi je mogao zavoljeti.

Ilija se posramio, jer je anĎeo vidio u njegovu dušu.

- Ljubav je opasna - reče.

- Veoma - na to će anĎeo. - I što onda?

Potom nestade.

Njegova anĎela nisu mučile dvojbe koje su njemu samom tištale dušu. Da, već je

imao prilike vidjeti ljubav na djelu; vidio je kako je kralj Izraela napustio

Gospodina jer je Izebela, sidonska princeza, osvojila njegovo srce. Tradicija

je kazivala daje kralj Salomon izgubio prijestolje zbog jedne tuĎinke. Kralj

David je jednog od svojih najboljih prijatelja poslao u smrt, jer se zaljubio

u njegovu ţenu. Zbog Dalile je Samson bio uhvaćen i Filistejci su ga

oslijepili.

Kako ne bi poznavao ljubav? Povijest je obilovala tragičnim primjerima. Čak i

da nije poznavao svete zapise, imao bi primjer svojih prijatelja - i

prijatelja njegovih prijatelja - zabludjelih u dugim noćima čekanja i patnji.

Da je imao ţenu u Izraelu, teško da bi bio ostavio svoj grad kad mu je

Gospodin to zapovi-jedio, i sad bi bio mrtav.

- Vodim uzaludnu bitku - pomisli. - Ljubav će pobijediti i ja ću je voljeti do

kraja ţivota. Gospodine, pošalji me natrag u Izrael, tako da nikad ne moram

reći ovoj ţeni što osjećam. Jer ona me ne voli i rekla bi mi da je njezino

srce pokopano zajedno s njezinim muţem-junakom.

Sutradan, Ilija se ponovno sastao sa zapovjednikom. Čuo je da se broj šatora

opet povećao.

- Kakav je trenutan omjer snaga? - upita.

- Ne dajem nikakve podatke Izebelinom nepri

jatelju.

- Poglavarov sam savjetnik - reče mu Ilija. - On

me jučer poslijepodne imenovao svojim pomoćnikom,

o čemu si već obaviješten, i obvezatan si mi odgo

voriti.

Zapovjednik je poţelio da stranca istog trena nestane.

- Dva asirska vojnika na jednog našega - napo

kon odgovori.

Ilija je znao da je neprijatelju potrebna mnogo veća sila.

- Bliţi se idealan trenutak da krenemo u mirovne

pregovore - reče. - Oni će vidjeti kako smo velikoduš

ni, pa ćemo moći nametnuti povoljnije uvjete. Svaki

vojskovoĎa zna da je, da bi se osvojilo jedan grad, po

trebno pet napadačkih vojnika na svakog branitelja.

- Oni će dosegnuti taj omjer, ako sada ne napad-

nemo.

- Čak i uz cijeli opskrbni aparat, neće imati do

voljno vode za tolike ljude. I eto trenutka da im poša

ljemo naše izaslanike.

- I kad će taj trenutak?

- Pustit ćemo da broj asirskih ratnika još malo

naraste. Kad njihova situacija postane neizdrţiva, bit

će primorani da napadnu, no u omjeru od trojice ili

četvorice na jednog našega, znat će da ih čeka poraz.

Tada će im naši poslanici ponuditi mir, slobodan prolaz i vodu na prodaju. To

je poglavarov naum.

Zapovjednik na to ništa nije rekao i pustio je da stranac ode. Čak i kad bi se

riješili Ilije, poglavar bi mogao ustrajati na toj ideji. Zakleo se sam sebi

da će, ako doista postane kritično, on sam ubiti poglavara; zatim će izvršiti

samoubojstvo, jer nije se ţelio suočiti s bijesom bogova.

MeĎutim, ni pod koju cijenu neće dopustiti da njegov narod bude izdan za

novac.

- Povedi me natrag u zemlju Izraelovu, Gospodine! - preklinjao je Ilija svakog

popodneva, za svojih šetnji dolinom. - Ne ţelim da mi srce ostane zarobljeno u

Akbaru.

Ugledajući se u proroke koje je znao još kao dijete, počeo je sam sebe

ranjavati bičem svaki put kad bi pomislio na udovicu. LeĎa su mu već bila ţivo

meso i tada je dva dana buncao u groznici. Kad se probudio, prvo što je vidio

bilo je lice ţene; ona je viĎala njegove rane, maţući ih pomašću i maslinovim

uljem. Kako je bio preslab da bi se spustio u prizemlje, donosila mu je jelo u

sobu.

Čim se oporavio, vratio se svojim šetnjama dolinom.

- Odvedi me natrag u Izrael, Gospodine - molio je. - Moje srce je već

zarobljeno u Akbaru, no tijelo još uvijek moţe na put.

AnĎeo mu se ukaza. Nije bio AnĎeo Gospodnji, kojeg je vidio na vrhu planine,

već onaj koji ga je čuvao i na čiji je glas već bio navikao.

- Bog sluša molitve onih koji mole da zaborave mrţnju. No gluh je za glas onih

koji ţele pobjeći od ljubavi.

Njih troje je večeralo zajedno svake večeri. Kako je Gospodin obećao, nikad

nije nedostajalo brašna u ćupu, ni ulja u vrču.

Rijetko su razgovarali za vrijeme obroka. Jedne večeri, meĎutim, dječak upita:

- Što je to prorok?

- To je onaj koji nikad nije prestao slušati one iste

glasove koje je čuo kad je bio dijete. I još uvijek vjeru

je u njih. Na taj način moţe saznati što misle anĎeli.

- Da, znam o čemu govoriš - reče dječak. - Ja

imam prijatelje koje nitko drugi ne vidi.

- Nemoj ih nikad zaboraviti, bez obzira što će ti

odrasli govoriti da je to ludost. Tako ćeš uvijek znati

što Bog ţeli.

- Vidjet ću budućnost, kao gataoci iz Babilonije -

primijeti dječak.

- Proroci ne vide budućnost. Samo prenose riječi

kojima ih Gospodin nadahnjuje u odreĎenom trenutku.

Zato sam ja tu, ne znajući kada ću se vratiti u svoju

zemlju; On mi to neće reći prije nego bude potrebno.

Ţenine se oči rastuţiše. Da, jednog dana će otići.

Ilija je prestao zazivati Gospodina. Odlučio je da će, kad doĎe trenutak da

napusti Akbar, povesti sa sobom udovicu i njenog sina. Neće im nagoviještati

ništa dok ne bude vrijeme.

Moglo se dogoditi da ona ne ţeli otići. Moţda nije ni primijetila što on

osjeća za nju, jer i samom mu je

dugo trebalo da shvati. Ako se tako dogodi, bit će još bolje, moći će se sav

posvetiti zadaći da protjera Ize-belu i obnovi Izrael. Njegov će um biti

prezaposlen da bi mislio na ljubav.

- Gospodin je moj pastir - reče, prisjećajući se

jedne stare molitve kralja Davida. - Krijepi moju dušu

i vodi me do mirnih obala.

- I neće dopustiti da moj ţivot izgubi smisao -

završi svojim riječima.

Jednog poslijepodneva vratio se kući ranije nego obično i zatekao udovicu kako

sjedi na kućnom pragu.

- Što radiš?

- Ne znam što bih radila.

- Onda uči nešto. Uvijek, kao i u ovom trenutku,

na svijetu je mnogo ljudi koji su već odustali od ţivota.

Ne srde se, ne plaču, tek čekaju da vrijeme proĎe.

Nisu prihvaćali ţivotne izazove i ţivot ih više ne izazi

va. Tebi prijeti ista opasnost; odupri se, sukobi se sa

ţivotom, ali ne odustaj!

- Moj ţivot ponovno ima svoj smisao - ona će na

to, pogleda uprta u pod. - Otkad si ti došao.

U djeliću sekunde, pomislio je kako će joj otvoriti svoje srce. No odluči ne

riskirati, ona je pritom zacijelo mislila na nešto sasvim drugo.

- Počni nešto raditi - reče, mijenjajući temu.

- Tako će vrijeme biti saveznik, a ne neprijatelj.

- Što bih mogla učiti?

Ilija malo promisli.

- Pismo iz Biblosa. Bit će korisno, ako jednog

dana budeš morala putovati.

Ţena odluči da će se tom umijeću posvetiti dušom i tijelom. Nikad nije

razmišljala o odlasku iz Akbara, ali po načinu kako je on to izgovorio, tko

zna, moţda razmišlja da je povede sa sobom.

Ponovno se osjeti slobodnom. Ponovno se probudi u cik zore i, smiješeći se,

krene u šetnju ulicama grada.

- Ilija je još uvijek ţiv - reče zapovjednik sve

ćeniku, dva mjeseca kasnije. - Nisi ga uspio umoriti.

- Nema u cijelom Akbaru jednog-jedincatog čo

vjeka koji bi htio preuzeti tu zadaću. Izraelac tješi

bolesne, posjećuje zatvorenike, hrani gladne. Kad

tkogod ima neki spor sa susjedom koji treba razri

ješiti, uteče se njemu, i svi prihvaćaju njegove pre

sude, zato što su pravedne. Poglavar ga koristi da bi

uvećao vlastitu popularnost, no nitko to ne uviĎa.

- Trgovci ne ţele rat. Ako poglavar postane toliko

popularan da mu poĎe za rukom uvjeriti puk da je

spas u miru - nikad nećemo uspjeti protjerati Asirce

odavde. Nuţno je da Ilija bude čim prije umoren.

Svećenik pokaţe prstom na Petu Goru, čiji je vrh uvijek bio u oblacima.

- Bogovi neće dopustiti da njihovu zemlju os

ramoti jedna strana sila. Oni će nam priteći u pomoć:

nešto će se sigurno dogoditi, a mi ćemo biti spremni

da iskoristimo prigodu.

- Što to?

- Ne znam. Ali pozorno ću pratiti znakove.

Nemoj im više davati točne podatke o asirskim snaga

ma. Uvijek kad te budu pitali, kaţi daje omjer protiv

ničkih vojnika još uvijek četvorica na jednog. I nastavi

pripremati svoje jedinice.

- Zašto bih to učinio? Ako dosegnu omjer pet na

jednoga, izgubljeni smo.

- Ne; tada će nam snage biti ravnopravne. Kad se

zapodjene bitka, nećeš se boriti protiv podreĎenog

neprijatelja i nitko te neće moći smatrati kukavicom

koja se iţivljava nad slabijima. Vojska Akbara suočit

će se s jednako moćnim protivnikom i izboriti pobjedu, zato što je njezin

zapovjednik osmislio najbolju strategiju.

Zapovjednik, pogoĎen u ţicu taštine, prihvati prijedlog. Od tog trenutka,

počeo je tajiti ispravne podatke od poglavara i Ilije.

Prošla su još dva mjeseca, da bi - tog jutra -snaga asirske vojske dosegla

omjer od pet vojnika na svakog branitelja Akbara. Mogli su napasti svakog

trena.

Ilija je već neko vrijeme sumnjao da zapovjednik laţe o brojnosti

neprijateljske vojske, no, konačno, to mu je čak išlo u korist: kad se otkrije

da je omjer dosegao kritičnu točku, bit će lako uvjeriti stanovništvo da je

mir za njih jedini izlaz.

Razmišljao je o tome hodajući prema trgu gdje je, jednom tjedno, običavao

pomagati graĎanima da riješe svoje sporove. Uglavnom se radilo o beznačajnim

stvarima: susjedske prepirke, starci koji više nisu htjeli plaćati poreze,

trgovci koji su se smatrali oštećenima u svojim poslovima.

Poglavar je bio tamo; znao je pokatkad doći, da ga vidi u akciji. Odbojnost

koju je Ilija u početku prema njemu osjećao već je potpuno iščezla; s vremenom

je otkrio da je to mudar čovjek, koji se nastoji uhvatiti u koštac s

problemima prije no što izbiju na površinu - iako nije vjerovao u duhovni

svijet i veoma se bojao smrti. U više prilika on je upotrijebio svoj autoritet

da bi Ilijinoj odluci dao pravovaljanost zakona. DogaĎalo se i da se ne sloţi

s kojom presudom i obično bi se, s vremenom, pokazalo da je doista bio u

pravu.

Akbar je postajao uzor modernog feničkog grada. Poglavar je uveo pravedniji

porezni sustav, pobrinuo se za popravak gradskih ulica i znao je umješno i

mudro rasporediti dobit od poreza na robnu trgovinu. U jednom razdoblju Ilija

je pokušao ishoditi da se zabrani konzumiranje vina i piva, jer se većina

slučajeva koje je rješavao odnosila na nasilno ponašanje pijanih osoba.

Poglavar je tvrdio da se grad moţe smatrati velikim tek kad se dogaĎaju takve

stvari. Prema tradiciji, bogovi su bili zadovoljni kad su se ljudi zabavljali

nakon radnog dana i štitili su pijance.

Osim toga, oblast je bila na glasu kao zemlja porijekla jednog od najboljih

vina na svijetu, pa bi stranci postali nepovjerljivi kad ga sami domoroci ne

bi pili.

Ilija je poštovao poglavarovu odluku, a na kraju se i sloţio da veseli ljudi

bolje rade.

- Ne trebaš se toliko truditi - reče poglavar, prije

no što je Ilija otvorio dnevnu raspravu. - Pomoćnici

samo pomaţu vlasti svojim savjetima.

- Muči me čeţnja za mojom domovinom i ţelim

se vratiti tamo. Dok sam zaokupljen ovim aktivno

stima, bar se osjećam korisnim i zaboravim da sam

stranac - odvrati.

- A tako lakše izlazim na kraj i s ljubavlju prema

njoj - pomisli samo za sebe.

Narodni sud s vremenom je privukao redovitu publiku, koja je uvijek pozorno

pratila i sudjelovala u tekućim raspravama. Dolazilo je sve više ljudi: nešto

staraca, koji više nisu bili sposobni za rad na poljima, pa su stizali da bi

pljeskali ili zviţdali Ilijinim odlukama, drugi su pak bili izravno

zainteresirani za predmete o kojima se raspravljalo - bilo kao ţrtve, bilo jer

su se mogli okoristiti njihovim ishodom. Bilo je

01

i ţena i djece koji su, nezaposleni, morali nečim ispuniti slobodno vrijeme.

Otvorio je raspravu o predmetima koji su bili na redu tog jutra: prvi je bio

slučaj nekog pastira koji je sanjao o blagu skrivenom blizu egipatskih

piramida i trebao mu je novac da bi otputovao tamo. Ilija nikad nije bio u

Egiptu, ali je znao da je to daleko; rekao je da će teško pronaći nekog da mu

pomogne skupiti sredstva potrebna za put, ali će, ako odluči prodati svoje

ovce i platiti cijenu svog sna, jamačno naći ono što traţi.

Nakon njega, došla je neka ţena koja je ţeljela da je pouči magijskim

vještinama što su se primjenjivale u Izraelu. Ilija joj je rekao da on nije

mag, već samo prorok.

Dok je razmatrao kako da postigne pomirenje u slučaju gdje je neki

zemljoradnik ispsovao ţenu drugog, jedan vojnik prokrči put kroz gomilu ispred

njega i obrati se poglavaru.

- Naša izvidnica uspjela je uhititi jednog uhodu -

reče pridošlica, sav u goloj vodi od znoja. - Vode ga

ovamo!

Ţamor uzbuĎenja uskomeša mnoštvo; prvi put će prisustvovati jednom takvom

suĎenju.

- Smrt! - vikne netko. - Smrt neprijatelju!

Svi nazočni ga podrţe povicima. U tren oka vijest se pronijela cijelim gradom

i trg se ispunio ljudima. Bilo je vrlo naporno nastaviti sa slijedećim

sporovima; svaki tren netko bi prekidao Iliju, traţeći da stranac odmah bude

priveden.

- Ja ne mogu presuditi u takvom slučaju - govo

rio je on. - Za to su nadleţne vlasti Akbara.

- Što Asirci traţe ovdje? - reče neki čovjek. - Zar

ne vide da tu od pamtivijeka vlada mir?

- Zašto hoće našu vodu? - poviče drugi. - Zbog čega prijete našem gradu?

Već mjesecima nitko se nije usuĎivao javno progovoriti o prisutnosti

neprijatelja. Iako su svi zapazili kako neprestano novi šatori niču na

obzorju, iako su trgovci razmatrali kako treba što prije krenuti u mirovne

pregovore, narod Akbara odbijao je povjerovati da im prijeti osvajački napad.

Izuzev jednog upada nekog beznačajnog plemena - koji je ionako bio vrlo brzo

svladan - ratovi su postojali isključivo u sjećanju svećenika. Oni su pričali

o drţavi zvanoj Egipat, o njihovim konjima, borbenim zapregama i bogovima

ţivotinjskog lika. No to je pripadalo davnoj prošlosti; Egipat više nije bio

vaţna nacija i ratnici tamne koţe i čudnog jezika već su se odavna povukli

unutar svojih granica. Sada su graĎani Tira i Sido-na gospodarili morima,

šireći sve više i dalje svoj novi imperij; osim toga, iako iskusni ratnici,

oni su otkrili i novi način osvajanja - trgovinu.

- Zašto su tako uzrujani? - zapita poglavar Iliju.

- Jer shvaćaju da se štošta izmijenilo. I ti i ja zna

mo da, nadalje, Asirci mogu svaki trenutak napasti.

Obojica znamo da zapovjednik već dugo laţe u pogle

du brojnosti neprijateljske vojske.

- Ali ne bi bio lud da to nekom povjerava. Tako

bi posijao paniku.

- Svaki čovjek osjeća kad mu prijeti opasnost;

počinje se neobično ponašati, ima čudne predosje-

ćaje, osjeti nešto u zraku. I pokušava obmanuti sam

sebe, misleći da neće biti sposoban da se suoči sa

situacijom. Oni su se pokušavali zavarati sve do sada;

no uvijek doĎe trenutak kad je neizbjeţno pogledati

istini u oči.

Uto stiţe svećenik.

- Idemo u palaču okupiti gradsko Vijeće. Zapo

vjednik je na putu.

- Ne čini to - Ilija će, tihim glasom, poglavaru.

- Oni će te prinuditi da učiniš nešto što ne ţeliš.

- Hajdemo! - ponovi svećenik. - Uhoda je uhva

ćena i moramo hitno poduzeti ono što je neophodno.

- Odrţi suĎenje pred narodom! - šaptao je Ilija.

- Oni će ti pomoći, jer zapravo ţele mir - iako viču

da su spremni za rat.

- Dovedite tog čovjeka ovamo! - zapovijedi po

glavar. Iz mnoštva su se čuli povici odobravanja; po

prvi puta, prisustvovat će zasjedanju Vijeća.

- Ne moţemo to učiniti! - usprotivi se svećenik.

- To je osjetljiva stvar, koja se samo u miru moţe ri

ješiti!

Nešto zviţduka. I mnogo prosvjedovanja.

- Dovedite ga ovamo! - ponovi poglavar. - Sudit

će mu se na ovom trgu, pred narodom. Zajedno smo

radili da bismo pretvorili Akbar u napredan grad, i

zajednički ćemo suditi svakoj opasnosti.

Odluka je proslavljena općim pljeskom. Uto se pojavi skupina vojnika, koji su

vukli polugolog čovjeka, svog u krvi. Bilo je očito da su ga mnogo tukli još

prije no što je dospio pred sud.

Ţagor u masi naglo utihne. Teška se tišina spustila nad trg, tako da se moglo

čuti samo roktanje svinja i smijeh djece što su se nedaleko igrala.

- Zašto ste to učinili zarobljeniku? - zagrmi po

glavar.

- Opirao se - odgovori jedan od straţara. - Rekao

je da nije uhoda. Da je došao ovamo da razgovara s

vama, časni poglavaru.

Poglavar zapovijedi da donesu tri stolca iz palače gdje je ţivio. Sluge mu

donesoše i halju Pravde, koju je nosio na svim zasjedanjima gradskog Vijeća.

On i svećenik zasjedoše. Treći stolac bio je namijenjen zapovjedniku, koji još

nije stigao.

- Svečano otvaram zasjedanje suda Grada Ak-bara. Neka starješine pristupe.

Skupina vremešnih muškaraca priĎe ovoj dvojici, te stadoše u polukrug iza

stolaca. To je bilo vijeće staraca; u starim vremenima njihova su mišljenja

bila poštovana i njihove odluke izvršavane. Sada je, meĎutim, uloga te skupine

ostala tek dekorativne naravi, bili su tamo da bi potvrdili i prihvatili sve

što poglavar odluči.

Kad su obavljene neke formalnosti, zazvani bogovi s Pete Gore i izrecitirana

imena nekih drevnih junaka, poglavar se obrati zarobljeniku.

- Što ti ţeliš? - upita ga.

Čovjek ne odgovori. Upro je u poglavara čudesno izravan pogled, kao da su u

jednakom poloţaju.

- Što hoćeš? - ponovi poglavar.

Svećenik mu dodirne ruku.

- Trebamo tumača. On ne govori naš jezik.

Zapovijed je odmah izdata, te jedan od straţara

ode u potragu za nekim trgovcem koji bi mogao posluţiti kao tumač. Trgovci

nikad nisu dolazili na Ilijine sesije; bili su uvijek zaposleni, sklapajući

poslove i računajući dobit.

Dok su čekali, svećenik prošapće:

- Tukli su zarobljenika jer se boje. Dopusti mi da

ja vodim ovo suĎenje, a ti se i ne trebaš uplitati: pani

ka izaziva nasilje i, ako ne budemo sačuvali autoritet,

mogli bismo lako izgubiti vlast nad situacijom.

Poglavar nije odgovorio. I on se bojao. Potraţi pogledom Iliju, no s mjesta

gdje je sjedio, nije ga mogao vidjeti.

Straţar je silom doveo nekog trgovca. On se potuţi sudu, jer je gubio

dragocjeno vrijeme, a čekale su

ga mnoge obveze. No svećenik, uputivši mu strog pogled, zatraţi neka zašuti i

neka prevodi ispitivanje.

- Što traţiš ovdje? - upita poglavar.

- Nisam uhoda - odgovori čovjek. - Ja sam jedan

od vojnih zapovjednika. Došao sam razgovarati s vama.

Publika, koja je to slušala u potpunoj tišini, poče vikati i negodovati čim je

izjava bila prevedena. Bunili su se da stranac laţe, traţeći smrtnu kaznu i

neodgodivo smaknuće.

Svećenik zamoli za tišinu i obrati se zarobljeniku:

- O čemu ţeliš razgovarati?

- Vašeg poglavara prati glas da je razborit čovjek

- reče Asirac. - Mi ne ţelimo razoriti ovaj grad: ono

što nas zanima su Tir i Sidon. No Akbar nam stoji na

putu i on je srce doline; ako budemo morali ratovati,

izgubit ćemo vrijeme i ljudstvo. Dolazim vam pred

loţiti da sklopimo sporazum.

- Čovjek govori istinu - pomisli Ilija. Opazio je

da ga je opkolila skupina vojnika, koji su mu zakla

njali pogled na mjesto gdje je sjedio poglavar. - Oni

razmišljaju jednako kao i mi. Gospodin je učinio

čudo i dokončat će i ovu opasnu situaciju.

Svećenik ustade i poviče obraćajući se narodu:

- Čujete li? Oni nas ţele pokoriti bez borbe!

- Nastavi! - reče poglavar zarobljeniku.

Svećenik se, meĎutim, opet umiješa:

- Naš poglavar je častan čovjek, koji ne ţeli pro

lijevati ničiju krv. Ali mi smo u ratnom stanju, a optu

ţenik koji stoji pred vama je naš neprijatelj!

- Ima pravo! - vikne netko iz mase.

Ilija uvidi svoju pogrešku. Svećenik je manipulirao publikom, dok je poglavar

pokušavao samo zadovoljiti pravdu. Pokuša doći do njih - no odgurnuše ga

grubo. Jedan vojnik ga čvrsto uhvati za nadlakticu.

- Ti čekaj ovdje! Konačno, ovo je bila tvoja ideja.

Pogleda iza sebe: bio je to zapovjednik, koji se smiješio.

- Ne smijemo prihvatiti nikakav prijedlog - nas

tavi svećenik, čijim su gestama i riječima ovladale hi

njene emocije. - Ako pokaţemo da smo voljni prego

varati, time ćemo pokazati i da se bojimo. A narod Ak-

bara je hrabar; sposoban je oduprijeti se svakom nas

rtaju.

- Ovaj čovjek ţeli mir - oglasi se poglavar, obra

tivši se mnoštvu.

Začu se nečiji glas:

- Trgovci su za mir. Svećenici ţele mir. Poglavari

hoće vladati u miru. No sve vojske na svijetu ţele

samo jedno: rat!

- Zar ne vidite da smo uspješno odoljeli vjerskoj

prijetnji Izraela bez ikakvog rata? - poviče poglavar.

- Nismo im poslali vojske, niti brodovlje, već Izebelu.

Oni sada štuju Baala, a mi za to nismo ţrtvovali ni-

jednog-jedinog čovjeka na bojištu.

- Ovi nama nisu poslali lijepu ţenu, već svoje rat

nike! - poviče još glasnije svećenik.

Narod je traţio smrt za Asirca. Poglavar zgrabi svećenika za ruku.

- Sjedi! - reče mu. - Otišao si predaleko.

- Ideja o javnom suĎenju bila je tvoja. Ili, točni

je, izraelskog izdajnika, koji, čini se, upravlja postup

cima poglavara Akbara.

- S njim ću se ja već kasnije objasniti. Sad je

vaţno da saznamo što Asirac ţeli. Mnogo puta u povi

jesti, vlastodršci su pokušavali silom nametnuti svoju

volju; činili su što im se prohtjelo, ne obazirući se na

mišljenje naroda, i sve su takve vladavine na kraju

propale. Naš narod je napredovao, jer smo se naučili

slušati; na taj način smo razvili i trgovinu - oslušku

jući ţelje i potrebe drugoga i čineći što je u našoj moći

da im iziĎemo u susret. Ishod je dobitak.

Q7

Svećenik zanjiše glavom.

- Tvoje riječi zvuče razborito, a to je najopasnije.

Kad bi govorio besmislice, bilo bi lako dokazati da si

u krivu. No upravo takve misli kakve su tvoje, vode

nas ravno u stupicu.

Ljudi koji su stajali u prvom redu mogli su čuti njihovu raspravu. Do tog

trenutka, poglavar je uvijek postupao u skladu sa stavom Vijeća i Akbar je

zbog toga bio na iznimno dobrom glasu; Tir i Sidon već su slali poslanike da

prouče sustav upravljanja tim gradom; poglavarovo je ime već doprlo do ušiju

vladara i, uz malo sreće, mogao je jesen ţivota proţivjeti kao ministar na

dvoru.

Toga dana, njegov je autoritet bio na javnoj kušnji. Ako ne zauzme stav,

izgubit će poštovanje naroda, i više neće moći donositi vaţne odluke, jer ga

nitko neće slušati.

- Nastavi - obrati se zarobljeniku, ignorirajući

svećenikov bijesni pogled i zahtijevajući da tumač

prevede njegovo pitanje.

- Došao sam predloţiti da se sporazumijemo -

reče Asirac. - Vi nas pustite da slobodno proĎemo, a

mi krećemo prema Tiru i Sidonu. Kada ti gradovi

padnu u naše ruke, što će se zasigurno dogoditi, jer

je većina njihovih boraca na brodovlju, zauzeta trgo

vinom, bit ćemo široke ruke prema Akbaru. I nećemo

smijeniti poglavara.

- Vidite? - oglasi se svećenik, skočivši sa stolca.

- Oni misle da bi naš poglavar pristao prodati čast

Akbara za poloţaj!

Masa poče urlati od bijesa. Taj polugoli i izranjeni suţanj usuĎuje se

nametati svoja pravila! Poniţeni i pokoreni čovjek koji predlaţe predaju

grada! Neki ljudi htjedoše nasrnuti na nj; straţari su jedva ovladali

situacijom.

- Čekajte! -vikne poglavar, pokušavajući nadgla

sati gomilu. - Pred nama je bespomoćan čovjek koji

nam ne moţe nauditi. Znamo daje naša vojska sprem

nija i da su naši borci srčaniji. Ne trebamo nikome

ništa dokazivati. Ako se odlučimo na borbu, pobijedit

ćemo, no gubici će biti ogromni.

Ilija zaţmiri i pomoli se da poglavar uspije uvjeriti narod.

- Naši preci su nam pričali o egipatskom kraljev

stvu, no to je davna prošlost - nastavi. - Mi danas

ţivimo u zlatnom vijeku; mir caruje još od doba naših

otaca i djedova. Zašto bismo mi prekinuli tu tradici

ju? Moderni ratovi vode se na trţištu, a ne na bojnom

polju.

Pomalo, svjetina je utihnula. Poglavar je postizao cilj!

Kad se ţamor primirio, on se ponovno obrati Asircu:

- To što predlaţeš nije dovoljno. Morat ćete plati

ti porez koji i trgovci plaćaju da bi prošli kroz naš te

ritorij.

- Vjerujte, poglavaru: vi doista nemate izbora -

odvrati zarobljenik. - Imamo dovoljno ljudi da sravni

mo ovaj grad sa zemljom i potamanimo svo njegovo

stanovništvo. Vi predugo ţivite u miru i zaboravili ste

se boriti, dok mi osvajamo svijet.

Prisutno ljudstvo se ponovno uskomešalo. Ilija pomisli: - Sada ne smije

pokazati nesigurnost. No bilo je teško nositi se s asirskim zarobljenikom,

koji je, čak i u poloţaju u kojem se nalazio, postavljao svoje uvjete. Na trg

je svakog trenutka stizalo sve više ljudi, Ilija je primijetio da su i trgovci

ostavili svoje poslove i priključili se publici, zabrinuti daljnjim razvojem

dogaĎaja. SuĎenje je poprimilo fatalnu vaţnost; nije se više moglo odstupiti

od odluke kakva god ona bila, značila pregovore ili smrt.

Prisutni su se počeli dijeliti; jedni su zastupali mir, drugi su traţili da

Akbar pruţi otpor. Poglavar šapne svećeniku:

- Ovaj čovjek me je javno izazvao. Ali i ti si učinio

isto.

Svećenik se okrene prema njemu. I govoreći tako da nitko nije mogao čuti, reče

mu neka istog trena izrekne Asircu smrtnu presudu.

- Ne molim te, nego to zahtijevam. Ja sam onaj

koji te drţi na vlasti, a isto tako, mogu tome stati i na

kraj kad god poţelim, razumiješ li? Poznajem ţrtve

kojima se moţe ublaţiti srdţba bogova u uvjetima

kad smo prisiljeni smijeniti vladara. Ne bi to bilo prvi

puta: čak i u Egiptu, kraljevstvu koje je trajalo tisuća

ma godina, bilo je mnogo slučajeva kada su dinastije

smjenjivane na vlasti. I unatoč toga, red Svijeta nije

se poremetio i nebo se nije survalo na naše glave.

Poglavar je problijedio.

- Zapovjednik je tu, u mnoštvu, sa skupinom svo

jih vojnika. Ako budeš ustrajao u namjeri da prego

varaš s ovim čovjekom, ja ću svima reći da su te bo

govi napustili. I bit ćeš svrgnut. Moţemo nastaviti

suĎenje. A ti ćeš učiniti što ja kaţem.

Da je mogao vidjeti Iliju, poglavaru bi ostao jedan izlaz: zatraţio bi od

izraelskog proroka da objavi kako mu se ukazao anĎeo na vrhu Pete Gore - isto

onako kako je i njemu bio ispričao. Spomenuo bi se uskrsnuća udovičinog sina.

Tada bi bila Ilijina riječ, dakle, čovjeka koji je već pokazao da moţe činiti

čuda, protiv riječi drugog čovjeka, koji nikad nije pokazao nikakve znakove

nadnaravne moći.

No Ilija ga je ostavio na cjedilu i više nije imao izbora. Osim toga, radilo

se tek o jednom zarobljeniku,

a nijedna vojska na svijetu neće započeti rat zato što je izgubila jednog

vojnika.

- Ovaj put si pobijedio - reče svećeniku. Jedan

dan će mu to vratiti.

Svećenik potvrdno kimne glavom. Pravorijek je objavljen odmah zatim.

- Nitko neće izazivati Akbar - progovori pogla

var. - I nitko neće ući u naš grad, bez dopuštenja nje

govih graĎana. Ti si to pokušao, i osuĎen si na smrt.

Na svom mjestu, Ilija ponikne glavom. Zapovjednik se osmjehivao.

Zarobljenik - praćen gomilom koja je bila sve brojnija - odveden je do jednog

mjesta izvan zidina. Tu su strgali s njega ono što mu je preostalo od odjeće,

skinuvši ga do gola. Jedan ga je vojnik gurnuo u neku jamu, koja je zjapila na

tom mjestu. Narod je nagrnuo oko jame. Naguravali su se, da bi što bolje

vidjeli.

- Pravi vojnik nosi s ponosom svoju uniformu,

tako da ga neprijatelj uoči - jer je hrabar. Uhoda se

oblači u krpe, poput ţene, jer je kukavica - vikne po

glavar, kako bi svi čuli. - Zato ga osuĎujem da napusti

ovaj svijet lišen časti koja pripada junacima.

Narod je vrijeĎao zarobljenika i povlaĎivao poglavaru.

Suţanj je nešto govorio, ali tumača više nije bilo u blizini, pa ga nitko nije

razumio. Ilija se konačno uspio probiti do poglavara - no već je bilo kasno.

Kad je dotakao njegovu halju, bio je grubo odbijen.

- Ti si krivac. Ţelio si javno suĎenje.

- Ne, krivac si ti - odvrati mu Ilija. - I da se grad

sko Vijeće sastalo tajno, zapovjednik i svećenik pro

veli bi ono što su namjeravali. Ja sam bio, za vrijeme

cijelog procesa, okruţen straţarima. Sve je bilo već

ranije isplanirano.

Prema običaju, bilo je na svećeniku da odredi koliko će trajati mučenje. On se

sagne, podigne jedan kamen i pruţi ga poglavaru: nije bio tako velik da bi

izazvao trenutnu smrt, niti tako malen da bi znatnije produţio muke.

- Ti ćeš prvi.

- Prisiljen sam na ovo - reče poglavar tiho, kako

bi ga samo svećenik mogao čuti. - Ali znam da je to

pogrešan put.

- Svih ovih godina, ti si me prisiljavao da uvijek

zastupam krute stavove, dok si ti ubirao naklonost

naroda zbog odluka koje su im odgovarale - odvrati

svećenik, takoĎer tihim glasom. - Morao sam se nosi

ti s dvojbama i osjećajem krivnje i proveo sam mno

go besanih noći - progonjen avetima pogrešaka koje

sam moţda bio počinio. Ali, zato što nisam dopustio

da me to obeshrabri, Akbar je danas grad kojem za

vidi cijeli svijet.

Ljudi su traţili kamenje odreĎene veličine. Neko vrijeme nije se moglo čuti

ništa drugo osim suhog štropota kakav proizvodi kamen kad se lomi ili kad

udari o drugi kamen. Svećenik nastavi:

- Moguće je da sam pogriješio osudivši ovog

čovjeka na smrt. Ali potpuno sam siguran kad je u

pitanju naš grad; mi nismo izdajnici.

Poglavar zamahne rukom i baci prvi kamen; zarobljenik se izmakne. Odmah zatim,

gomila, uz krikove i zviţduke, poče ga kamenovati.

Čovjek je pokušavao zaštititi lice rukama, no kamenje ga je pogaĎalo u prsa,

leĎa, trbuh. Poglavar je poţelio izgubiti se odatle; gledao je to već mnogo

puta, znao je da je smrt polagana i bolna, da će mu od glave uskoro ostati tek

bezlična masa kostiju, kose i krvi, da će ljudi nastaviti bacati kamenje čak i

kad ţivot bude napustio to jadno tijelo.

Za samo nekoliko trenutaka, zarobljenikova će obrana popustiti, spustit će

ruke; ako je bio častan čovjek za ovog ţivota, bogovi će usmjeriti jedan kamen

koji će ga pogoditi u čeoni dio lubanje i izazvati

trenutni gubitak svijesti. U protivnom slučaju, ako je ţivio nedostojno, bit

će pri svijesti do samog kraja.

Gomila je urlala, sve silovitije bacala kamenje, dok se osuĎenik pokušavao

obraniti kako je najbolje mogao. Iznenada, meĎutim, on raskrili ruke i

progovori na jeziku koji su svi mogli razumjeti. Zatečeno, mnoštvo zastade s

kamenovanjem.

- Ţivjela Asirija! - usklikne. - U ovom trenu ja

pred očima imam sliku svog naroda i umirem sretan,

jer umirem kao zapovjednik koji je učinio sve da spasi

ţivot svojih boraca. Odlazim k bogovima i zadovoljan

sam, jer znam da ćemo osvojiti ovu zemlju!

- Vidiš li? - reče svećenik. - Slušao je i razumio

sav naš razgovor za vrijeme suĎenja!

Poglavar potvrdno kimne. Čovjek je govorio njihov jezik i saznao je da Vijeće

Akbara nije jedinstveno.

- Ja nisam u Paklu, jer mi vizija moje domovine

daje snagu i dostojanstvo. Slika moje zemlje ispunja

me radošću! Neka ţivi Asirija! - poviče ponovno.

Povrativši se od iznenaĎenja, masa ga iznova poče gaĎati kamenjem. Čovjek je

ostao stajati raširenih ruku, ne braneći se - bio je hrabar ratnik. Nekoliko

časaka kasnije, očitovalo se milosrĎe boţje: jedan ga kamen pogodi u čelo i on

izgubi svijest.

- Sada moţemo otići - reče svećenik. - Narod

Akbara pobrinut će se da dovrši zadaću.

Ilija se nije vratio u udovičinu kuću. Hodao je pustinjom, ne znajući pravo

kamo bi pošao.

- Gospodin nije učinio ništa - obraćao se biljkama i stijenama. - A mogao je.

Kajao se zbog svoje odluke i smatrao se krivim za smrt još jednog čovjeka. Da

je prihvatio ideju da gradsko Vijeće zasijeda u tajnosti, poglavar bi ga mogao

povesti sa sobom; njih dvojica protiv svećenika i

zapovjednika. Izgledi bi i tada bili mali, ali ipak veći nego na javnom

suĎenju.

Što je bilo još gore: ostao je zadivljen načinom kojim se svećenik obratio

narodu; bez obzira što se nije slagao ni sa čim što je bilo rečeno, morao je

priznati da se u tom čovjeku krije iskonski talent voĎe. Pokušao se prisjetiti

svakog detalja, uvjeren da će mu to pomoći kad se, jednog dana, u Izraelu,

bude morao suočiti s kraljem i tirskom princezom.

Hodao je bez cilja, promatrajući planine, grad i asirski tabor u daljini. On

je bio tek sićušna točkica u toj dolini, a oko njega se prostirao preveliki

svijet -svijet tako velik da, čak i kad bi putovao cijeli svoj ţivot, ne bi

uspio dokučiti mjesto gdje završava. Njegovi prijatelji, pa i njegovi

neprijatelji, moţda su bolje razumjeli svijet u kojem ţive; mogli su putovati

do dalekih zemalja, ploviti neistraţenim morima, voljeti ţenu bez griţnje

savjesti. Nijedan od njih nije više čuo glasove anĎela iz djetinjstva, niti se

nudio da se bori u ime Gospodnje. Ţivjeli su svoje ţivote u skladu s vremenom

i bili su sretni.

On je bio čovjek kao i svi drugi, i u tom trenutku, dok je hodao dolinom,

pomisli intenzivnije no ikad prije kako bi bilo lijepo da nikad nije ni čuo

glas Gospodina i njegovih anĎela.

No ţivot ne čine ţelje, već ga čine djela svakog od nas. Sjeti se kako je već

više puta htio odustati od svog poslanja, a ipak je bio tu, usred doline, zato

što je Bog tako ţelio.

- Mogao sam biti obični stolar, moj Boţe, i kao takav bih sluţio Tvom djelu.

Ipak, evo ga ovdje, izvršavajući zadaću koja mu je namijenjena, noseći na duši

teret prijetećeg rata, Izebelinog krvoprolića nad prorocima, kamenovanja

asirskog zapovjednika, strah od svoje ljubavi prema jednoj ţeni iz Akbara.

Gospodin mu je dao dar, a on nije znao što će s njim.

Dolinu odjednom obasja svjetlost. To nije bio njegov anĎeo-čuvar, kojeg je

često čuo, ali ga gotovo nikad nije vidio. Bio je AnĎeo Gospodnji, koji ga je

došao utješiti.

- Ovdje ne mogu ništa više učiniti - progovori

Ilija. - Kada ču se vratiti u Izrael?

- Kad naučiš obnavljati - odgovori mu AnĎeo. -

No sjeti se kako je Bog uputio Mojsija prije jedne

bitke. Iskoristi svaki trenutak, kako se kasnije ne bi

kajao, niti mislio kako si protračio svoju mladost!

Svakoj dobi u ţivotu čovjeka, Gospodin je pridruţio

njoj svojstvene nemire.

Reče Jahve Mojsiju:

»Danas polazite u boj na neprijatelje svoje. Neka vam srca ne klonu! Ne

plašite se! Ne bojte se!

Ima li koga da je zasadio vinograd, a još ga nije brao? Neka se vrati domu

svome, da u boju ne pogine te da mu drugi roda ne obere. Ima li koga da se

zaručio, a nije se oţenio? Neka se vrati domu svome, da u boju ne pogine te da

mu tko drugi zaručnice ne odvede.«

Ilija je još neko vrijeme hodao, pokušavajući dokučiti smisao onoga stoje

upravo čuo. Baš kad se htio vratiti u Akbar, ugleda ţenu koju je je volio,

kako sjedi na jednom kamenu u podnoţju Pete Gore, nedaleko od njega.

- Što li će ona ovdje? Zar je već saznala o suĎenju, o smrtnoj osudi i o

pogibelji koja nam sada prijeti?

Ako ne zna, mora je odmah upozoriti. Odluči joj prići.

Ona ga primijeti i domahne mu. Ilija kao da je u tom trenu potpuno zaboravio

riječi anĎela, jer se nesigurnost vratila u hipu. Pokušao je hiniti da je tek

silno zabrinut situacijom u gradu, da ona ne bi zamijetila kako mu je smela um

i srce.

- Što radiš ovdje? - zapita, čim se pribliţio.

- Došla sam potraţiti nadahnuće. Otkad učim

pisati, počela sam uviĎati kako je savršeno slikovita

ova dolina, ove planine, grad Akbar. Neki su mi trgo

vci dali raznobojna mastila, jer ţele da ja pišem za

njih. Poţeljela sam ih upotrijebiti da naslikam svijet u

kojem ţivim, ali svjesna sam koliko je to teško; iako

ja imam boje, samo ih je Gospodin kadar izmiješati s

toliko sklada.

Zagleda se u Petu Goru. Bila je potpuno drugačija osoba od one koju je susreo

nekoliko mjeseci ranije, kako skuplja drva pred gradskim vratima. Njen

osamljeni lik, usred pustinje, ulijevao mu je povjerenje i poštovanje.

- Kako to da sve druge planine imaju ime, osim Pete Gore, koju nazivate

brojem? - upita Ilija.

- To je zato da ne izazovemo zavist meĎu bogo

vima - odgovori ona. - Tradicija nam kazuje; daje čo

vjek toj planini nadjenuo ime jednog boga, ostale bi

to razbjesnilo, pa bi uništili Zemlju. Zbog toga se zove

Planina Pet; jer je to peta po redu od gora na koje se

pruţa pogled s gradskih zidina. Tako ne vrijeĎamo

nikoga - i Svijet je i dalje na svom mjestu.

Za neko vrijeme zavladala je tišina. Onda ţena prekine šutnju:

- Osim što razmišljam o bojama, mislila sam i na

opasnost pisma iz Biblosa. Ono bi moglo uvrijediti fe-

ničke bogove i našeg Gospodina Boga.

- Postoji samo Gospodin - umiješa se Ilija. - I sve

civilizirane zemlje imaju svoja pisma.

- Ali ovo je drugačije. Kao dijete, običavala sam

odlaziti na trg da bih gledala kako slikar riječi radi za

trgovce. Njegovi crteţi, temeljeni na egipatskom zna

kovlju, zahtijevali su vještinu i znanje. Danas drevna

i moćna egipatska drţava propada, nemaju više sred

stava za trgovinu i nitko se više ne koristi njihovim

znakovima; pomorci iz Tira i Sidona pronose pismo

iz Biblosa cijelim svijetom. Svete riječi i obredi mogu

se zapisati na glinenim pločicama i prenositi od jednog

naroda na drugi. Što će od svijeta postati, ako se ljudi

bez savjesti počnu koristiti ritualima da bi utjecali na

zakone i poredak Svemira?

Ilija je shvatio što je ţena ţeljela reći. Pismo iz Biblosa zasnivalo se na

vrlo jednostavnom sustavu: trebalo je samo pretvoriti egipatske crteţe u

glasove, pa onda s jednim slovom označiti svaki glas. Redajući ta slova nekom

pravilnošću, moglo se označiti sve moguće glasove i opisati sve što postoji na

Svijetu.

Neke od tih glasova bilo je veoma teško izgovoriti. Poteškoću su razriješili

Grci, koji su uveli još pet slova, takozvane samoglasnike, uz dvadesetak već

postojećih znakova iz Biblosa. Tu prilagodbu okrstili su

alfabetom, te se novi način pisanja otada označavao grčkim imenom.

Izum je neizmjerno pojednostavljivao trgovačke odnose meĎu različitim

kulturama. Egipatski sustav traţio je mnogo prostora i veliku vještinu da bi

se ideje prenijele u crteţ, kao i zavidno znanje da bi ga se protumačilo;

nametali su ga pokorenim narodima, ali ipak nije uspio nadţivjeti dekadenciju

imperija. Sustav iz Biblosa, meĎutim, nevjerojatno se brzo širio svijetom, i

njegovo prihvaćanje više uopće nije zavisilo od gospodarske snage Fenicije.

Metoda iz Biblosa, s grčkom dopunom, osvojila je trgovce raznih nacija; od

pamtivijeka zapravo su oni odreĎivali što će ostati prisutno u Povijesti, a

što će izumrijeti smrću nekog kralja ili koje druge povijesne ličnosti. Sve je

ukazivalo na to da je fenički izum kao stvoren da se nametne za opći poslovni

jezik, te da će kao takav nadţivjeti njihove pomorce, kraljeve, zavodljive

princeze, njihove vinare i staklare.

- Bog više neće biti prisutan u pismu? - upita ga

ţena.

- Ostat će u njemu - odgovori Ilija. - Ali će svatko

pred Njim biti odgovoran za sve što napiše.

Ona nato izvuče iz rukava svoje haljine jednu glinenu pločicu, na kojoj je

nešto bilo napisano.

- Što to piše? - upita Ilija.

- To je riječ ljubav.

Ilija uze pločicu u ruke, nemajući hrabrosti da je upita zašto mu je to dala.

Na tom komadiću gline, u nekoliko nesigurnih poteza kistom bio je sadrţan

razlog svega, pokretačka sila zbog koje zvijezde sjaju na nebu i ljudi hodaju

po zemlji.

Htjede joj vratiti pločicu, no ona odbije.

- To sam napisala za tebe. Znam kolika je tvoja

odgovornost, znam da ćeš jednog dana morati otići i

da ćeš postati neprijateljem moje zemlje, jer ţeliš kazniti Izebelu. Na taj

dan, moţda ću ja biti uz tebe, dajući ti podršku da kako treba izvršiš svoju

zadaću. A moţda ću se i boriti protiv tebe, jer Izebelina krv je krv moga

naroda; ova riječ, koju sada drţiš u rukama, puna je tajni. Nitko ne moţe

znati što ona budi u srcu jedne ţene, pa čak ni proroci koji razgovaraju s

Bogom.

- Poznajem riječ koju si napisala - reče Ilija,

spremivši pločicu u svoj ogrtač. - Borio sam se protiv

nje danju i noću, jer - ako i ne znam što ona izaziva

u ţenskom srcu, vrlo dobro znam što moţe učiniti od

muškarca. Imam dovoljno hrabrosti da se suočim s

kraljem Izraela, sa sidonskom princezom, Vijećem

Akbara, a ova jedna-jedina riječ - ljubav - ispunja me

iskonskim strahom. Prije nego što si je ispisala na

pločici, tvoje su je oči već ispisale na mom srcu.

Zavladala je tišina. U zraku je lebdjela Asirčeva smrt, napetost u gradu,

Gospodinov poziv koji je mogao doći svakog trenutka; a ipak, riječ koju je

ţena napisala bila je moćnija od svega toga.

Ilija joj pruţi ruku i ona je prihvati. Ostali su tako sve dok se sunce nije

sakrilo iza Pete Gore.

- Hvala - reče ona na povratku. - Već sam dugo

ţeljela provesti zalazak sunca s tobom.

Kad su stigli kući, čekao ga je poglavarov glasnik. Zahtijevao je da Ilija

smjesta doĎe k njemu.

- Moje povjerenje si uzvratio kukavičlukom -

reče poglavar. - Što da učinim s tvojim ţivotom?

- Neću ţivjeti ni trenutak duţe no što Gospodin

ţeli - odvrati Ilija. - On odlučuje, a ne ti.

Poglavara zadivi Ilijina hrabrost.

- Mogu ti smjesta odrubiti glavu. Ili mogu nare

diti da konji vuku tvoje tijelo ulicama grada, jer si do

nio prokletstvo našem narodu - reče. - I to neće biti

odluka tvog Jedinog Boga.

- Dogodit će se ono što mi je suĎeno. Ali ţelim

da znaš da nisam pobjegao; zapovjednikovi vojnici su

me spriječili da ti priĎem. On ţeli rat i učinit će sve

da ga i dobije.

Poglavar odluči ne traćiti više vremena na tu besmislenu raspravu. Morao je

iznijeti izraelskom proroku svoj plan.

- Zapovjednik zapravo ne ţeli rat; kao dobar voj

skovoĎa, on je zapravo svjestan da je njegova vojska

slabija, neiskusna i da će je neprijatelj desetkovati.

Kao častan čovjek, zna da riskira da ga potomci obeš-

časte i prezru. No ponos i taština otvrdnuli su njego

vo srce.

On misli da je neprijatelj u strahu. Ne zna da su asirski vojnici izvanredno

dobro izvjeţbani; čim se zavojače, posade jedno drvo i svakog dana vjeţbaju

skačući na mjestu gdje je posaĎeno. Sjeme proklija, oni skaču nad klicom.

Klica izraste u biljku, a oni je i dalje preskakuju. Ne dosadi im, niti to

smatraju gubitkom vremena. Malo-pomalo, mlado drvo raste sve više i više - i

oni skaču sve više. Hoću reći da se s

izuzetnom strpljivošću i predanošću pripremaju za prepreke koje im se naĎu na

putu.

Vaţno im je uvijek da dobro upoznaju izazov. Promatraju nas već mjesecima.

Ilija prekine poglavara:

- Kome je u interesu rat?

- Svećeniku. Shvatio sam to za vrijeme suĎenja

asirskom zarobljeniku.

- Zbog čega?

- Ne znam. Ali pokazao se dovoljno spretnim da

pridobije zapovjednika i narod. Sad je cijeli grad na

njegovoj strani, a ja vidim jedan-jedini izlaz iz teške

situacije u kojoj smo se našli.

Načini dugu stanku, i pogleda Iliju ravno u oči:

- Tebe.

Poglavar je počeo šetkati s jedne na drugu stranu odaje, govoreći brzo, što je

odavalo njegovu nervozu.

- Trgovci takoĎer ţele mir, ali ne mogu učiniti

ništa. Osim toga, obogatili su se dovoljno da se mogu

odseliti u neki drugi grad, ili pak čekati da osvajači

počnu kupovati njihove proizvode. Ostalo stanovni

štvo izgubilo je razum i traţi da napadnemo neuspo

redivo nadmoćnijeg neprijatelja. Jedino što ih moţe

nagnati da promijene mišljenje je neko čudo.

Iliju to odmah uznemiri.

- Čudo?

- Ti si uskrisio dječaka kojega je smrt već odni

jela. Pomagao si ljudima u njihovim nevoljama i, bez

obzira što si stranac, u narodu si omiljen.

- Bilo je tako do ovog jutra - reče Ilija. - No sa

da se sve promijenilo; u okruţenju koje si mi upravo

opisao, svakog tko se bude zalagao za mir, smatrat će

izdajnikom.

- Ne traţim da se za bilo što zalaţeš. Hoću da

učiniš čudo jednako veliko kao što je bilo i djetetovo

uskrsnuće. Zatim ćeš reći narodu daje mir jedini spas

i narod će te poslušati. Svećenik će izgubiti svu moć koju sada posjeduje.

Poglavar je za trenutak zastao, a onda nastavi: - Spreman sam s tobom sklopiti

pogodbu; ako učiniš to što traţim, kult Jedinog Boga bit će zapovijedana vjera

u Akbaru. Ti ćeš udovoljiti onom kome sluţiš, a ja ću uspjeti ishoditi mir.

Ilija se pope na gornji kat kuće, gdje se nalazila njegova soba. Imao je u

rukama priliku kakva se nikad ranije nije ukazala ni jednom proroku: obratiti

jedan fenički grad. Bio bi to najupečatljiviji način da pokaţe Izebeli kako

postoji cijena koju mora platiti za ono što je učinila u njegovoj domovini.

Bio je uzbuĎen zbog poglavarova prijedloga. Palo mu je čak na um da probudi

ţenu koja je spavala u prizemlju, no predomislio se; ona je zacijelo snivala o

lijepom predvečerju koje su bili proveli zajedno.

Zazva svog anĎela. I on se pojavi.

- Čuo si poglavarov prijedlog - progovori Ilija.

- Ovo je jedinstvena prilika.

- Nijedna prilika nije jedinstvena - odvrati anĎeo.

- Gospodin daje ljudima mnoge prilike. Osim toga,

sjeti se što ti je rečeno; neće ti biti dopušteno više ni

jedno čudo, sve dok se ne vratiš u svoju domovinu.

Ilija se snuţdi. U tom času, ukaza se AnĎeo Gospodnji, ušutkavši njegova

anĎela-čuvara. I reče:

»Evo tvog sljedećeg čuda:

Okupit ćeš sav narod pred Gorom. S jedne strane, naredit ćeš da se načini

ţrtvenik Baalu, i da mu se ţrtvuje jedan junac. S druge strane, podići ćeš

ţrtvenik Jahvi, Bogu tvom, i na njega ćeš takoĎer poloţiti jednog junca.

I reći ćeš štovateljima Baala: zazovite ime svog Boga, a ja ću zazvati ime

Jahvino. Pusti da oni budu prvi; i neka od jutra do podneva mole i padaju na

koljena, preklinjući Baala da siĎe i primi ono što mu je darovano.

Oni će glasno vikati, parati se svojim bodeţima i bjesnjeti vapeći da bogovi

prime junca, ali ništa se neće dogoditi.

Kad se umore, ti ćeš četiri vrča napuniti vodom i izliti je na tvog junca.

Učinit ćeš to ponovno. Pa ćeš onda isto učiniti i po treći put. Zatim ćeš

zazvati Jahvu, Boga Abrahamova, Izakova i Izraelova i zamoliti ga da svima

objavi svoju moć.

Nato će Jahve poslati oganj s neba, koji će progutati tvoju ţrtvu.«

Ilija klekne i prekriţi se.

- MeĎutim - nastavi anĎeo - ovo se čudo moţe ostvariti samo jednom u tvom

ţivotu. Odaberi ţeliš li ga učiniti ovdje, da izbjegneš bitku - ili bi ga

radije iskoristio u tvojoj domovini, da izbaviš svoj narod od Izebeline

pogibelji.

I AnĎeo Gospodnji iščezne.

Ţena se probudi rano i ugleda Iliju kako sjedi na kućnom pragu. Oči su mu bile

upale, kao da uopće nije spavao.

Rado bi ga bila upitala što se sinoć dogodilo, ali se plašila njegova

odgovora. Moguće je besana noć bila posljedica razgovora s poglavarom i ratne

prijetnje; ali razlog je mogao biti i drugi, glinena pločica koju mu je

darovala. Stoga, dirajući u tu temu, riskirala bi da čuje kako se ljubav ţene

ne uklapa u Boţje planove.

- DoĎi nešto pojesti! - bilo je jedino što je rekla.

I njezin sin se probudio. Svo troje sjelo je za stol

i jelo.

- Volio bih da sam jučer mogao ostati s tobom -

izusti Ilija. - Ali poglavar me trebao.

- Nemoj da te to zabrinjava - reče ona, osjetivši

kako joj je već lakše pri srcu. - Njegova loza vlada

Akbarom već odavna i znat će kako se postaviti pre

ma ovoj opasnosti.

- Razgovarao sam i s anĎelom. On je od mene za

traţio da donesem vrlo tešku odluku.

- Ne bi te ni anĎeli trebali uznemirivati; moţda

je bolje vjerovati da se bogovi izmjenjuju s vremeni

ma. Moji su preci štovali egipatske bogove, u liku ţi

votinja. Ti su bogovi nestali i mene su - sve dok ti nisi

došao - učili da prinosim ţrtve Asheratu, Elu, Baalu i

svim ostalim stanovnicima Pete Gore. Sad sam upoz

nala Gospodina, ali moţe biti da će nas i on jednog

dana napustiti, pa će budući bogovi biti manje zah

tjevni.

Dječak zatraţi malo vode. Nije je bilo u kući.

- Idem po vodu - reče Ilija.

- Ja bih išao s tobom - zamoli ga dječak.

Njih dvojica se uputiše prema česmi. Put je prolazio pored mjesta gdje je

zapovjednik, od rana jutra, uvjeţbavao svoje vojnike.

- Hajdemo ih malo gledati - reče dječačić. - Ja

ću, kad odrastem, biti vojnik.

Ilija mu učini po volji.

- Tko od nas najbolje rukuje sabljom? - čuo je

pitanje jednog borca.

- PoĎi do mjesta gdje je uhoda jučer kamenovan!

- reče mu zapovjednik. - NaĎi jedan poveliki kamen,

pa ga izazovi na dvoboj!

- Zašto bih to činio? Kamen mi ne moţe uzvratiti.

- Onda ga napadni svojom sabljom!

- Sablja bi mi se slomila - na to će vojnik. - I

nisam to pitao; ţelio sam znati tko je najbolji u borbi

sabljom.

- Najbolji je upravo onaj koji je najsličniji kame

nu - odvrati zapovjednik. - Ne mora ni izvući sablju

da dokaţe da ga nitko ne moţe pobijediti.

- Poglavar ima pravo; zapovjednik je mudar čo

vjek - pomisli Ilija. - Ali njegov je razbor potpuno

zaslijepljen blještavilom taštine.

Nastaviše hodati. Dječak ga upita zbog čega vojnici toliko vjeţbaju.

- Ne čine to samo vojnici, već i tvoja majka, i ja,

i svi oni koji slijede svoje srce. Sve u ţivotu zahtijeva

vjeţbu.

- I ako ţeliš biti prorok?

- I ako ţeliš razumjeti anĎele. Ponekad smo to

liko usredotočeni na vlastitu ţelju da razgovaramo s

njima, da i ne čujemo da nam oni već govore. Nije

lako slušati; u našim molitvama, uvijek pokušavamo izreći gdje smo sagriješili

i što bismo htjeli da nam se dogodi. A Gospodin sve to već zna i ponekad nas

moli samo da saslušamo što nam Nebo govori. I da budemo strpljivi.

Dječak ga je začuĎeno gledao. Vjerojatno ništa nije shvaćao, ali unatoč tome,

Ilija je osjećao potrebu da nastavi govoriti. Moţda će mu, kad naraste, štogod

od ovih riječi pomoći kad se naĎe u nevolji.

- Sve bitke u ţivotu sluţe da nas pouče nečemu

- i one koje izgubimo. Kad porasteš, spoznat ćeš da

si već branio i zastupao laţi, zavaravao sam sebe, ili

patio zbog besmislica. Ako budeš dobar borac, nećeš

se zbog toga kriviti, ali nećeš ni dopustiti da se tvoje

pogreške ponove.

Odluči zašutjeti; jedan dječak te dobi nije mogao razumjeti te stvari. Hodali

su polako, a Ilija je promatrao ulice grada koji ga je jednog dana udomio, a

sada je bio nadomak propasti. Sve je ovisilo o njegovoj odluci.

Akbar je bio tiši nego obično. Na glavnom trgu, ljudi su razgovarali

prigušenim glasovima, kao da su se pribojavali da će vjetar odnijeti njihove

riječi do asirskog tabora. Stariji su jamčili kako se neće dogoditi ništa,

mlaĎe je uzbuĎivala pomisao na borbu, trgovci i obrtnici planirali su odlazak

za Tir ili Sidon, dok se situacija ne smiri.

- Njima je lako otići - pomisli. Trgovcima je na

raspolaganju cijeli svijet. Obrtnici mogu raditi svoj

posao i u drugim zemljama, gdje se govori drugačijim

jezicima. - A ja ne mogu nikamo bez Gospodinova

dopuštenja.

Stigoše do česme i napuniše dva vrča vode. Obično je tamo uvijek bila guţva;

ţene su tu dolazile

prati i bojiti rublje, ali i raspraviti o svemu što se zbivalo u gradu.

Nijedna tajna nije mogla opstati, čim bi se pribliţila česmi; novosti o

trgovini, bračne prevare, svaĎe izmeĎu susjeda, intimni ţivot vlastodrţaca;

razglabalo se tu o svim mogućim temama, bile ozbiljne, ili tekj)ovršne;

komentiralo se, kritiziralo, ili odobravalo. Čak i u mjesecima dok je

neprijateljska vojska pred gradom rasla, Izebela, princeza koja je osvojila

izraelskog kralja, bila je i dalje omiljena tema. Slavile su njezino junaštvo

i odvaţnost, sigurne da bi se, ako se nešto dogodi gradu, ona vratila u

domovinu da ih osveti.

Tog jutra, meĎutim, na česmi nije bilo gotovo nikoga. Nekolicina ţena koje su

tamo susreli raspravljale su kako se mora otići u polje i prikupiti što više

ţita, jer će Asirci uskoro zatvoriti ulaze i izlaze iz grada. Dvije od njih

planirale su otići do Pete Gore i prinijeti ţrtve bogovima, nisu ţeljele da im

sinovi poginu u borbi.

- Svećenik kaţe da moţemo odolijevati mjeseci

ma - obrati se jedna od njih Iliji. - Samo treba imati

dovoljno hrabrosti da obranimo čast Akbara, pa će

nam bogovi pomoći.

Dječaka je to zastrašilo.

- Neprijatelj će nas napasti? - upita.

Ilija mu ne odgovori; to je zavisilo od izbora koji mu je AnĎeo ponudio prošle

noći.

- Bojim se - govorio je dječak.

- To je dokaz da voliš ţivot. Prirodno je osjećati

strah, u izvjesnim trenucima.

Ilija i dječak vratiše se kući prije podneva. Ţena je bila okruţena vrčićima s

mastilima raznih boja.

- Moram raditi - reče, zadubljena u slova i nedovršene riječi. - Zahvaljujući

suši, grad je pun prašine.

Kistovi su presuhi, tinta se miješa s prašinom i zbog toga je sve teţe.

Ilija nije ništa govorio; nije ţelio podijeliti s njom svoje brige. Sjeo je u

kut, utonuvši u svoje misli. Dijete je izišlo igrati se s prijateljima.

- Potreban mu je mir - reče ţena sama sebi i pokuša se usredotočiti na rad.

Oduţilo se sve do podneva dok nije dovršila neke riječi koje su se mogle

ispisati u pola tog vremena; osjeti griţnju savjesti što nije obavila ono što

se od nje očekivalo; konačno, po prvi put u ţivotu imala je priliku da se sama

skrbi za svoju obitelj.

Vrati se poslu; pisala je na papirusu, materijalu koji je nedavno donio neki

trgovac iz Egipta, zamolivši je da zabiljeţi neke poruke vezane uz trgovinu,

koje je trebao poslati u Damask. List nije bio najbolje kvalitete, pa se

mastilo stalno razlijevalo. - I unatoč tih problema, još uvijek je bolje nego

crtati na glini. Susjedne zemlje su svoje poruke običavale slati na glinenim

pločicama ili pak na ţivotinjskim koţama. Iako je moć Egipta bila u opadanju,

a njihovo pismo već prevladano, bilo je neosporno da su smislili način koji je

biljeţenje trgovačkih ugovora, ali i povijesti, učinio mnogo jednostavnijim i

praktičnijim; iz-rezivali su trake od srčike jedne biljke koja je rasla na

obalama Nila, i, vrlo jednostavnim postupkom, lijepili te trake jednu do

druge, dobivajući tako listove ţućkaste boje. Akbar je morao uvoziti papirus,

jer ga je bilo nemoguće uzgojiti u dolini. Iako je bio skup, trgovci su ga

svejedno najradije koristili, jer su ispisane listove mogli nositi u dţepu,

što je bilo neizvedivo s glinenim pločicama i koţama ţivotinja.

- Sve postaje jednostavnije - pomisli. Šteta što je bila potrebna dozvola

Vlade da bi se alfabet iz Biblosa koristio na papirusu. Neki zastarjeli zakon

još uvijek je odreĎivao da pisani tekstovi moraju proći cenzuru Vijeća Akbara.

Kad je završila rukopis, pokaţe ga Iliji, koji je cijelo to vrijeme nepomično

sjedio, ne progovorivši ni riječi.

- SviĎa ti se kako izgleda? - upita ga.

Djelovao je kao da se upravo prenuo iz sna.

- Da, lijepo je - odgovori rastreseno.

Valjda razgovara s Gospodinom. I ona ga nije ţeljela ometati. IziĎe iz kuće i

ode po svećenika.

Kad se vratila, Ilija je još uvijek sjedio na istom mjestu. Dvojica muškaraca

naĎoše se oči u oči. Nijedan od njih zadugo nije progovorio.

Ipak, svećenik je prekinuo šutnju.

- Ti si prorok i razgovaraš s anĎelima. Ja samo

tumačim drevne zakone, vršim obrede i pokušavam

zaštititi moj narod od posljedica pogrešaka koje čini.

I zato znam da ovo nije bitka izmeĎu ljudi. To je bit

ka koju vode bogovi, i ne smijem je izbjegavati.

- Divim se tvojoj vjeri, iako štuješ bogove koji ne

postoje - odvrati Ilija. - Ako je ova naša sadašnjica,

kako ti kaţeš, dostojna boţanske bitke, vjerujem da

me Gospodin koristi kao oruţje kojim će poraziti

Baala i njegove bogove s Pete Gore. Ne misliš li da bi

bilo bolje da si zapovijedio moje smaknuće?

- Pomislio sam to učiniti. Ali nije bilo potrebno;

u pravom trenutku bogovi su djelovali u moju korist.

Ilija mu ne uzvrati. Svećenik se okrene i u ruke uze papirus na kojem je ţena

upravo ispisala zadani tekst.

- Dobar rad - primijeti. Nakon stoje pozorno pro

čitao što piše, skine s prsta svoj pečatnjak, umoči ga u

jedan od vrčića s mastilom i udari svoj pečat u lijevi

ugao lista. Tko bi bio uhvaćen u posjedu papirusa bez

svećenikova pečata, mogao je biti osuĎen na smrt.

- Zbog čega to uvijek morate učiniti? - upita ona.

- Jer se tim papirusima prenose ideje - odgovori

joj. - A ideje su moć.

- To su samo trgovački ugovori.

- Ali mogli su isto tako biti i ratni planovi. Ili

neko izvješće o našem bogatstvu. Ili pak naše tajne

molitve. Danas, kad imamo slova i papirus, postalo je

lako ukrasti duh jednog naroda. Glinene pločice ili

ţivotinjske koţe je teško sakriti; no spoj papirusa s

alfabetom iz Biblosa moţe donijeti smrt svakoj kulturi

i uništiti svijet.

Jedna ţena utrči u sobu.

- Svećenice! Svećenice! DoĎite vidjeti što se do

gaĎa!

Ilija i udovica poĎoše za njim. Ljudi su izvirali iz svih zakutaka, krećući

svi u istom pravcu; gotovo da se nije moglo disati od prašine koju su

podizali. Djeca su trčala ispred svih, smijući se i galameći. Stariji su

hodali polako, u tišini.

Kad su stigli do juţnih gradskih vrata, tamo se već bila skupila veća grupa

ljudi. Svećenik ih razmakne i ugleda pred sobom razlog cijele te pometnje.

Jedan straţar iz Akbara klečao je na koljenima, raširenih ruku, dlanova

zakucanih na drvenu gredu koju je nosio na ramenima. Odora mu je bila u

prnjama, a lijevo oko probijeno drvenim šiljkom.

Na njegovim prsima bili su ubodima noţa ispisani neki znakovi asirskog pisma.

Svećenik je znao čitati egipatske simbole, ali asirski jezik još uvijek nije

bio dovoljno značajan da bi ga se učilo i pamtilo; bio je primoran zatraţiti

pomoć nekog trgovca koji je prisustvovao tom prizoru.

- Ovdje piše Objavljujemo rat - objasni čovjek.

Iz mase se nije čuo nijedan glas. Ilija je vidio pa

niku koja se ocrtavala na licima ljudi.

- Daj mi svoju sablju! - reče svećenik jednom od

nazočnih vojnika.

Vojnik ga posluša. Svećenik zapovijedi da smjesta izvijeste poglavara i

zapovjednika o tom dogaĎaju.

Odmah zatim, strelovitim potezom, zarine oštricu sablje u srce straţara koji

je klečao pred njim.

Čovjek zastenja i klone na zemlju. Bio je mrtav, osloboĎen od boli i sramote

što je dopustio da ga zarobe.

- Sutra ću otići pred Petu Goru, prinijeti ţrtve -

obrati se svećenik ustravljenom puku. - I naklonost

bogova će nam se vratiti.

Prije no što je otišao, okrene se prema Iliji:

- Vidiš vlastitim očima. Nebesa i dalje pomaţu ...

- Samo jedno pitanje - zaustavi ga Ilija. - Zbog

čega ţeliš vidjeti vlastiti narod ţrtvovan?

- Jer je nuţno zatrti jednu ideju.

Iz njegova razgovora s udovicom tog prijepodne-va, Ilija je shvatio o kojoj

ideji je riječ: o alfabetu.

- Prekasno je. Već se proširio svijetom, a Asirci ne

mogu pokoriti cijelu Zemlju.

- Tko ti kaţe da ne mogu? Konačno, bogovi s Pete

Gore stali su na stranu njihove vojske.

Satima je besciljno hodao dolinom, kao i prošlog poslijepodneva. Znao je da

predstoji bar još jedna večer i jedna noć u miru; nijedan rat se nije vodio

noću, jer u mraku borci nisu mogli razlikovati neprijatelja od svojih

suboraca. Znao je da mu u toj noći Gospodin daje priliku da izmijeni sudbinu

grada koji ga je udomio.

- Salomon bi znao što sada učiniti - obraćao se

svom anĎelu. - I David, i Mojsije, i Izak. Oni su bili

ljudi u koje je Gospodin imao povjerenje, a ja sam

samo neodlučni sluga. Bog mi je povjerio izbor koji je

trebao On učiniti.

- Naoko izgleda da je povijest naših predaka

obilovala pravim ljudima na pravom mjestu - odgo

vori mu anĎeo. - Nemoj u to vjerovati; Gospodin od

svakog pojedinca traţi samo ono što je u okviru nje

govih mogućnosti.

- Onda se On u meni prevario.

- Svaka kušnja ima kraj - kako doĎe, tako i ode.

Tako je sa svim blistavim trenucima, ali i tragedijama

ovoga svijeta.

- Neću to zaboraviti - reče Ilija. - No, i kad proĎu,

tragedije ostave neizbrisive tragove, a blistavi trenuci

tek beskorisne uspomene.

AnĎeo ne odgovori.

- Zašto za cijelo ovo vrijeme što sam proveo u

Akbaru nisam bio sposoban pronaći saveznike u bor

bi za mir? Kakva je korist od jednog usamljenog pro

roka?

- Kakva korist od Sunca, koje putuje nebom sa

mo, bez pratnje? Kakva korist od jedne planine koja

. 125

se uzdiţe nad dolinom? Kakva korist od udaljenog pustinjskog izvora? Upravo

oni pokazuju put koji karavana treba slijediti.

- Tuga mi guši srce - reče Ilija, kleknuvši i ispru-

ţivši ruke prema Nebu. - Kad bih bar mogao umrijeti

ovdje, da nikad ne umrljam ruke krvlju moga naroda,

niti tuĎeg naroda. Pogledaj iza nas; što vidiš?

- Znaš da sam slijep - reče anĎeo. - Moje su oči

zauvijek zaslijepljene svjetlošću slave Boţje i zbog

toga ne mogu vidjeti ništa drugo. Ali čujem ono što

mi tvoje srce govori. Mogu osjetiti jedino titraje opas

nosti koje ti zaprijete. Ne mogu znati što je iza nas.

- Onda ću ti ja reći; tamo je Akbar. U ovo doba

dana, kad zalazeće sunce ocrtava njegove obrise, on

je prelijep. Privikao sam se na njegove ulice i zidine,

na njegov velikodušan i gostoljubiv narod. Iako je ţi

vot graĎana još uvijek ograničen na trgovanje i praz-

novjerice, srca su im jednako čista kao i u bilo kojeg

drugog naroda na svijetu. Od njih sam naučio mnogo

toga što nisam znao; za uzvrat, slušao sam njihove

probleme i jadikovke i - s Boţjom pomoći - odlučio

sam im pomoći u rješavanju meĎusobnih sukoba.

Mnogo puta sam bio u opasnosti i uvijek mi je netko

pomogao. Zašto se moram opredijeliti hoću li spasiti

ovaj grad ili izbaviti moj narod?

- Zato što se čovjek mora opredijeliti - odgovori

mu anĎeo. - U tom leţi njegova snaga; u moći da

donese odluku.

- Ali to je preteţak izbor; treba pristati na propast

jednog naroda, da bi se spasio drugi.

- Još teţe je odrediti svoj vlastiti put. Onaj tko ne

učini odabir, umre u očima Gospodnjim, iako i dalje

diše i hoda ulicama.

- Osim toga - nastavi anĎeo. - Nitko ne moţe

propasti. Vječnost otvorenih ruku čeka na svaku dušu

i svaka moţe do kraja ispuniti svoje poslanje. Postoji

razlog za sve što postoji pod suncem.

Ilija opet podigne ruke prema nebu:

- Moj narod se udaljio od Boga zbog ljepote jedne

ţene. Feniciji prijeti uništenje, zato što jedan svećenik

misli da pismo ugroţava bogove. Zbog čega se Onaj

koji je stvorio svijet radije sluţi tragedijama da bi

ispisao Knjigu sudbine?

Ilijini vapaji odjekivali su dolinom i vraćali se do njegovih ušiju.

- Ne znaš što govoriš - odvrati anĎeo. - Ne pos

toji tragedija, samo neminovnost. Sve ima svoj razlog

postojanja; ti samo trebaš znati razlučiti ono što je

prolazno od onog što je konačno.

- Što je prolazno? - upita Ilija.

- Neminovnost.

- A što je onda konačno?

- Pouke neminovnog.

Kazavši to, anĎeo nestade.

Te iste večeri, za obrokom, Ilija reče ţeni i dječaku:

- Spremite svoje stvari! Mogli bismo vrlo uskoro

krenuti na put.

- Već dva dana ne spavaš - reče ţena. - Jedan

poglavarov glasnik bio je ovdje poslijepodne; traţio je

da doĎeš u palaču. Ja sam kazala da si u dolini i da

ćeš tamo i prespavati.

- Dobro si učinila - odgovori on, uputivši se ravno

u sobu, gdje je zapao u dubok san.

Sljedećeg jutra probudili su ga zvuči glazbala. Kad je sišao da vidi što se

dogaĎa, dječak je već bio na vratima.

- Vidi! - uskliknuo je, dok su mu oči blistale od

uzbuĎenja. - Počeo je rat!

Jedan odred vojnika - dojmljivih u sjajnim odorama i pod punom ratnom spremom

- marširao je prema juţnim vratima Akbara. Slijedila ih je skupina glazbenika,

diktirajući ritam vojničkog koraka udaranjem u bubnjeve.

- Ti si se jučer plašio - reče Ilija dječaku.

- Nisam znao da imamo toliko vojnika. Naši bor

ci su najbolji!

Ostavi dječaka i iziĎe na ulicu; morao je, pod svaku cijenu, naći poglavara.

Ostali graĎani takoĎer su već bili na nogama, probuĎeni zvucima borbenih

pjesama. Promatrali su to kao hipnotizirani; po prvi puta u ţivotu vidjeli su

mimohod jedne organizirane jedinice, u svečanim odorama, s kopljima i

štitovima koji su svjetlucali na prvim zrakama jutarnjeg sunca. Zapovjednik je

uspio obaviti zavidan posao; pripremio je svoju vojsku da to nitko nije

primijetio i sada je - toga se Ilija bojao - prijetila opasnost da svi po-

vjeruju kako je pobjeda nad Asircima moguća.

Prokrči put izmeĎu vojnika i uspije se dočepati čela povorke. Tamo su, na

konjima, zapovjednik i poglavar predvodili povorku.

- Mi smo sklopili pogodbu - poviče Ilija, trčeći

pored poglavara. - Ja mogu učiniti čudo!

Poglavar mu nije odgovorio. Povorka proĎe gradska vrata i iziĎe u dolinu.

- Ti znaš da je ova vojska čista opsjena! - ustrajao

je. - Asirci imaju prednost od pet vojnika na jednoga,

a k tome i iskustvo u ratovanju! Nemoj dopustiti da

Akbar bude razoren!

- Što ti hoćeš od mene? - zapita poglavar, ne

zaustavljajući se. - Sinoć sam poslao glasnika po tebe

i dobio poruku da si izvan grada. Što mi je preostalo?

- Suprotstaviti se Asircima u borbi prsa o prsa

ravno je samouništenju! Vi to znate!

Zapovjednik je slušao taj razgovor, ali nije se up-litao. On je već ranije

izloţio poglavaru svoju strategiju; mislio je kako bi se izraelski prorok

iznenadio da je čuje.

Ilija je trčao pored konja, ne znajući što da učini. Povorka se udaljavala od

grada, krećući prema središtu doline.

- Pomozi mi, Gospode - mislio je. - Kao što si

zaustavio sunce na nebu da bi pomogao Jošui u bitci,

zaustavi vrijeme i učini da uspijem uvjeriti poglavara

da griješi.

Upravo kad je u sebi izrekao te riječi, zapovjednik vikne:

- Povorka stoj!

- Moţda je to znak - pomisli Ilija. - Moram ga

iskoristiti.

Vojnici se poredaše u dvije bojne linije, kao dva ţiva zida. Štitovi su bili

čvrsto oslonjeni o tlo, a oruţja uperena prema naprijed.

- Vjeruješ li da pred sobom vidiš ratnike Akbara?

- obrati se poglavar Iliji.

- Vidim mladiće koji sa smijehom idu u smrt - bio

je odgovor.

- E, pa znaj da je ovo samo jedan odred. Većina

naših ljudi je u gradu, na zidinama. Pripremili smo

ogromne kotlove vrelog ulja koje čeka da bude pro

liveno na glave onih koji se pokušaju uspinjati.

Imamo veliku količinu namirnica, uskladištenih u više kuća, kako bismo

izbjegli mogućnost da koja zapaljiva strijela uništi svu našu hranu. Prema

zapo-vjednikovim procjenama, moţemo gotovo dva mjeseca odolijevati opsadi

Grada. Dok su se Asirci pripremali, i mi smo činili isto.

- O tome mi nikad niste govorili - reče Ilija.

- Sjeti se - bez obzira što si pomagao narodu Ak-

bara, ti ćeš ipak uvijek biti stranac; za mnoge je to is

to što i uhoda.

- Ali ti si ţelio mir!

- Mir je i dalje moguć, i nakon što povedemo

bitku. Samo što ćemo pregovarati s ravnopravnih sta

jališta.

Poglavar reče kako su glasnici poslani u Tir i Si-don, da izvijeste tamošnje

vlasti o ozbiljnosti stanja. Bilo mu je teško odlučiti se da zatraţi pomoć;

mogli bi pomisliti da on nije sposoban vladati situacijom. No ipak je došao do

zaključka da nema izbora.

Zapovjednik je osmislio lukav plan; čim bitka otpočne, on će se vratiti u

grad, da bi organizirao otpor. Odred koji je izišao na poljanu dobio je

zadatak da pobije što više neprijatelja i da se zatim povuče prema planinama.

Poznavali su tu dolinu bolje no itko, pa su mogli napadati Asirce u manjim

grupama i na različitim poloţajima, oslabljujući njihov obruč.

Uskoro će pristići pomoć i asirska će vojska biti poraţena. - Moţemo

odolijevati šezdesetak dana, ali toliko neće biti potrebno - reče poglavar

Iliji.

- Ali mnogi će izginuti.

- Svi ćemo jednom umrijeti. I nitko se toga ne

plaši, čak ni ja.

Poglavar je bio zatečen vlastitom hrabrošću. Nikad prije nije sudjelovao ni u

jednoj bitki i, znajući da se bliţi odlučujući sukob, bio je planirao bijeg iz

Grada. Još tog jutra, dogovarao je s nekolicinom svo-

jih najodanijih najbolji način za odstup. Nije mogao otići u Tir ili Sidon,

smatrali bi ga izdajnikom, ali Izebela bi ga prigrlila, jer je ona uza se

trebala povjerljive ljude.

MeĎutim, kad je stupio na borbeno polje, ugledao je u očima vojnika

nevjerojatno veselje - kao da su cijeli ţivot bili pripremani za jedan cilj i

taj je veliki trenutak napokon osvanuo.

- Strah je prisutan dok se ne suočimo s neizbjeţ

nim - reče Iliji. - Nakon tog trenutka, ne treba trošiti

snagu na nj.

Ilija je bio zbunjen. Osjećao je isto, iako ga je bilo stid to priznati; sjeti

se dječakova uzbuĎenja dok je vojska marširala ulicom.

- Odlazi odavde! - reče mu poglavar. - Ti si stra

nac, nisi naoruţan i ne trebaš se boriti za nešto u što

ne vjeruješ.

Ilija se nije pomakao.

- Oni će krenuti svakog trena - reče zapovjednik.

- Ti si vjerojatno zatečen, ali mi smo spremni.

Unatoč tim riječima, Ilija se nije maknuo s mjesta.

Gledali su prema obzorju; nije se dizala prašina, asirska vojska nije se

pokretala.

Vojnici u prednjem redu čvrsto su stiskali svoja koplja, i dalje uperena prema

naprijed; strijelci su već napinjali tetive, da bi odapeli svoje strijele čim

zapovjednik izda naredbu. Neki od ljudi zamahivali su sabljom u prazno, da bi

zagrijali mišiće.

- Sve je spremno - ponovi zapovjednik. - Oni će

napasti.

Ilija zamijeti ushit u njegovu glasu. Mora da je ţudio da bitka počne; htio se

boriti i pokazati svoju hrabrost. Sigurno je već zamišljao asirske ratnike,

udarce sablje, krikove i meteţ, već se vidio u ţivopisnoj predaji budućih

feničkih svećenika, koji će ga spominjati kao uzor sposobnosti i junaštva.

Poglavar omete tijek njegovih misli:

- Oni se ne pokreću.

Ilija se sjeti što je bio zamolio Gospoda; da zaustavi Sunce na nebu, kao što

je nekoć učinio za Jošuu. Pokušao je dozvati svog anĎela, ali ovaj se nije

oglasio.

Malo-pomalo kopljanici su spustili svoja oruţja, strijelci olabaviše lukove,

ostali pak zadjenuše sablje u korice. Upeklo je vrelo podnevno sunce, te se

neki borci čak i onesvijestiše od vrućine; unatoč tome, odred je ostao u

pripravnosti sve do sumraka.

Kad je sunce zašlo, ratnici se vratiše u Akbar; djelovali su razočarano što su

preţivjeli još jedan dan.

Jedino je Ilija ostao u dolini. Neko je vrijeme hodao bez cilja, kad ugleda

svjetlost. AnĎeo Gospodnji pojavi se pred njim.

- Bog je uslišio tvoje molitve - progovori AnĎeo.

- Jer je vidio na kakvim je mukama tvoja duša.

Ilija pruţi ruke prema nebu i stane zahvaljivati za milost boţju.

- Gospodin je izvor moći i slave. On je zaustavio

asirsku vojsku.

- Ne - na to će AnĎeo. - Ti si rekao da bi izbor

trebao biti Njegov. I on je izabrao za tebe.

- Odlazimo - objavi udovici i njezinom sinu.

- Ne ţelim ići - usprotivi se dječak. - Ponosim se

našim vojnicima.

Majka ga je natjerala da ipak skupi svoje stvari.

- Ponesi samo onoliko koliko ćeš moći nositi! - upo

zori ga.

- Ti, majko, zaboravljaš da smo siromašni i da ne

mam mnogo toga.

Ilija se popne do svoje sobe. Ogleda se oko sebe, kao da je to ujedno i prvi i

posljednji put; odmah zatim siĎe i zagleda se u udovicu koja je spremala svoje

boje.

- Hvala ti što me vodiš sa sobom - progovori ona.

- Kad sam se udala, imala sam samo petnaest godina

i nisam znala ništa o ţivotu. Naše su obitelji sve do

govorile; mene su od ranog djetinjstva pripremali za

taj trenutak i briţljivo obučavali da sluţim muţu u

svim okolnostima.

- Voljela si ga?

- Izvjeţbala sam svoje srce za to. Kad već nisam

imala izbora, onda sam sama sebe uvjerila da je tako

najbolje. Izgubivši muţa, pomirila sam se s tim da su

svi dani i noći jednaki, da nikad ne donose ništa no

vo, i molila bogove s Pete Gore - tada sam još vjero

vala u njih - da me uzmu k sebi čim moj sin bude

sposoban ţivjeti sam.

I onda si se pojavio ti. Već sam ti to jednom rekla, ali sada ţelim ponoviti;

od tog dana počela sam zamjećivati ljepotu doline, tamne obrise planina koji

odudaraju od pozadine neba, mjesec koji mijenja oblik da bi pšenica mogla

zreti. Mnoge noći, dok si ti

spavao, ja sam šetala Akbarom, slušala plač novoroĎene djece, pjesmu muškaraca

koji su popili nakon rada, čvrste korake straţara na zidinama. Koliko sam već

puta ranije vidjela istu tu sliku, a da nisam primijetila njenu ljepotu?

Koliko puta pogledala u nebo, ne opazivsi njegovu dubinu? Koliko sam puta već

slušala zvukove Akbara svuda oko mene, nesvjesna da je u tome moj ţivot?

- Vratila mi se silna volja za ţivot. Ti si me uputio

na učenje pisma iz Biblosa i ja sam poslušala. U

početku sam pristala samo da ti ugodim, ali oduševila

sam se tim umijećem i otkrila - smisao mog ţivota je

onaj koji mu ja sama ţelim dati.

Ilija je pomiluje po kosi. Prvi put je to učinio.

- Zašto nije uvijek bilo ovako? - upita ona.

- Jer sam se plašio. No danas, dok sam čekao da

bitka počne, čuo sam poglavarove riječi - i pomislio

na tebe. Strah ide do točke gdje počinje neizbjeţno;

nakon toga gubi svaki smisao. I sve što nam ostaje je

nada da smo donijeli ispravnu odluku.

- Spremna sam - reče ona.

- Vraćamo se u Izrael. Gospodin mi je obznanio što

trebam činiti, i tako će biti. Izebela mora biti svrgnuta.

Ona je šutjela. Kao i sve Feničanke, ponosila se svojom princezom. Mislila je

kako će, kad stignu tamo, pokušati uvjeriti svog čovjeka da se predomisli.

- Putovanje će biti dugo, a mi nećemo imati od

mora sve dok ne izvršim što je On od mene zatraţio

- reče Ilija, kao da pogaĎa njezine misli. - MeĎutim,

tvoja ljubav će biti moja snaga i - u trenucima kad

budem umoran od bitaka u Njegovo ime, moći ću

otpočinuti u tvom naručju.

Dječak je ušao s malenom naprtnjačom na leĎima. Ilija je prihvati i reče ţeni:

- Vrijeme je. Dok budeš prolazila ulicama Ak

bara, pokušaj upamtiti svaku kuću i svaki zvuk. Jer

ovaj Grad nećeš vidjeti više nikada.

- Ja sam roĎena u Akbaru - odvrati ona. - I Grad

će zauvijek ţivjeti u mom srcu.

Dječak je to čuo i obeća sam sebi da nikad u ţivotu neće zaboraviti majčine

riječi. Ako se jednog dana uzmogne vratiti, gledat će Grad kao da gleda njezin

dragi lik.

Bilo je već mračno kad je svećenik stigao do podnoţja Pete Gore. U desnoj mu

je ruci bio štap, a u lijevoj je nosio telećak.

Izvadi iz telećaka sveto ulje, te namaze čelo i zapešća. Zatim štapom u

pijesku nacrta obrise bika i pantere, simbola Boga oluje i Velike boţice.

Izmoli obredne molitve; na kraju, raskrili ruke prema nebu, kako bi primio

boţansku objavu.

Bogovi više nisu govorili. Već su odavna rekli sve što su htjeli i sada su

traţili samo da se poštuju obredi. Proroka je nestalo u cijelom svijetu - osim

u Izraelu, zaostaloj i praznovjernoj zemlji, gdje su još uvijek vjerovali da

ljudi mogu komunicirati s tvorcima Svijeta.

Podsjeti se kako su, još donedavna, Tir i Sidon trgovali s jednim kraljem

Jeruzalema, čije ime bješe Salomon. On je tada gradio veliki hram, koji je

ţelio ukrasiti najboljim materijalima koje je svijet poznavao; zbog toga je

zapovijedio da se cedrovina kupi od Fenicije, koju su oni nazivali Libanonom.

Vladar Tira opskrbio ga je potrebnim drvetom, zauzvrat dobivši dvadeset

gradova u Galileji, no to ga nije zadovoljilo. Tako mu je Salomon pomogao

sagraditi prve brodove, da bi sada Fenicija imala najjaču trgovačku mornaricu

na svijetu.

U to je doba Izrael još uvijek bio moćna nacija -iako su štovali jednog-

jedinog Boga, kojem čak nisu znali ni ime, pa su ga nazivali samo

»Gospodinom«. Jedna princeza iz Sidona uspjela je postići da se Salomon vrati

pravoj vjeri, i on je podigao ţrtvenik bogovima s Pete Gore. Izraelci su

tvrdili da je upravo

Gospodin kaznio najmudrijeg od njihovih kraljeva, učinivši da ratovi podruju

njegovu vlast.

Njegov nasljednik Jeroboam, meĎutim, nastavio je očevim stopama. Dao je

načiniti dva zlatna teleta i izraelski narod je njih štovao kao idole. Tada su

se na sceni pojavili proroci, zapodjevši neumornu borbu s

vlašću.

Izebela je bila u pravu; jedini način da se očuva prava vjera bio je

istrijebiti proroke. Iako je bila profinjena ţena, odgojena u duhu tolerancije

i miroljubivosti, znala je da postoje trenuci kad je nasilje jedini izlaz. Za

krv kojom su umrljane njezine ruke dobit ce oprost od bogova kojima je

sluţila.

- Uskoro će i moje ruke biti okrvavljene - obrati se svećenik mučaljivoj

planini pred sobom. - Kao što su proroci prokletstvo Izraela, tako je pismo

prokletstvo Fenicije. Oboje je uzrok zla koje se moţe pokazati presudnim i

treba zaustaviti i jedno i drugo, dok je to još moguće. Bog vremena ne smije

sada ona.

Bio je zabrinut zbog onog što se dogodilo tog

jutra; neprijateljska vojska nije krenula u napad. Bog

vremena već je jednom, davno, napustio Femciju,

naljutivši se na njezine stanovnike. Uslijed toga, pla

men se u fenjerima ukočio, ovce i krave zapostavile

su svoju mladunčad, pšenica i ječam ostali su zeleni,

ne dozrijevajući. Bog Sunce poslao je utjecajne poma

gače - Orla i Boga oluje - u potragu, no nitko nije us

pio pronaći Boga vremena. Napokon je Velika Boţica

poslala jednu pčelu, koja ga je pronašla kako spava u

nekoj šumi i ubola ga- Probudio se bijesan, počevši

razarati sve oko sebe. Morali su ga svezati i, teškom

mukom, obuzdati njegov gnjev - ali nakon toga je sve

opet bilo kao i ranije. . ,

Ako odluči opet nestati, bitke neće biti. Asirci ce zauvijek ostati u dolini,

a Akbar će i dalje postojatL - Hrabrost je drugo lice straha - reče sam sebi -

Zbog toga sam ovdje- Zato što se ne smijem kolebati

kad sukob bukne. Moram pokazati ratnicima Akbara da postoji razlog da se

borimo svim svojim snagama. Ne radi česme, niti radi trţnice, a niti radi

poglavarove palače. Sučelit ćemo se asirskoj vojsci zato što moramo biti

primjer.

Pobjeda Asiraca izbrisat će prijetnju alfabeta. Osvajači će nametnuti svoj

jezik i svoje običaje - a uz to će nastaviti slaviti iste bogove s Pete Gore;

to je ono najvaţnije.

- U budućnosti će naši pomorci pronositi širom

svijeta glas o junačkim djelima ovdašnjih ratnika. Sve

ćenici će pamtiti imena i nadnevak kada se Akbar is

priječio na putu asirskom osvajačkom pohodu. Umjet

nici će na papirusu opet iscrtavati egipatske simbole,

a pismoznanci iz Biblosa bit će već zaboravljeni. Sveti

tekstovi ostat će u posjedu isključivo onih koji su se i

rodili zato da ih proučavaju. Buduće generacije će se

ugledati na naše djelo i sagradit ćemo bolji svijet.

- Ali sada - nastavi on - moramo izgubiti ovu bit

ku. Borit ćemo se junački, ali ionako smo u podreĎe

nom poloţaju; časno ćemo i slavno izginuti.

Svećenik osluhne zvuk noći i uvjeri se da ne griješi. Tišina je predskazivala

odlučujuću bitku, no stanovnici Akbara su je tumačili pogrešno; spustili su

svoja koplja i zabavljali se, umjesto da budu na oprezu. Nisu obraćali

pozornost na znakove prirode; ţivotinje utihnu kad je opasnost blizu.

- Neka se ispuni boţanski plan! Neka se nebesa

ne sruče na Zemlju, jer činimo sve kako treba i poko

ravamo se tradiciji! - zaključi.

Ilija, ţena i dječak krenuli su prema zapadu, u smjeru Izraela; nisu trebali

proći kroz asirski tabor, koji se nalazio na jugu. Puni mjesec osvjetljavao im

je put, ali je, u isto vrijeme, ocrtavao čudne sjene i sablasne obrise na

stijenama i kamenitom tlu doline.

Iz najcrnje tmine iskrsne AnĎeo Gospodnji. U desnoj ruci drţao je plameni mač.

- Kuda ćeš? - upita.

- U Izrael - odgovori Ilija.

- Gospodin te pozvao?

- Već znam kakvo čudo Bog od mene očekuje. A

sada znam i gdje se to čudo mora dogoditi.

- Gospodin te pozvao? - ponovno će AnĎeo.

Ilija je šutio.

- Gospodin te pozvao? - upita AnĎeo po treći put.

-Ne.

- Onda se vrati odakle si došao, jer još nisi ispu

nio svoje poslanje. Gospodin te još uvijek nije pozvao.

- Dopusti da bar oni odu, jer nema razloga da os

tanu u gradu - zamoli usrdno Ilija.

No AnĎeo je već nestao. Ilija ispusti na zemlju vreću koju je nosio. Sjede

usred puta i gorko zaplače.

- Što je bilo? - čudili su se ţena i dječak, koji

ništa nisu vidjeli ni čuli.

- Vraćamo se - izusti on. - Gospodin tako ţeli.

Nije mogao mirno spavati. Probudio se usred noći i odmah osjetio čudnu

napetost u zraku; neki zloslutni vjetar fijukao je ulicama, šireći strah i

nespokoj.

- Kroz ljubav prema jednoj ţeni otkrio sam ljubav prema svim stvorenjima -

molio je u tišini. - Trebam je. Znam da nećeš zaboraviti, Gospodine, da sam

samo tvoje oruĎe, moţda i najkrhkije koje si odabrao. Pomozi mi, Gospode, jer

mi je potreban odmor i spokoj usred svih bitaka.

Sjeti se poglavarovih riječi o besmislu straha. Unatoč tome, nije uspio

povratiti san. - Potrebna mi je snaga i smirenost; daj da se odmorim dok još

mogu.

Pomislio je zazvati svog anĎela, da malo razgovara s njim; ali mogao bi čuti

nešto što ne bi ţelio, pa odustane. Da bi se opustio, siĎe u prizemnu sobu;

torbe koje je ţena spremila za bijeg, još nisu bile raspremljene.

Pomislio je na tren da bi mogao otići u njezinu sobu. Prisjetio se riječi koje

je Bog izrekao Mojsiju, prije jedne bitke: »Ima li koga da se zaručio, a nije

se oţenio? Neka se vrati domu svome, da u boju ne pogine te da mu tko drugi

zaručnice ne odvede!«

Još uvijek nisu zajedno legli u postelju. Ipak, noć je bila teška i doista

nije bio trenutak da se to dogodi.

Odluči raspremiti naprtnjače i vratiti svaku stvar na svoje mjesto. Ustanovi,

pritom, da je ona, osim ono malo odjeće što je posjedovala, ponijela i sav

svoj pribor za pisanje znakova iz Biblosa.

Uze jedan noţić, ovlaţi malu glinenu pločicu i na-črčka nekoliko slova; naučio

je pisati gledajući ţenu kako radi.

- Kakva jednostavna i genijalna stvar - pomisli, pokušavajući odagnati teške

misli. Mnogo puta, kad je odlazio na česmu po vodu, načuo bi u ţenskim

razgovorima: - Grci su nam ukrali naš najveći izum. -Ilija je znao da nije baš

tako; prilagodba koju su Grci učinili uvoĎenjem samoglasnika, pretvorila je

alfabet u nešto što je moglo sluţiti svim narodima i drţavama svijeta. Osim

toga, svoje zbirke, spisa nazivali su biblios, u čast Grada iz kojeg je izum

potjecao.

Grčke »biblije« bile su pisane na ţivotinjskim koţama. Ilija je smatrao da su

na taj način riječi vrlo slabo zaštićene; koţa nije bila tako otporna kao

glinene pločice, i bilo ju je lako ukrasti. Papirusi bi se, nakon nekog

vremena u optjecaju, razderali i bili su neotporni na vodu. - »Biblije« i

papirus neće opstati; jedino glinene pločice mogu se očuvati za budućnost -

razmišljao je.

Ukoliko Akbar pozivi, predloţit će poglavaru da se cijela povijest Fenicije

ispiše na glinenim pločicama, koje će se čuvati na posebnom, za to odreĎenom

mjestu, kako bi ih buduće generacije mogle čitati i njima se koristiti. Na taj

način, u slučaju da fenički svećenici - koji su čuvali u pamćenju povijest

svog naroda - jednog dana izumru, djela ratnika i pjesnika neće biti

zaboravljena.

Zabavljao se neko vrijeme ispisujući jednaka slova drugačijim poretkom, i

slaţući tako različite riječi. Bio je zadivljen ishodom. To ga je opustilo, pa

se vratio u postelju.

Probudi ga jaki tresak; netko je upravo razvalio vrata njegove sobe.

- To nije san. Ne ratuju vojske Gospodnje.

Sjenke su izvirale iz svih uglova, ispuštajući mahnite urlike, na jeziku koji

nije razumio.

- Asirci!

I druga vrata su se bučno rušila, zidovi se lomili pod silovitim udarcima

malja, krikovi napadača miješali su se s vapajima za pomoć što su se čuli s

trga. Pokuša ustati, ali jedna od sjenki obori ga na tlo. Iz prizemlja začuje

neobičnu buku.

- Vatra! - pomisli Ilija. - Zapalili su kuću.

- Ti si taj! - začu kako netko govori na feničkom.

- Ti si glavni. Kukavički se skrivaš u ţenskoj kući.

Pogleda u lice čovjeka koji je to rekao; plamsaji vatre već su osvjetljavali

sobu, pa je mogao vidjeti muškarca duge brade, u vojničkoj odori. Jest, Asirci

su ušli u Grad.

- Vi ste napali u noći? - upita, zgranut.

No čovjek ne odgovori. Zacakliše se isukane sablje; jedan od vojnika zamahne i

zasiječe mu lijevu ruku.

Ilija zaţmiri; slike iz cjelokupnog njegova ţivota proletješe mu pred očima u

djeliću sekunde. Ponovno se igrao na ulicama rodnog Grada, putovao prvi puta u

Jeruzalem, osjetio miris rezanog drveta u radionici, ponovno se ushitio

prostranstvom mora i odjećom kakvu su nosili ljudi u velikim obalnim

gradovima. Vidio je sam sebe kako šeće dolinama i planinama Obećane zemlje,

sjetio se daje upoznao Izebelu; izgledala je kao djevojčica i očaravala je

svakog tko bi joj prišao. Proţivio je još jednom krvoproliće proroka, ponovno

je čuo glas Gospodina koji ga je poslao u pustinju. Ukazaše mu se oči ţene

koja ga je čekala pred gradskim vratima Sarepte, koju su graĎani nazivali

Akbarom, i shvati da ju je volio od prvog trena. Opet se penjao na Petu Goru,

uskrisio jedno dijete i osjetio da ga narod prihvaća kao mudrog čovjeka i

suca. Vidio je nebo na kojem se poloţaj zvijezda i sazvijeţĎa munjevito

mijenjao, ostao opčinjen Mjesecom koji je

pokazao svoje četiri mijene u istom trenu, osjetio je hladnoću, toplinu, jesen

i proljeće, doţivio još jednom kišu na svojoj koţi i bljesak munje. Oblaci su

proletjeli nad njim u milijun različitih oblika i rijeke su ponovno potekle

svojim koritima. Vratio se u dan kad je podignut prvi asirski šator, zatim

drugi, pa nekoliko njih, pa mnoštvo, anĎeli koji su dolazili i odlazili,

plameni mač na putu za Izrael, nesanica, crteţi na pločicama i...

Našao se ponovno u sadašnjosti. Upita se što se dogaĎa u prizemlju; morao je

pod svaku cijenu spasiti udovicu i njezinog sina.

-Vatra! - poviče neprijateljskim vojnicima. - Kuća je u plamenu!

Nije se bojao; jedina njegova briga bili su udovica i njezino dijete. Netko mu

prignječi glavu na tlo i on osjeti okus zemlje u ustima. Poljubi je, tu istu

zemlju, reče joj u sebi da mu je mila i da je učinio sve što je mogao da ih

ova nesreća mine. Htio se istrgnuti svojim straţarima, no netko je i dalje

nogom gnječio njegov vrat.

- Ona je sigurno pobjegla - pomisli. - Ne bi naudili nezaštićenoj ţeni.

Srcem mu zavlada neki duboki mir. Moţda je Gospodin uvidio da je on pogrešan

čovjek i odlučio odabrati nekog drugog proroka da izbavi Izrael od grijeha.

Smrt ga je konačno sustigla - umrijet će upravo kako je očekivao, mučenički.

Prihvatio je svoju sudbinu i očekivao smrtonosni udarac.

ProĎe nekoliko sekundi; i dalje su odjekivali krikovi, krv je tekla iz njegove

rane, ali sudbonosni udarac nije stizao.

- Recite im da me ubiju odmah! - vikne, znajući da bar jedan meĎu njima govori

njegov jezik.

Nitko se na njega nije obazirao. Gorljivo su raspravljali, kao da je nešto

pošlo po zlu. Neki ga vojni-

ci počeše udarati nogom i Ilija primijeti da mu se, po prvi put, vraća nagon

za preţivljavanjem. To ga us-paniči.

- Ne smijem više ţeljeti ţivot - pomisli očajnički - jer neću izići iz ove

sobe.

MeĎutim, ništa se nije dogodilo. Kao da je čitava vječnost prošla u tom meteţu

krikova, treskanja i štropota, prašine. Moţda je Gospodin učinio isto što i s

Jošuom, pa se vrijeme zaustavilo usred bitke.

U tom trenu začuje ţenine jauke iz prizemlja. Nadljudskim naporom uspije

odgurnuti jednog od straţara i osoviti se na noge, no odmah zatim ponovno ga

oboriše na tlo. Jedan ga vojnik udari nogom u glavu i on izgubi svijest.

Zakratko se povratio. Asirci su ga iznijeli na ulicu. Još uvijek ošamućen,

podigne glavu; sve su kuće u toj četvrti gorjele.

- Jedna neduţna i bespomoćna ţena zarobljena

je unutra! Spasite je!

Povici, bezglavo trčanje, panika posvuda. Pokuša ustati, ali netko ga, po tko

zna koji put, gurne na tlo.

- Gospodine! Sa mnom moţeš činiti što god ţeliš,

jer sam svoj ţivot i svoju smrt posvetio Tebi! - zava-

pi Ilija. - Ali spasi onu koja me udomila!

Netko ga uhvati za ruke i podigne na noge.

- DoĎi vidjeti! - progovori asirski časnik koji je

poznavao njegov jezik. - Zasluţuješ to.

Dva straţara ga pograbiše i odguraše do kućnih vrata. Kuću su nevjerojatnom

brzinom proţdirali pla-meni jezici, a crvena svjetlost vatre obasjavala je

cijelu okolicu. Krikovi su dopirali iz svakog zakutka; dječji plač, starci

koji preklinju za milost, zdvojne ţene u potrazi za svojom djecom. No on je

čuo samo zapomaganje one koja gaje prihvatila...

- Što se dogaĎa? Unutra su ţena i dijete! Zašto

im to činite?

- Jer je ona pokušavala sakriti poglavara Akbara.

- Ja nisam poglavar Akbara! Vi ste u strašnoj

zabludi!

Asirski časnik gurne ga na vrata. Strop se srušio zbog poţara i ţena je bila

gotovo potpuno zatrpana, pod ruševinama. Ilija je ugledao samo njezinu ruku,

koja se očajnički micala amo-tamo. Ona je vapila traţeći pomoć i preklinjući

da ne dopuste da bude ţiva spaljena.

- Zašto mene štedite, a njoj ovo činite? - poviče

zdvojno Ilija.

- Nećemo te poštedjeti, samo hoćemo da patiš

što više. Naš je zapovjednik umro kamenovan i obeš-

čašćen, pred gradskim zidinama. Došao je da spasi

ţivote, a za to je dobio smrt. Sad ćeš ti doţivjeti istu

sudbinu.

Ilija se očajnički borio da se oslobodi, no straţari ga odvukoše odatle.

Krenuli su ulicama Akbara, kroz paklenu vrućinu - vojnicima je znoj tekao u

potocima, a neki od njih djelovali su čak osupnuti prizorom kojem su upravo

bili prisustvovali. Ilija se opirao i prizivao pomoć s Nebesa, ali i Gospodin,

kao i Asirci, bio je gluh i nijem.

Došli su na trg. Većina graĎevina bila je u plamenu, i buka vatre koja je

gutala sve čega se dohvatila, miješala se s vapajima stanovnika Grada.

- Sva sreća da postoji smrt.

Koliko je samo puta to pomislio, od onog dana u staji, u Gileadu!

Trupla branitelja Akbara - većina bez odore -leţala su posvuda po tlu. Ljudi

su bezglavo bjeţali u svim pravcima, ne znajući kamo hitaju i što traţe -tek

zato što se nije moglo mirno promatrati kako Gradom hara smrt i uništenje.

- Zašto to čine? - pitao se. - Zar ne vide da je

Grad u rukama neprijatelja i da nemaju kamo pob

jeći? - Sve se odvijalo strašno brzo. Asirci su iskoris

tili svoju nadmoćnu brojnost i uspjeli poštedjeti svoje

vojnike prave, otvorene borbe, prsa o prsa. Borci Ak-

bara pokošeni su gotovo bez otpora.

Zaustaviše se posred trga. Iliju su gurnuli na zemlju vezanih ruku. Više nije

mogao čuti ţenine jauke; moţda je brzo umrla, izmakavši polaganoj mučeničkoj

smrti u plamenu. Gospodin ju je već zacijelo prigrlio u svoje okrilje. A ona

je ponijela svog sina u naručju.

Druga skupina asirskih vojnika dovodila je zarobljenika čije je lice bilo

iznakaţeno bezbrojnim udarcima. Unatoč tome, Ilija prepozna zapovjednika.

- Ţivio Akbar! - uzvikivao je on. - Neka vječno

ţivi Fenicija i njezini ratnici, koji ratuju danju! Smrt

kukavicama koje napadaju u mraku!

Tek što je izgovorio te riječi, sablja jednog asir-skog časnika bijesnu i

zapovjednikova glava otkotrlja se po zemlji.

- Sad je na mene red - reče Ilija sam sebi. - Po

novno ću je sresti u Raju i šetat ćemo zajedno, drţeći

se za ruke.

Upravo u tom trenu priĎe jedan čovjek i poče nešto raspravljati s časnicima.

Bio je to graĎanin Ak-bara, koji je običavao prisustvovati okupljanjima na

trgu. Pamtio je da mu je bio pomogao razriješiti jedan ozbiljan spor sa

susjedom.

Asirci su se očito oko nečeg prepirali, govoreći sve glasnije i pokazujući

prstom na njega. Spomenuti čovjek je kleknuo na zemlju, poljubio stopala

jednom od časnika, pruţao ruke u smjeru Pete Gore i zaplakao kao dijete.

Izgledalo je da se bijes Asiraca stišava.

Činilo^ mu se da njihova rasprava traje čitavu vječnost. Čovjek je cijelo

vrijeme preklinjao i plakao, upirući prstom u Iliju i u palaču gdje je ţivio

poglavar. Što god da im je govorio, činilo se da vojnike nije bilo lako

uvjeriti.

Napokon, pristupi mu časnik koji je govorio njegovim jezikom.

- Naš uhoda - reče, pokazavši na onog čovjeka

- tvrdi da smo se prevarili. On nam je dao plan Gra

da; to je povjerljiv čovjek. Ti nisi onaj kojeg smo htje

li pogubiti.

Gurne ga nogom. Ilija se svali na zemlju.

- Kaţe da se ti spremaš u Izrael, smaknuti prin

cezu koja je bespravno prigrabila prijestolje. Je li to

istina?

Ilija ne odgovori.

- Reci mi je li to istina! - ponovi časnik. - I pustit

ćemo te da se vratiš svojoj kući, na vrijeme da spasiš

onu ţenu i njezino dijete.

- Da, istina je - reče. Moţda ga je Gospodin us-

lišio, pa će mu pomoći da ih spasi.

- Mogli bismo te kao suţnja odvesti do Tira ili

Sidona - nastavi časnik. - No još su mnoge bitke pred

nama, i ti bi nam bio samo teret. Mogli bismo zahti

jevati otkup za tebe, ali od koga? Ti si stranac čak i u

svojoj zemlji.

Stane mu stopalom na lice.

- Od tebe nikakve koristi. Ne sluţiš neprijatelji

ma, ni prijateljima. Ti si kao i taj tvoj Grad; ne isplati

se ostaviti dio naše vojske ovdje, da bismo ga zadrţali

u našoj vlasti. Kad osvojimo obalu, Akbar će ionako

biti naš.

- Imam jedno pitanje - progovori Ilija. - Samo

jedno pitanje.

Časnik ga pogleda nepovjerljivo.

.142...

- Zašto ste napali noću? Zar ne znate da se svi

ratovi vode za dana?

- Nismo prekršili nikakav zakon; ne postoji u

tradiciji ništa što bi to zabranjivalo - odvrati časnik.

- A imali smo mnogo vremena da upoznamo teren.

Vi ste bili zaokupljeni prevladanim običajima, a zabo

ravili ste da se vremena mijenjaju.

Bez daljnjih riječi, vojnici ga ostaviše na trgu. Uhoda mu pristupi i odveţe

mu ruke.

- Obećao sam sam sebi da ću jednog dana uzvra

titi tvoju plemenitost; odrţao sam riječ. Kad su Asirci

upali u palaču, jedan od sluga im je rekao da se onaj

koga traţe krije u kući udovice. Krenuli su tamo, a za

to vrijeme je pravi poglavar uspio pobjeći.

Iliju njegove riječi nisu zanimale. Vatra je plamsala na sve strane i još

uvijek je sve odjekivalo od krikova.

Usred općeg meteţa, moglo se zamijetiti da je netko ipak uspio sačuvati

disciplinu; kao da im je izdata neka nečujna i nevidljiva naredba, Asirci su

se tiho povlačili.

Bitka za Akbar je bila završena.

- Ona je mrtva - reče sam sebi. - Ne ţelim ići tamo, jer je ona već mrtva.

Ili, ako se nekim čudom spasila, poći će meni ususret.

Njegovo ga je srce u isto vrijeme preklinjalo da ustane i ode do kuće gdje su

ţivjeli. Ilija se borio sa samim sobom; u tom trenutku nije na kocki bila samo

ljubav jedne ţene već čitav njegov ţivot, vjera u Gospodinove nakane, odlazak

iz rodnog grada, uvjerenje da mu je dato poslanje i da je sposoban izvršiti

ga...

Pogleda oko sebe, ne bi li naišao na neku sablju da sam sebi oduzme ţivot, no

Asirci su sve oruţje odnijeli iz Akbara. Pade mu na um i pomisao da se baci u

plameno grotlo kuća koje su gorjele, ali bojao se

boli.

Nekoliko trenutaka, bio je potpuno paraliziran. Ipak, ubrzo se pribere i

shvati u kakvoj se situaciji nalazi. Ţena i njezin sin već su zasigurno

otputovali s ovog svijeta, ali valjalo ih je pokopati prema običajima. Sluţiti

Gospodinu - postojao On ili ne - bilo je jedino što mu je moglo pomoći u

takvom trenutku. Kad ispuni svoju vjersku duţnost, onda će se prepustiti boli

i zdvajanju.

Osim toga, još uvijek je postojala nada da su preţivjeli. U svakom slučaju,

nije mogao ostati tako, skrštenih ruku.

- Ne ţelim vidjeti njihova sprţena lica i koţu koja se odvaja od mesa. Njihove

duše već slobodno plove

Nebesima.

Ipak je krenuo u pravcu kuće, gušeći se i suzeći od silnog dima, od kojeg nije

pravo ni vidio kuda ide. Postade ponovno svjestan stanja u Gradu. Iako se

149

neprijatelj već bio povukao, panika je i dalje zastrašujuće rasla. Ljudi su

bauljali okolo bez cilja, jecajući, moleći se bogovima za svoje mrtve.

Potraţi nekoga da mu pomogne. Ugledao je samo jednog-jedinog raspoloţivog

čovjeka, ali taj je bio u stanju šoka; misli kao da su mu bludile nedokučivim

prostranstvima.

- Bolje je ići ravno tamo i ne traţiti pomoć ni od

koga. - Poznavao je Akbar kao da se tu rodio i dobro

se snalazio, iako neke četvrti gdje je običavao svakod

nevno prolaziti, nije bilo moguće ni prepoznati. Na

ulici su se već mogli čuti suvisliji povici. Narod je

počeo shvaćati da se dogodila tragedija i da se prema

njoj treba nekako postaviti.

- Ovdje je jedan ranjenik! - vikao je netko.

- Trebamo još vode! Nećemo uspjeti ugasiti va

tru! - čuo je glas nekog drugog.

- Pomozite mi! Moj muţ je ukliješten!

Napokon stigne do mjesta gdje je, prije mnogo

mjeseci, bio primljen i ugošćen kao prijatelj. Neka starica sjedila je usred

ulice pred njihovom kućom, potpuno gola. Ilija joj htjede pomoći, ali ona ga

odgurne:

- Ona umire! - vikala je starica. - Idi učiniti nešto!

Ukloni taj zid s nje!

I poče histerično urlati. Ilija je uhvati za ruke i odvuče što dalje, jer uz

tu buku ne bi ni mogao čuti ţenine pozive u pomoć. Oko sebe je vidio prizor

potpunog uništenja - krov i zidovi su se srušili, bilo mu je teško razabrati

gdje ju je zadnji puta vidio. Plameni jezici već su bili manji, ali vrućina je

još uvijek bila nepodnošljiva; počeo se probijati kroz ruševine koje su zasule

pod kuće, do mjesta gdje se nalazila ţenina soba.

Unatoč sve graje koja je dolazila izvana, uspio je razabrati jedan tihi

jecaj... Bio je to njezin glas.

Nagonskim pokretom otrese prašinu sa svoje odjeće, kao da je ţelio izgledati

urednije. Umiri se, pokušavajući se usredotočiti na osluškivanje. Čuo je

pucketanje vatre, vapaje za pomoć ljudi koji su vjerojatno bili zatrpani pod

ruševinama u susjednim kućama; najradije bi im bio povikao da ušute, jer mora

pronaći ţenu i dijete. Nakon poprilično vremena, ponovno začuje nešto; netko

je grebao po drvetu pod njegovim nogama.

Klekne i poče mahnito kopati. Razgrtao je zemlju, kamenje i drvo. Napokon,

ruka mu dotakne nešto toplo; bila je to krv.

- Nemoj umrijeti, molim te - izgovori.

- Ostavi me tako, zatrpanu - čuo je njezin slabi

glas. - Ne ţelim da mi vidiš lice. Pomozi mom sinu.

On svejedno nastavi kopati, ali ţena se ponovno

oglasi:

- Potraţi mog sina. Molim te, učini što ti kaţem.

Ilija se slomi i poče tiho plakati.

- Ne znam gdje je on - reče. - Molim te, ne idi;

toliko ţelim da ostaneš sa mnom. Trebam te da me

naučiš voljeti, moje srce je za to spremno.

- Prije no što si ti došao, ja sam mnogo godina

ţeljela smrt. Mora da je čula moje zazive i eto, došla

po mene.

Ona bolno zastenje. Ilija se ugrize za usne i ne reče ništa. Uto mu netko

dotakne rame.

Preplašen, okrene se i ugleda dječaka. Bio je sav u prašini i čaĎi, ali nije

izgledao povrijeĎen.

- Gdje je moja majka? - upita.

- Ovdje sam, sine - javi se glas ispod ruševina.

- Jesi li ozlijeĎen?

Dječak briţne u plač. Ilija ga privine u naručje.

- Ti plačeš, sine - njezin glas je zvučao sve slabi

je. - Ne čini to! Tvojoj majci je trebalo toliko dugo da

shvati da ţivot ima smisla; ali nadam se da sam tebi

uspjela to usaditi. Kako se drţi Grad u kojem si se rodio?

Ilija i dječak su na trenutak šutjeli, priljubljeni jedan uz drugoga.

- Dobro je - slaţe Ilija. - Nešto boraca je poginu

lo, ali Asirci su se već povukli. Došli su po poglavara,

da osvete smrt jednog od njihovih zapovjednika.

Ponovno tišina. I ponovno glas, još slabiji:

- Reci mi da je moj Grad spašen.

Ilija osjeti da će ona za koji tren ispustiti dušu.

- Grad je čitav. I tvoj sin je dobro.

-A ti?

- Ja sam preţivio.

Znao je da tim riječima oslobaĎa njezinu dušu, da moţe spokojno umrijeti.

- Reci mom sinu neka klekne - progovori ţena

nakon kratke stanke. - I ţelim da mi se ti u nešto

zakuneš, u ime Gospodina Boga tvojega.

- Štogod ţeliš. Sve što ţeliš.

- Jednoć si mi rekao da je Gospodin posvuda i ja sam ti povjerovala. Rekao si

da duše ne idu na vrh Pete Gore, i u to sam povjerovala. Ali nisi mi objasnio

kamo idu.

Evo zakletve: vi nećete plakati za mnom i brinut ćete se jedan o drugome, sve

dok Gospodin ne odredi da svatko nastavi svojim putem. Odsada, moja će duša

biti u svemu što sam upoznala na ovom svijetu: ja sam dolina, planine oko nje,

Grad, ljudi koji hodaju njegovim ulicama. Ja sam njegovi ranjenici i njegovi

prosjaci, njegovi vojnici i svećenici, trgovci, velikodostojnici. Ja sam tlo

kojim kročiš i izvor koji taţi ţeĎ svakome.

Ne plačite za mnom, jer nema razloga da budete tuţni. Od ovog trenutka, ja sam

Akbar, a Grad je prelijep.

Spusti se nad njih gluha tišina smrti i vjetar pre-stade puhati. Ilija više

nije čuo krikove izvana, niti puc-ketanje vatre u susjednim kućama; čuo je

jedino tišinu i gotovo da ju je mogao dotaći, toliko je bila gusta.

Tada se Ilija odvoji od dječaka; razdera svoju odjeću i, ispruţivši ruke prema

nebu, krikne iz sve snage:

- Gospodine moj Boţe! Zbog tebe sam otišao iz Izraela, ne mogavši Ti darovati

svoju krv, kao što su učinili proroci koji su tamo ostali. Moji prijatelji

naz-vaše me kukavicom, a neprijatelji izdajnikom.

Zbog tebe sam jeo samo ono što su mi donosili gavranovi i prešao pustinju da

stignem do Sarepte, koju su njezini stanovnici nazivali Akbarom. VoĎen tvojom

rukom, upoznao sam jednu ţenu; po tvojoj ţelji, moje ju je srce naučilo

voljeti. Svejedno, ni u jednom trenutku nisam zaboravio moje poslanje; za svih

dana koje sam ovdje proveo, uvijek sam bio pripravan na odlazak.

Sada su od lijepog Akbara ostale samo ruševine, a ţena koju si mi povjerio

leţi pod njima! Gdje sam sagriješio, Gospode? U kojem sam trenutku iznevjerio

ono što si od mene očekivao? Ako nisi bio zadovoljan mnome, zašto me nisi

uklonio s ovog svijeta? Umjesto toga, ti si još jednom kaznio one koji su mi

pomogli i voljeli me.

Ne razumijem tvoje nakane! Ne vidim pravde u tvojim djelima. Nisam kadar

podnijeti patnju koju si mi nametnuo. Odlazi iz mog ţivota, jer i ja sam sada

samo ruševina, vatra i prah.

Usred vatre i pustoši, Ilija ugleda svjetlost. I AnĎeo Gospodnji se pojavi.

- Što ćeš ti ovdje? - upita Ilija. - Zar ne vidiš da

je kasno?

- Došao sam ti reći da te Gospodin još jednom us-

lišio; to što traţiš, bit će ti dano. Nećeš više čuti svog

anĎela, a i ja te više neću pohoditi dok se ne napune

tvoji dani kušnje.

Ilija uhvati dječaka za ruku i uputiše se na ulicu, hodajući bez cilja. Gusti

dim, kojeg je ranije rasprši-vao vjetar, slijegao se sada na ulice, pa se nije

moglo disati. - Moţda je to san - pomisli. - Moţda je noćna mora.

- Lagao si mojoj majci - reče dječak. - Grad je

razoren.

- Zašto je to vaţno? Kad već nije vidjela što se do

gaĎalo oko nje, zašto ne bi umrla sretna?

- Zato što je imala povjerenja u tebe i rekla je da

je ona Akbar.

Ilija ozlijedi stopalo nečim oštrim, jer su krhotine stakla i keramike

prekrivale tlo; bol ga uvjeri da ne sanja, sve oko njega bilo je stravično

istinito. Dos-pješe na trg gdje se - prije koliko vremena je to bilo?

- sastajao s pučanstvom i pomagao im da se izmire i

riješe svoje svaĎe; nebo je bilo zlaćano od odsjaja

buktinja.

- Neću da moja majka bude ovo što vidim - us

trajao je dječak. - Ti si joj lagao.

Dječak je poštovao zakletvu datu majci; nije vidio ni jednu-jedinu suzu na

njegovu licu. - Sto da činim?

- pomisli. Stopalo mu je krvarilo i odluči se usredoto

čiti na bol; to će ga privremeno odvući od očajavanja.

Pogleda u rez koji je Asirčeva sablja ostavila na njegovu tijelu; nije bio

tako dubok kao što mu se bi-

lo učinilo. Sjede s dječakom na isto mjesto gdje su mu vojnici, svezanom,

htjeli presuditi i gdje ga je spasio jedan izdajnik. Zamijeti da ljudi više ne

trče okolo; tumarali su polagano u svim pravcima, usred dima, prašine i

ruševina, kao aveti. Izgledali su kao duše koje je nebo napustilo, pa su

osuĎene da vječno lutaju Zemljom. Sve je izgubilo smisao.

Nekolicina je, izgleda, pokušavala djelovati; čuo je glasove ţena i neke

nepovezane naredbe vojnika koji su preţivjeli krvoproliće. Ali bilo ih je malo

i ništa nisu postizali.

Svećenik je jednom kazao da je svijet grupni san bogova. A ako je bio u pravu?

Bi li sada mogao nekako pomoći bogovima da se probude iz tog košmara i ponovno

ih uspavati, da usnu neki mnogo ljepši san? Kad je on imao noćne vizije,

uvijek bi se budio i ponovo tonuo u san; zašto se ne bi isto dogaĎalo i

tvorcima svijeta?

Spoticao se o leševe. Nijedan od njih nije više trebao brinuti o porezima koje

valja platiti, Asircima utaborenim u dolini, vjerskim obredima ili o nekom

lutajućem proroku, koji im je jednom moţda uputio koju riječ...

- Ne mogu ovdje ostati zauvijek. Nasljedstvo koje mi je ona ostavila je ovaj

dječak i ja ću toga biti dostojan, pa makar bilo posljednje što ću učiniti u

ţivotu.

S naporom ustade, ponovno ga uhvati za ruku i krenuše dalje. Neki su ljudi

pljačkali trgovine i tezge razrušene u poţaru. Po prvi put, pokuša se

usprotiviti nečem što se zbivalo, moleći ih neka to ne čine. No ljudi su ga

odgurivali od sebe, govoreći: - Mi jedemo samo mrvice onoga što je poglavar

proţdirao sam. Nemoj nas ometati.

Ilija nije imao snage za prepiranje; povede dječaka izvan grada, u dolinu.

AnĎeli više neće prepriječiti njihov put svojim plamenim mačevima.

- Pun Mjesec.

Daleko od prašine i dima, vidio je kako je noć obasjana mjesečinom. Prije više

sati, kad je pokušao napustiti grad krenuvši prema Jeruzalemu, sasvim je jasno

vidio put; na nesreću, jednako je svijetlo bilo i Asircima.

Dječak se spotakne o jedno tijelo, vrisnuvši. Bio je to svećenik; ruke i noge

mu bijahu odsječene, ali još uvijek je ţivio. Oči su mu bile uprte u vrh Pete

Gore.

- Kako vidiš, u nebeskoj bitki pobijedili su fenički

bogovi - izgovori s naporom, ali spokojnim glasom.

Krv mu je curila iz usta.

- Dopusti da ti prikratim muke - odvrati Ilija.

- Bol nije ništa, u usporedbi sa zadovoljštinom

što sam ispunio svoju duţnost.

- Tvoja je duţnost bila uništiti jedan grad neduţ

nih ljudi?

- Grad ne moţe umrijeti - mogu samo njegovi sta

novnici i njihove ideje. Jednog će dana netko drugi

doći u Akbar, pit će s njegova izvora, a kamen koji je

ostavio njegov utemeljitelj gladit će i čuvati neki novi

svećenici. Odlazi odavde; moja će bol zakratko pre

stati, dok će tebe tvoj očaj pratiti do kraja ţivota.

Osakaćeno tijelo teško je izdisalo i Ilija ga ostavi. Uto ugleda kako skupina

ljudi, muškaraca, ţena i djece, trči prema njemu, da bi ga na kraju opkolila.

- To si bio ti! - vikali su. - Ti si osramotio svoju

zemlju i donio prokletstvo u naš Grad!

- Neka bogovi ovo vide! Neka znaju tko je krivac!

Ljudi su ga naguravali, hvatali za ramena i tresli. Dječak se izvuče iz

njegovih ruku i nestade. Udarali su

ga po licu, po grudima, leĎima, ali on je mislio samo na dječaka; nije čak bio

sposoban ni zadrţati ga uza se.

Batinanje nije trajalo dugo; valjda su svi već bili izmoreni nasiljem. Ilija

klone na zemlju.

- Gubi se odavde! - vikne netko. - Našu ljubav uzvratio si mrţnjom!

Grupa se udalji. On nije imao snage da ustane. Kad se pribrao od te sramote,

nije više bio isti čovjek. Nije ţelio ni umrijeti, ni nastaviti ţivjeti. Nije

ţelio ništa; nije imao ljubavi, ni mrţnje, ni vjere.

Probudio se jer mu je netko dodirivao lice. Još je bila noć, ali Mjeseca više

ne bijaše na nebu.

- Obećao sam mojoj majci da ću se brinuti za

tebe - progovori dječak. - Ali ne znam što da radim.

- Vrati se u grad. Ljudi su dobri; netko će te udo

miti.

- Ranjen si. Moram se pobrinuti za tvoju ruku.

Moţda se pojavi anĎeo i uputi me što da činim.

- Ti si samo dijete, nemaš pojma što se zbiva! -

grubo vikne Ilija. - AnĎeli se više neće vratiti, jer smo

mi obični smrtnici i neotporni smo na patnju. Kad se

dogodi tragedija, obični se ljudi moraju izvući vlas

titim snagama!

Duboko udahne i pokuša se smiriti; nikakve koristi od svaĎe.

- Gdje si bio?

- Nisam ni otišao odavde.

- Onda si vidio moju sramotu. Vidio si da više

nemam što traţiti u Akbaru.

- Sam si mi rekao da sve bitke nečemu sluţe, pa

i one u kojima smo poraţeni.

Sjetio se njihove zajedničke šetnje do česme, prethodnog dana. Ali činilo mu

se kao da su otada prošle godine i bilo mu je navrh jezika da mu kaţe

kako lijepe riječi ne znače ništa kad te svlada patnja; ipak, odluči to

prešutjeti, da ne uplaši dječaka.

- Kako si umakao poţaru?

Dječak spusti pogled. - Nisam spavao. Odlučio sam provesti noć budan, da vidim

hoćete li se mama i ti sastati u njezinoj sobi. Vidio sam vojnike čim su ušli.

Ilija se osovi na noge i poče koračati. Htio je naći stijenu podno Pete Gore,

gdje je, jednog predvečerja, sa ţenom promatrao zalazak sunca.

- Ne smijem ići tamo - pomisli. - To će me baci

ti u još dublji očaj.

No ipak ga je neka sila gurala u tom pravcu. Kad je stigao, poče gorko

plakati; i to je mjesto, kao i grad Akbar, bilo obiljeţeno jednim kamenom - no

on je bio jedini, u cijeloj dolini, koji je razumio njegovo značenje; ovaj

kamen neće štovati budući stanovnici Grada, niti će ga gladiti parovi koji

budu otkrivali smisao ljubavi.

Prigrli dječaka u naručje i svlada ih san.

- Ţedan sam i gladan - reče dječak Iliji čim se

probudio.

- Moţemo otići do kuće nekih pastira koji ţive

ovdje, u blizini. Pretpostavljam da im se nije ništa do

godilo, jer su prilično daleko od Akbara.

- Moramo se vratiti da popravimo Grad. Moja

majka je rekla da je ona Akbar.

Koji Grad? Nije više bilo palače, ni trţnice, ni zidina. Časni ljudi su se

pretvorili u pljačkaše, mladi vojnici su mučki poubijani. AnĎeli se više neće

vratiti, ali to je bila najmanja od nevolja.

- Misliš li ti da je sinoćnje razaranje, bol, brojne

smrti - da je sve to imalo neki smisao? Misliš da je

doista potrebno uništiti tisuće ţivota, da bi se nekoga

nečem poučilo?

Dječak ga začuĎeno pogleda.

- Zaboravi što sam rekao - Ilija će. - Hajdemo

pronaći pastira.

- I popravit ćemo Grad - dječak je bio uporan.

Ilija mu ne odgovori. Znao je da više nema autoriteta pred pučanstvom, koje ga

je krivilo za nesreću što je zadesila Grad. Poglavar je pobjegao, zapovjednik

pogubljen, i Tir i Sidon će moguće ubrzo pasti u ruke osvajača. Moţda je ţena

bila u pravu; bogovi su se stalno izmjenjivali na vlasti - i očito je ovaj

puta Gospodin bio na uzmaku.

- Kad ćemo se vratiti tamo? - ponovi dječak.

Ilija ga uhvati za ramena i poče ga grubo tresti.

- Pogledaj iza sebe! Ti nisi slijepi anĎeo, nego

dječak koji si je umišljao da je njegovo nadgledati što

mu majka radi! Što vidiš? Primjećuješ li stupove dima? Znaš li što to znači?

- Boli me! Pusti me, hoću otići odavde!

Ilija se zaustavi, prestrašen samim sobom; nikad se prije nije tako ponio.

Dječak se istrgne i potrči u pravcu Grada. On ga ipak uspije sustići i baci se

pred njega na koljena.

- Oprosti mi! Ne znam što činim.

Dječak je grcao, ali bez ijedne suze. Ilija sjedne pored njega, čekajući da se

umiri.

- Nemoj me ostaviti - molio ga je. - U smrtnom

času tvoje majke obećao sam da ću ostati uz tebe, sve

dok ne budeš sposoban slijediti svoj vlastiti put.

- Obećao si joj i da je Grad čitav. A ona je rekla...

- Ne moraš ponavljati. Zbunjen sam, izgubljen u

svojoj vlastitoj krivnji. Dopusti mi da naĎem samog

sebe. Oprosti mi, nisam te htio povrijediti.

Dječak ga zagrli. Ali ni jedna-jedina suza nije se skotrljala niz njegovo

lice.

Stigli su do kuće u srcu doline; jedna je ţena stajala na vratima, a dvoje

male djece igralo se pred pragom. Stado je bilo u oboru, što je značilo da ga

pastir tog jutra nije odveo u planine.

Ţena je ustrašeno gledala u muškarca i dječaka koji su dolazili prema njoj.

Najradije bi im bila odmah rekla da odu, ali tradicija - i bogovi -

zahtijevali su da se poštuje opći zakon gostoljubivosti. Ako ih ne primi,

njezinu će djecu u budućnosti snaći ista nevolja.

- Nemam novca - reče im. - Ali mogu vam dati malo vode i nešto za jelo.

Sjeli su u malu sjenicu sa slamnatim krovom, te im ona donese sušeno voće i

vrč vode. Jeli su u tišini, osjetivši - po prvi puta od prošle noći - dašak

svakod-

nevnog domaćeg ugoĎaja u kakvom su ţivjeli. Djeca

su, uplašivši se dvojice neznanaca, pobjegla u kuću.

Kad je završio s jelom, Ilija upita za pastira.

- Uskoro će doći - odvrati ona. - Čuli smo noćas

strašnu buku i jutros je došao netko da nam kaţe da

je Akbar opustošen. On je otišao vidjeti što se uistinu

dogodilo.

Djeca su je dozivala, pa ţena uĎe u kuću.

- Uzaludno je pokušavati razuvjeriti dječaka - po

misli Ilija. - Neće me pustiti na miru dok ne učinim

što si je utuvio u glavu. Moram mu pokazati da je to

nemoguće, jedino će na taj način povjerovati.

Jelo i voda učinili su čudo; osjećao se ponovno

ţivim.

Misli su mu navirale nevjerojatnom brzinom, domišljajući se odgovorima, ali

istovremeno traţeći rješenja.

Nakon nekog vremena, stigao je i pastir. Nepovjerljivo pogleda muškarca i

dječaka, zabrinuvsi se za svoju obitelj. Ali odmah shvati o čemu je riječ.

- Vi ste zacijelo izbjeglice iz Akbara - reče. -

Upravo se vraćam odatle.

- I što se dogaĎa? - zapita ga dječak.

- Grad je razoren, a poglavar je pobjegao. Bogovi

su prepustili svijet potpunom rasulu.

- Izgubili smo sve što smo imali - reče Ilija. - Bili

bismo jako zahvalni ako nas vi primite.

- Mislim da vas je moja ţena već ugostila i na

hranila. Sada morate otići i suočiti se s neizbjeţnim.

- Ne znam što da činim s djetetom. Potrebna mi

je pomoć.

- Znat ćeš, ne brini. On je mlad, čini se bistar i

ima snage. Ti imaš iskustvo čovjeka koji je upoznao

mnogo pobjeda, ali i poraza u svom ţivotu. To je sa

vršeni spoj; ti mu moţeš pomoći da stekne mudrost.

Čovjek pogleda u ranu na Ilijinoj ruci. Reče da nije teška; zatim uĎe u kuću i

odmah se vrati, s nekim travama i komadom platna. Dječak mu je pomogao staviti

lijek na ranu. Pastir mu je, doduše, kazao da to moţe učiniti sam, no dječak

odvrati kako je obećao svojoj majci da će se brinuti za svog suputnika.

Pastir se nasmijao.

- Tvoj sin je čovjek od riječi.

- Ja nisam njegov sin. Ali i on je čovjek od riječi.

Obnovit će Grad, jer mora oţivjeti moju majku, kao

što je oţivio i mene...

Ilija tek tada shvati dječakovo viĎenje stvari, no prije no što je uspio išta

prozboriti, pastir dovikne ţeni da će odmah povesti ovce na pašu. - Trebalo bi

se truditi da se ţivot ponovno uspostavi - obrati se Iliji. - Dugo će

potrajati dok se sve ne vrati na staro.

- Nikad neće.

- Vi izgledate kao mudar čovjek i vjerojatno

znate mnogo toga što ja ne znam. Ipak, mene je priro

da naučila nečemu što nikad ne zaboravljam; samo

onaj tko ovisi o vremenu i o godišnjim dobima, kao

što je pastir, po prirodi zna kako preţivjeti ono što je

neizbjeţno. On brine o svom stadu, i o svakoj ţivoti

nji zasebno kao da je jedina, trudi se da pomogne

ţenkama s mladuncima, nikad se previše ne udaljava

od mjesta gdje se ţivotinje mogu napojiti. A ipak, s

vremena na vrijeme, neka od ovaca kojima se toliko

posvetio strada kakvim nesretnim slučajem. Moţe to

biti zmija, neka divlja zvijer, ili pak pad s litice. No

ono neizbjeţno uvijek se dogodi.

Ilija pogleda prema Akbaru i sjeti se razgovora s anĎelom. Neizbjeţno se

uvijek dogodi.

- Potrebna je disciplina i strpljenje da se to pre

vlada - doda pastir.

- I nada. Kad nje više nema, besmisleno je trošiti

snage boreći se za nešto neostvarivo.

- Ne radi se o nadi u budućnost. Stvar je u ponovnom proţivljavanju vlastite

prošlosti.

Pastiru se više nije ţurilo; srce mu se ispunjalo suosjećanjem prema

izbjeglicama. Kad su već on i njegova obitelj bili pošteĎeni u tragediji, ne

bi im trebalo biti teško pomoći ovima, za hvalu bogovima. Osim toga, već je

ranije čuo priče o izraelskom proroku koji se popeo na Petu Goru, a nije ga

sprţila vatra s neba; sve je ukazivalo da taj čovjek upravo stoji pred njim.

- Moţete ostati do sutra, ako ţelite.

- Nisam razumio ono što si maločas rekao - pri

mijeti Ilija. - O ponovnom proţivljavanju vlastite pro

šlosti.

- Susreo sam mnogo ljudi koji su prolazili ovuda,

putujući za Tir ili Sidon. Neki od njih su se tuţili da

u Akbaru nisu postigli ništa, pa su odlazili u potragu

za novom, drugačijom sudbinom.

Ti bi se isti ljudi jednog dana vraćali. Nitko od njih nije postigao ono što

je traţio, jer su sa sobom teglili - uz prtljagu - teret osobnog neuspjeha iz

prošlosti. Pokoji bi se vratio sa stečenom sluţbom u Vladi, ili pak zadovoljan

što je bolje obrazovao svoju djecu, ali ništa više od toga. Zato što ih je

prošlost u Akbaru učinila nepovjerljivim i ustrašenim osobama, koje nisu imale

dovoljno samopouzdanja da bilo što stave na kocku.

S druge strane, prolazili su kraj moje kuće i drugačiji ljudi, puni zanosa i

poleta. Ti su iskoristili svaki trenutak ţivota u Akbaru i zaradili, napornim

radom, novac potreban za putovanje koje su ţeljeli poduzeti. Za te ljude

cijeli je ţivot bio neprekinuta, beskrajna pobjeda - i zasigurno je još uvijek

tako.

I oni su se vraćali, ali s divnim pričama. Uspjeli su u svemu što su ţeljeli i

nakanili, jer nisu bili ograničeni ni osujećeni vlastitom prošlošću.

Pastirove riječi Iliju su dirnule duboko u srce.

- Nije tako teško ponovno sagraditi jedan ţivot,

kao što nije nemoguće podići Akbar iz pepela i ruše

vina - nastavi pastir. - Dovoljno je biti svjestan da u

sebi još uvijek imamo onu istu snagu koju smo imali

i ranije. I iskoristiti tu snagu za naše dobro.

Pogleda Iliju ravno u oči.

- Ako nisi zadovoljan svojom prošlošću, sada je

zaboravi - nastavi. - Zamisli jednu sasvim novu priču

svog ţivota i povjeruj u nju. Usredotoči se samo na

trenutke kada si postizao ono što si ţelio, i ta će ti

snaga pomoći da postigneš štogod budeš htio.

- U jednom sam trenutku jako poţelio biti stolar,

a onda pak prorok poslan radi izbavljenja Izraela -

pomisli Ilija. - AnĎeli su silazili s neba i Gospodin je

razgovarao sa mnom. Sve dok nisam uvidio da on

nije pravedan i da će njegovi motivi uvijek biti van

granica moje spoznaje.

Pastir je opet dozvao ţenu, ovaj put joj dovik-nuvši da ipak neće otići,

napokon, već je tog jutra išao pješice do Akbara i nije mu se opet upuštalo u

dugo pješačenje.

- Hvala što nas primaš - reče Ilija.

- Nije nam teško ukonačiti vas za jednu noć.

Ali dječak ih prekine, primijetivši:

- Mi bismo se ipak vratili u Akbar.

- Pričekajte do sutra. Gradom haraju i pljačkaju

njegovi vlastiti stanovnici i nemate gdje prenoćiti.

Dječak pogleda u pod, grizući usnice, i još jednom se uspije oduprijeti plaču.

Pastir ih povede u kuću, umiri ţenu i djecu, te je ostatak dana uglavnom

raspravljao o vremenu, ne bi li malo rasteretio misli dvojice gostiju.

Sutradan se obojica probudiše rano i, nakon doručka koji im je pripremila

domaćica, spremise se za odlazak.

- Da dugo poţiviš i da tvoje stado bude svakim

danom sve veće - obrati se Ilija pastiru. - Dali ste mi

jesti i tako udovoljili mom tijelu, a i moja je duša

naučila što još nije znala. Neka Bog nikad ne zaboravi

što ste učinili za nas i neka se vaša djeca nikad ne os

jete tuĎincima u stranoj zemlji.

- Ne znam o kojem Bogu ti govoriš; mnogo je

stanovnika Pete Gore - odvrati pastir kruto, da bi

odmah zatim promijenio ton. - Sjeti se dobrih djela

koja si učinio. Ona će ti dati hrabrosti.

- Vrlo sam malo dobroga učinio, a čak ni to nije

bilo mojom zaslugom.

- Onda je vrijeme da počneš činiti dobro.

- Moţda sam mogao spriječiti napad na grad.

Pastir se nasmija.

- Čak i da si bio poglavar Akbara, ne bi mogao

zaustaviti neizbjeţno.

- Moţda je poglavar trebao napasti Asirce kad

su tek pristigli u dolinu, sa šačicom vojnika. Ili pak

povesti mirovne pregovore prije no što je buknuo

rat.

- Sve što se moglo dogoditi - a nije - zameteno je

vjetrom i nepovratno izbrisano, bez traga - reče pastir.

- Ţivot je sačinjen od naših stavova prema različitim

situacijama. A ima stvari koje moramo proţivjeti, jer

nas bogovi na to prinuĎuju. Ne treba nas zabrinjavati

koji su njihovi razlozi i uzaludno je truditi se da nas

te situacije zaobiĎu.

- Čemu sve to?

- Pitaj onog izraelskog proroka koji je ţivio u

Akbaru. Izgleda da taj ima odgovore na sva pitanja.

Čovjek se uputi prema oboru.

- Moram svoje stado odvesti na pašu - reče. - Ju

čer nisu izašle na slobodu, pa su nestrpljive.

Mahne im u znak pozdrava i ode, zajedno sa svojim ovcama.

Ilija i dječak krenuše dolinom prema Akbaru.

- Hodaš polako - primijeti dječak. - Plašiš se što

će ti se dogoditi.

- Plašim se jedino sebe - odvrati Ilija. - Ne mogu

mi nauditi, jer moje srce više ne ţivi.

- Bog koji me vratio iz mrtvih još uvijek je ţiv.

Moţe vratiti i moju majku, ako isto ono što si učinio

sa mnom učiniš i s Gradom.

- Zaboravi tog Boga. On je daleko i više ne čini

čuda koja od Njega očekujemo.

Pastir je imao pravo. Mora nanovo izgraditi svoju vlastitu prošlost;

zaboraviti da se jednoć smatrao prorokom koji će osloboditi Izrael, a onda je

zakazao u misiji spašavanja jednog običnog Grada.

Ta su ga razmišljanja dovela u neko čudno stanje euforije. Po prvi puta u svom

ţivotu, osjetio se slobodnim - mogao je činiti štogod poţeli, i u vrijeme koje

sam odabere. Istina, neće više čuti anĎele, ali u zamjenu dobiva slobodu da se

vrati u Izrael, da ponovno radi kao stolar, da otputuje u Grčku i posveti se

proučavanju filozofije njenih mudraca, ili da se otisne s feničkim pomorcima

na put prema dalekim zemljama, s druge strane mora.

Prije mu je zadaća bila osveta. Posvetio je svoje najbolje mladenačke godine

jednom gluhom Bogu, koji je samo izdavao zapovijedi, a stvari je uvijek

rješavao po svojoj volji. Naučio se prihvaćati Njegove odluke i poštovati

Njegove nakane.

No vjernost mu je uzvraćena tako da je napušten, njegova je predanost

zanemarena, njegovi napori da

ispuni volju Svevišnjega nagraĎeni su smrću jedine ţene koju je ikada volio.

- Posjeduješ svu snagu Zemlje i neba - progovori

Ilija na svom materinjem jeziku, kako ga dijete ne bi

razumjelo. - Moţeš uništiti bilo koji grad, ili zemlju,

lakoćom kojom mi ubijemo kukca. Zato pošalji vatru

s neba i skončaj s mojim ţivotom sada, jer, ako to ne

učiniš, djelovat ću protiv Tvoje volje.

Akbar se nazirao u daljini. On primi dječaka za ruku i snaţno je stisne.

- Ostatak puta, sve dok ne proĎemo gradska vra

ta, ja ću hodati zatvorenih očiju i trebam te da me

vodiš - obrati se dječaku. - Ako umrem prije nego

što stignemo, učini ono što si mene molio da učinim;

obnovi Akbar, pa čak i ako za to bude potrebno naj

prije narasti i onda naučiti obraĎivati drvo ili klesati

kamen.

Dječak je šutio. Ilija zatvori oči i prepusti se da ga vodi. Slušao je šum

vjetra i škripanje svojih vlastitih koraka na pijesku.

Sjetio se Mojsija, kojem je, nakon što je oslobodio izabrani narod i proveo ga

kroz pustinju, nadvladavši silne prepreke na tom putu, Bog u ljutnji zabranio

da uĎe u Kanaan. Tom prigodom, Mojsije je rekao:

- Dopusti mi da odem onamo i pogledam onu

Blaţenu zemlju preko Jordana.

Gospodina je, meĎutim, rasrdila njegova zamolba. I reče:

- Dosta! Ne govori mi više o tom! Upri oči svoje na

zapad, sjever, jug i istok. Razmotri dobro očima svojim,

jer preko Jordana nećeš prijeći.

Tako je Gospodin nagradio dugotrajni i mučni Mojsijev put; nije mu dopustio da

stupi na tlo Obećane Zemlje. Što li bi se tek dogodilo da je prekršio njegovu

zabranu?

Ilija se tada ponovno u svojim mislima obrati Nebesima.

- Gospodaru moj, ovo nije bila bitka izmeĎu Asiraca i Feničana, već izmeĎu

Tebe i mene. Nisi me upozorio da ćeš zapodjeti naš osobni rat i, kao uvijek,

pobijedio si, izvršivši Svoju volju. Ubio si ţenu koju sam volio i Grad koji

me prihvatio kad sam se našao daleko od svoje domovine.

Vjetar mu jače zafijuče u ušima. Ilija osjeti tračak straha, ali ipak nastavi.

- Ne mogu oţivjeti ţenu, ali mogu promijeniti sudbinu Tvog razaračkog djela.

Mojsije je prihvatio Tvoju volju i nije prešao rijeku. Ja ću, meĎutim,

ustrajati po svome; ubij me istog trena, jer, ako mi dopustiš da proĎem kroz

gradska vrata, podići ću iz pepela ono što si htio izbrisati s lica Zemlje. I

usprotivit ću se Tvojoj volji.

Ništa više nije rekao. Istjera sve misli iz glave, očekujući smrt. Dugo je

hodao usredotočen samo na zvuk svojih koraka na pijesku, nije ţelio slušati

glasove anĎela, niti opomene s Nebesa. Srce mu je bilo slobodno i nije se više

bojao ničega što bi ga moglo zadesiti. Ipak ga je, u dubini duše, nešto počelo

tištati - kao da je bio zaboravio nešto vaţno.

Mnogo kasnije, dječak se zaustavi i prodrma Ili-jinu ruku.

- Stigli smo - izgovori.

On otvori oči. Vatra s neba nije se sručila na nj i pred sobom je vidio

razrušene zidine Akbara.

Pogleda u dječaka koji mu je stiskao ruku, kao da se boji da će mu pobjeći.

Voli li ga to dijete? Nije bio siguran. No ta su se razmatranja mogla ostaviti

za kasnije; sada ga je čekala vaţna zadaća - prva, nakon mnogo godina, koju mu

nije nametnuo Bog.

Udisali su zadah paljevine. Lešinari su kruţili nebom, čekajući siguran

trenutak da se bace na leševe

straţara koji su se pomalo raspadali na suncu. Ilija priĎe jednom od mrtvih

vojnika i uze sablju što mu je bila oko pasa. U općem meteţu prošle noći,

Asirci su zaboravili pokupiti oruţje izvan zidina.

- Što će ti to? - upita dječak.

- Da se mogu obraniti.

- Asirci nisu više ovdje.

- Bez obzira na to, dobro je da je imamo. Mora

mo biti pripravni.

Glas mu je podrhtavao... U trenutku dok su prelazili polurazrušeni zid, bilo

je nemoguće znati što će se dalje dogoditi, ali bio je doista spreman ubiti

ako ga bilo tko pokuša napasti ili poniziti.

- Razoren sam kao i ovaj Grad - reče dječaku.

- Ali - kao i ovaj Grad - još uvijek nisam dovršio svo

ju zadaću.

Dječak se osmjehne.

- Govoriš kao nekada - primijeti.

- Ne daj se zavarati riječima. Nekada sam imao

cilj - da svrgnem Izebelu s prijestolja i vratim Izrael

Gospodinu. Sada, kad nas je On zaboravio, i mi mora

mo zaboraviti Njega. Moja zadaća je učiniti ono što

me ti moliš.

Dječak ga pogleda s nepovjerenjem u očima.

- Bez Boga, moja se majka neće vratiti iz mrtvih.

Ilija ga pomiluje po glavi.

- Samo je tijelo tvoje majke otputovalo. Ona je i

dalje s nama i, kao što nam je kazala, ona je Akbar.

Moramo joj pomoći da povrati svoju ljepotu.

Dječak je primijetio da Ilija, svaki put kad bi se s kime mimoilazili, čvrsto

steţe dršku svoje sablje. No ljudi nisu pokazivali nikakvo zanimanje za njih;

većina je, doduše, prepoznavala izraelskog proroka - neki su ga pozdravljali

naklonom glave, ali mu nitko nije uputio nijednu riječ, pa ni neprijateljsku.

- Izgubili su čak i osjećaj bijesa - pomisli, pogledavši prema Petoj Gori,

čiji su vrh zastirali vječni oblaci. Onda se sjeti riječi Gospodnjih:

»Zgrnut ću vaša mrtva trupla na trupla vaših kumira, i odbacit ću vas. Gradove

ću vaše pretvoriti u ruševine; svetišta ću vaša opustošiti.

A onima od vas koji na ţivotu ostanu, njima ću strah u srce utjerati. U bijeg

će ih nagoniti šuštaj lista što zatrepti.

Padat će iako ih nitko neće progoniti.«

Grad je bio pust. Starci, ţene i djeca vukli su se ulicama, prizor je još

uvijek bio jednak kao i u noći samog napada. Činilo se kao da ni izbliza ne

znaju što će dalje sa sobom.

- To si i učinio, Gospodine; odrţao si Svoju riječ

i sada te čovjekolike aveti tumaraju Zemljom. A Akbar

si odabrao da im bude utočište.

Njih dvojica se uputiše do središnjeg trga i sjedoše na neke ruševine,

promatrajući prizor oko sebe. Slika uništavanja doimala im se sada još teţe i

okrutnije nego ranije; većina kuća je ostala bez krovova, prljavština i kukci

zavladali su posvuda.

- Treba ukloniti leševe! - progovori Ilija. - Ili će

kuga ući u Grad na velika vrata.

Dječak je samo gledao u tlo.

- Digni glavu! - reče Ilija. - Moramo mnogo radi

ti, da tvoja majka bude zadovoljna.

No dječak ga nije poslušao; počelo mu je dolaziti do svijesti da se, negdje

duboko u ovim ruševinama, nalazi i tijelo koje mu je jednog dana dalo ţivot -

i da je to tijelo u sličnom stanju kao i ostala koja su se prostirala oko

njega.

Ilija ga nije ţelio ni na što prisiljavati. Ustade, podigne jedno truplo na

leĎa i ponese ga do samog središta trga. Nije se uspijevao sjetiti nikakvih

Gospodinovih uputa u pogledu pokapanja mrtvih; znao je samo da mora spriječiti

pojavu kuge, a jedini je način bio spaljivanje.

Radio je cijelo prijepodne. Dječak se nije pomakao s mjesta i nije ni za tren

podigao pogled, ali ustrajao je u onom što je obećao majci; nijedna njegova

suza nije kanula na tlo Akbara.

Neka je ţena zastala i stajala neko vrijeme blizu Ilije, gledajući što radi.

- Čovjek koji je rješavao probleme ţivih, sada

posprema mrtve - prozbori.

- Gdje su muškarci ovog Grada? - upita je Ilija.

- Otišli su i odnijeli sa sobom i ono malo što nam

je ostalo .Više nema ničega zbog čega bi vrijedilo ov

dje ostati. Grad još nisu napustili samo oni koji to

nisu ni mogli: starci, udovice i siročad.

- Ali oni su se tu rodili i proţivjeli cijeli svoj ţivot.

Ne smije se tako lako odustati.

- Pokušaj to objasniti nekom tko je sve izgubio.

- Pomozi mi - reče Ilija, uprtivši još jedno truplo

na leĎa i spustivši ga na hrpu. - Spalit ćemo ih, da

nas Bog kuge ne bi posjetio. On se gnuša smrada spa

ljenog mesa.

- Neka Bog kuge samo doĎe - odvrati ţena. - I

neka nas sve odnese, što prije.

Ilija nastavi sa svojim poslom. Ţena sjede pored dječaka i ostade gledati što

ovaj čini. Nakon nekog vremena, ponovno mu priĎe.

- Zbog čega ţeliš spasiti ukleti Grad?

- Ako stanem da bih o tome razmišljao, ustanovit

ću da sam nesposoban učiniti ono što ţelim - odgo

vori joj.

Stari je pastir bio u pravu; za njega je jedini izlaz bilo zaboraviti svoju

prošlost, ispunjenu nesigurno-šću, i stvoriti novu priču za samog sebe. Bivši

prorok umro je zajedno s jednom ţenom, u plamenu koji je progutao njezinu

kuću; sada postoji čovjek koji ne vjeruje u Boga i u mnogo štošta nije

siguran. Ali je ţiv, čak i nakon što je izazvao samog Gospodina. Ako ţeli

nastaviti tim putem, mora provesti što je naumio.

Ţena odabere jedno lakše tijelo i počne ga za noge vući prema Ilijinoj gomili.

- Nije zbog straha od Boga kuge - reče ona. - Niti zbog Akbara; Asirci će se

ionako zakratko vratiti. To je

zbog dječaka spuštene glave, koji sjedi tamo, na kamenu; on mora shvatiti da

još uvijek ima ţivot pred sobom.

- Hvala - reče Ilija.

- Nemoj mi zahvaljivati. Negdje u ovim ruševi

nama zatrpano je i tijelo mog vlastitog sina. Bio je

otprilike iste dobi kao i ovaj dječak.

Rukom pokrije lice i stane grčevito plakati. Ilija je njeţno uhvati za ruku.

- Bol koju ti i ja osjećamo nikad neće proći, ali

rad će nam pomoći da je podnesemo. Patnja nema

dovoljno snage da bi slomila jedno umorno tijelo.

Proveli su cijeli dan zaokupljeni sablasnom zadaćom da sakupljaju mrtvace i

slaţu ih na gomilu; najviše je bilo mladića koje su Asirci smatrali

pripadnicima gradske vojske. Ne jednom, u njima je prepoznao neke od svojih

prijatelja i zaplakao - ali nije prestajao raditi.

Predvečer su već bili iscrpljeni. Unatoč tome, nisu još ni pribliţno učinili

dovoljno, a nitko drugi od graĎana nije im bio pomogao.

Oboje sjedoše pored dječaka. On po prvi puta podigne glavu.

- Gladan sam - izusti.

- Idem nešto donijeti - nato će ţena. - Ima dos

ta hrane skrivene po kućama; ljudi su se pripremali

za dugotrajnu opsadu.

- Uzmi hrane za mene i za sebe, jer mi se brinemo

za Grad u znoju lica svoga! - reče Ilija. - Ali ako ovaj

momčić ţeli jesti, morat će se sam pobrinuti za sebe.

Ţena je shvatila; bila bi se jednako postavila da je to njezin sin. Ode do

mjesta gdje je prije bila njezina kuća; pljačkaši su sve okrenuli naglavce,

traţeći vrijedne stvari, i njezina zbirka vaza, radova cijenjenih majstora-

staklara iz Akbara, u krhotinama je prekrivala tlo. No pronaĎe nešto sušenog

voća i brašna koje je bila briţljivo spremila.

Vrati se na trg i podijeli jelo s Ilijom. Dječak je šutio.

PriĎe im jedan starac.

- Vidio sam da ste cijeli dan skupljali leševe -

reče im. - Gubite vrijeme; zar vam nije jasno da će se

Asirci vratiti čim osvoje Tir i Sidon? Neka se Bog kuge

naseli ovdje, da ih potamani!

- Ne radimo to za njih, niti za nas - odvrati Ilija.

- Ona radi da bi pokazala jednom djetetu da još uvi

jek postoji budućnost. A ja, da bih pokazao da više ne

postoji jedna prošlost.

- Prorok se, znači, više ne prijeti velikoj tirskoj

princezi - kakvo iznenaĎenje! Izebela će vladati Izra

elom do kraja svog ţivota i uvijek ćemo se imati kamo

skloniti ako Asirci ne budu milostivi prema poraţe

nima.

Ilija na to ništa nije rekao. Ime koje je nekad u njega izazivalo tako jaku

mrţnju, sada mu je zvučalo neobično daleko.

- Akbar će ionako biti obnovljen - bio je uporan

starac. - Bogovi odabiru mjesta gdje će se podići gra

dovi, pa neće napustiti ni ovaj; no taj posao moţemo

prepustiti budućim pokoljenjima.

- Moţemo. Ali nećemo.

Ilija okrene leĎa starcu, okončavši tako razgovor.

Svo troje je spavalo pod vedrim nebom. Ţena je ogrlila dječaka i primijetila

kako mu ţeludac krči od gladi. Došla je u napast da mu da malo hrane, no odmah

se predomislila; tjelesni umor doista je potiskivao bol i taj dječak - koji

je, činilo joj se, duboko patio -morao se nečim zaokupiti. Moţda će ga glad

prisiliti na rad.

Sutradan Ilija i ţena ponovno prionuše na posao. Starac koji im je prišao

prethodne noći, vrati se.

- Nemam što raditi, pa bih vam mogao pomoći -

reče. - Ali preslab sam da bih teglio tijela.

- Onda prikupljaj komade drveta i cigle. Meti

pepeo.

Starac posluša i pridruţi im se.

Kad je sunce doseglo zenit, Ilija, iscrpljen, sjede na tlo. Znao je da je

njegov anĎeo negdje blizu njega, ali nije ga više mogao čuti. - Pa što onda.

Nije mi mogao pomoći onda kad mi je to doista bilo potrebno, a sada i ne

trebam njegove savjete; sve što ţelim je dovesti ovaj grad u red, pokazati

Bogu da sam mu kadar protusloviti, i onda, put pod noge, kamo god poţelim.

Jeruzalem nije bio daleko; samo sedam dana pješačenja, dobrim putem koji nije

bilo teško proći, ali tamo su ga traţili pod optuţbom izdaje. Moţda bi bolje

bilo otići u Damask, ili pak pronaći posao pisara u kojem grčkom gradu.

Netko ga dotakne. Osvrne se i ugleda dječaka s malim vrčem u ruci.

- To sam našao u jednoj kući - dječak će, pruţa

jući mu vrč.

Bio je pun vode. Ilija ga iskapi do dna.

- Sad pojedi nešto - reče dječaku. - Radiš, i za to

zasluţuješ naknadu.

Prvi put od noći u kojoj je Grad napadnut, na dječakovim se usnama ukaza trag

osmijeha - i on po-brza do mjesta gdje je ţena ostavila voće i brašno.

Ilija se vratio poslu; ulazio je u razrušene kuće, razgrtao razvaline, prtio

tijela i nosio ih na hrpu usred trga. Povoj koji mu je pastir stavio na ruku

odavno je ispao, no tome nije pridavao vaţnosti; morao je sam sebi dokazati da

je dovoljno jak da povrati svoje dostojanstvo.

Starac, što se na posljetku dao na skupljanje smeća kojim je trg bio zatrpan,

imao je pravo; neprijatelji će se zakratko vratiti i poţnjeti ono što nisu

posadili. Ilija će prištediti trud krvnicima jedine ţene koju je volio u

cijelom svom ţivotu - jer Asirci su bili praznovjerni i u svakom bi slučaju

obnovili Akbar. Prema starim vjerovanjima, bogovi su gradove po zemlji

rasporedili planski, u skladu s dolinama, ţivotinjskim svijetom, s rijekama i

morima. U svakom od gradova ostavili su za sebe jedno sveto mjesto, da bi se

tu mogli odmoriti prilikom svojih dugih putovanja svijetom. Kad bi koji grad

bio razoren, čovječanstvo se uvijek nanovo izlagalo velikom riziku da se

Nebesa sruče na Zemlju.

Legenda je kazivala da je osnivač Akbara, prije mnogih vjekova, ovuda

prolazio, došavši sa sjevera. Odlučio je tu prenoćiti i, da bi označio mjesto

gdje je ostavio svoje stvari, zabio je štap u zemlju. Sutradan ga više nije

mogao iščupati, te je prepoznao volju bogova; tada je jednim kamenom obiljeţio

mjesto gdje se čudo dogodilo, a u blizini je pronašao i izvor bistre, pitke

vode. Malo-pomalo, plemena su se počela nastanjivati oko kamena i izvora; tako

je roĎen Akbar.

Poglavar mu je jednom prilikom objasnio kako je, prema feničkoj tradiciji,

grad treća točka, element koji povezuje volju Neba i volju Zemlje. Tako se

sjeme, voljom bogova, razvija u biljku, zahvaljujući zemlji ona raste, čovjek

je ţanje i ubire plodove, odnoseći ih

177

u gradove, gdje se posvećuju ţrtve bogovima, koje se kasnije prinose podno

svetih planina. Iako nije mnogo putovao, Ilija je znao da slično vjerovanje

dijele mnogi narodi svijeta.

Asirci su se bojali ostaviti bogove s Pete Gore bez hrane; nisu ţeljeli

poremetiti ravnoteţu Svijeta.

- Zašto uopće razmišljati o svemu tome, ako je ovo bitka izmeĎu moje vlastite

volje i volje moga Gospodina, koji me je napustio u najteţim nedaćama?

Obuze ga isti osjećaj koji je već doţivio prethodnog dana, izazivajući Boga.

Kao da je zaboravio nešto veoma vaţno, ali ni unatoč svom naprezanju pamćenja,

nije se uspijevao sjetiti što.

ProĎe još jedan dan. Već su bili skupili većinu leševa, kad im je pristupila

još jedna ţena.

- Nemam što jesti - reče.

- Nemamo ni mi - odvrati Ilija. - Jučer i danas

dijelili smo na tri dijela ono što je bilo spremljeno za

jednoga. Potraţi okolo hranu, pa me kasnije izvijesti

što si pronašla.

- Kako da je pronaĎem?

- Pitaj djecu! Ona znaju sve.

Od onog trenutka kad mu je ponudio vodu, činilo se da se u dječaka pomalo

vraća volja za ţivot. Ilija mu je bio naloţio da pomogne starcu zgrtati smeće

i krš, ali dječak se nije mogao na dulje vrijeme usredotočiti na rad; upravo

se igrao s drugom djecom na trgu.

- I bolje je tako. Imat će dovoljno vremena za

znojenje, kad odraste. - No nije se pokajao što je do

pustio da gladuje cijelu jednu noć, pod izlikom da za

jelo mora raditi. Da se prema njemu ponašao kao pre

ma bijednom siročetu, ţrtvi zvjerstva neprijateljskih

ratnika, dijete se nikad ne bi izvuklo iz stanja potište-

nosti u koje je zapalo otkako su ušli u Grad. Namje

ravao ga je sljedećih nekoliko dana pustiti na miru,

ne bi li našao svoje vlastite odgovore za ono što ih je

zadesilo.

- Kako bi djeca mogla bilo što znati? - ustrajala

je ţena koja je došla da od njih zatraţi hranu.

- Uvjeri se sama.

Ţena i starac koji su pomagali Iliji vidjeli su je kako razgovara s djecom što

su se igrala na ulici. Oni su joj nešto govorili; nato se ona osvrne,

nasmiješi i nestane u jednoj pokrajnjoj uličici.

Otkud si ti znao da će joj djeca pomoći? - upi

ta starac.

- Zato što sam jednog dana i sam bio dijete i

znam da djeca nemaju prošlosti - reče, prisjetivši se

još jednom razgovora s pastirom. - Njih je uţasnula

ona noć razaranja, ali već su to smetnuli s uma; Grad

se pretvorio u ogromno igralište, gdje se mogu sakri

vati, ulaziti u kojekakve rupe i iz njih izlaziti, a da ih

nitko ne opominje. Naravno da će u takvim igrama

naići na namirnice koju su graĎani sakrili da bi iz

drţali opsadu Akbara.

Dijete uvijek moţe odrasloga naučiti trima stvarima: da bude veseo bez

razloga, da bude uvijek nečim zabavljen i da se zna svom snagom zauzeti za ono

što ţeli. Eto, zbog ovog dječaka ja sam se vratio u Akbar.

Tog poslijepodneva još im se nekoliko staraca i ţena pridruţilo u zadaći

sabiranja mrtvih. Djeca su tjerala lešinare i ptice grabljivice, te donosila

komade drveta i platna. Kad se spustila noć, Ilija potpali golemu lomaču od

ljudskih tijela. Preţivjeli graĎani Akbara u potpunoj su tišini promatrali

stup gustog dima koji se uspinjao prema nebu.

Izvršivši zadatak koji si je postavio, osjeti da gotovo gubi svijest od umora.

Ipak, prije no što je utonuo u san, osjećaj od istog jutra ponovno ga obuze;

neka veoma vaţna misao očajnički se borila da prodre u njegovo sjećanje. Nije

to bilo ništa od onog što je naučio ţiveći u Akbaru, već neka drevna priča,

koja kao da je trebala dati smisao svemu što se zbivalo.

»One noći neki čovjek ude u Jakovljev šator, te se hrvao s njim Jok nije zora

svanula.

Vidjevši da ga ne moţe svladati, reče: - Pusti me, jer zora sviće!

Odgovori Jakov: - Neću te pustiti dok me ne hlagosloviš.

Nato mu onaj reče: - Kao pravi junak, hrabro si se borio s Bogom. Kako ti je

ime?

Jakov mu odgovori, a onaj će nato: — Više se nećeš zvati Jakov, nego Izrael.«

Ilija se u hipu prene iz sna i ugleda nad sobom nebeski svod. To je bila priča

koja je nedostajala!

U drevno doba, patrijarh Jakov bijaše se negdje utaborio te je, po noći, netko

ušao u njegov šator i hrvao se s njim, sve dok sunce nije svanulo. Jakov je

prihvatio borbu, iako je znao da mu je protivnik Gospodin. U zoru, još uvijek

nije bio svladan; i prestao se boriti tek kad je Bog pristao da ga blagoslovi.

Ta je priča prelazila s pokoljenja na pokoljenje, da više nitko ne bi

zaboravio da je ponekad potrebno i nuţno boriti se s Bogom. Svako ljudsko

biće, u nekom trenutku ţivota, zadesi nesreća; bilo to razaranje grada, smrt

djeteta, nepravedna optuţba, bolest koja nas doţivotno onesposobi. U takvim

trenucima, Bog nas izaziva da mu se odupremo i da odgovorimo na njegovo

pitanje: - Zašto si se tako grčevito uhvatio za jedan tako kratak i tako

patnički ţivot? Koji je smisao tvoje borbe?

Čovjek koji ne zna odgovoriti na to pitanje, pokori se i pomiri s usudom. Onaj

drugi, koji je uvijek traţio smisao svog ţivota, pomisli kako je Bog

nepravedan i odluči izazvati vlastitu sudbinu. I tada Bog pošalje vatru s

neba, jednu drugačiju vatru, ne onu koja ubija, već onu koja razara stare

zidine i otvara pred svakim ljudskim bićem njegove istinske, prave mogućnosti.

Kukavice nikada ne dopuštaju da im takva vatra zapali srce, ţele jedino da se

sve što prije ustali i vrati na staro, kako bi mogli nastaviti ţivjeti i

razmišljati onako kako su navikli. Oni hrabri, meĎutim, spale sve staro i, čak

i po cijenu velike duševne patnje, napuštaju sve, čak i Boga, i idu dalje.

- Hrabri su uvijek svojeglavi. S Nebesa, Gospodin se smiješi od zadovoljstva,

jer upravo to je ono što On ţeli: da svatko bude sam odgovoran za svoj

vlastiti ţivot. Konačno, svojoj je djeci dao najveći od darova: sposobnost da

odabiru i sami odlučuju o svojim činima.

Samo muškarci i ţene sa svetim plamenom u srcu imaju hrabrosti da mu se

usprotive. I samo ti poznaju put povratka k Njegovoj ljubavi, jer na kraju

shvate da nesreća nije kazna, već izazov.

Ilija je preispitao svaki svoj ţivotni korak; otkad je napustiovstolariju,

prihvaćao je svoje poslanje bez pogovora. Čak i ako je to doista bilo njegovo

poslanje - u što je vjerovao - nikad nije imao prilike iskusiti što bi se

dogodilo na putevima koje je uporno zaobilazio. Bojao se da ne izgubi svoju

vjeru, predanost, volju. Smatrao je da bi bilo vrlo riskantno isprobati put

običnih ljudi; tko zna, mogao bi se priviknuti i zavoljeti takav ţivot. Nije

shvaćao da je i on običan čovjek, jednak kao i svi drugi, bez obzira na to što

čuje glasove anĎela i pokatkad Boţje zapovijedi; bio je toliko uvjeren da zna

što hoće, da se ponašao jednako kao i oni koji nikad u svom ţivotu nisu

donijeli nijednu značajniju odluku.

Bjeţao je od sumnji. Od poraza. Od trenutaka neodlučnosti. No Gospodin je bio

velikodušan; doveo ga je do samog ponora neizbjeţnog, da bi mu pokazao da

čovjek mora izabrati - a ne prihvatiti - svoju sudbinu.

Veoma davno, u jednoj isto takvoj noći, Jakov nije pustio Boga da ode prije

nego što ga blagoslovi. Tada ga je Gospodin upitao: - Kako ti je ime?

To je bila bit nove spoznaje - imati ime. Kad mu je Jakov odgovorio, Bog ga je

krstio imenom Izrael. Svatko ima svoje ime od roĎenja, ali tek treba spoznati

da svoj ţivot mora okrstiti imenom koje odabere da bi, svojim značenjem, tom

ţivotu dalo smisao.

- Ja sam Akbarl - kazala je ona.

... 1 O 7.

Ilija se zapitao je li doista bilo potrebno doţivjeti razaranje Grada i

gubitak voljene ţene, da bi on sam shvatio da mu treba ime. I u istom tom

trenu, nadjene svom ţivotu ime OsloboĎenje.

Ustade i ogleda se oko sebe; dim se još uvijek uzdizao iz pepela ţrtava. Kad

je uţgao ta tijela, prekršio je drevni običaj svoje domovine, koji je

zahtijevao da se ljudi pokopaju utvrĎenim obredom. Usprotivio se Bogu i

tradiciji odlučivši se za spaljivanje, no osjećao je da nije počinio grijeh;

za novi problem, bilo je nuţno pronaći novo rješenje. Bog je neizmjerno velik

u svojem milosrĎu - i neumoljiv u svojoj strogosti prema onima koji nemaju

odvaţnosti, hrabrosti da pokušaju.

Ponovno se obazre po trgu; neki od preţivjelih još uvijek nisu bili zaspali,

netremice piljeći u lomaču, kao da ta ista vatra guta i njihove vlastite

uspomene, njihovu prošlost, dvije stotine godina mira i lagodnog ţivota

Akbara. Prošlo je vrijeme straha i iščekivanja: sad im je ostalo samo

obnavljanje ili konačan poraz.

Poput Ilije, i oni su mogli odabrati ime za sebe. Pomirenje, Mudrost,

Zaljubljenik, Hodočasnik... mogućnosti je bilo koliko i zvijezda na nebu, no

svatko je trebao i morao nadjenuti ime svom ţivotu.

Ilija se stade moliti:

- Hrvao sam se protiv Tebe, Gospodine, i ne stidim se toga. Zato sam i otkrio

da idem svojim putem zato što tako ţelim, a ne zato što su mi to nametnuli

roditelji, tradicije mog naroda, pa ni Ti sam.

Gospodine, ţelim se istog trenutka vratiti k Tebi. Ţelim te slaviti svom

snagom svoje volje, a ne kukavičlukom nekog tko nije znao odabrati drugačiji

put. Ali, da bi Ti imao povjerenja u mene, u moju sposobnost da doista izvršim

misiju koju si mi namijenio, moram ustrajati u ovoj borbi protiv Tebe, sve dok

me ne blagosloviš.

Obnoviti Akbar. Ono što je Ilija smatrao protivljenjem, svojim rastankom s

Bogom, bilo je zapravo ponovni sastanak s Njim.

Ţena koja je traţila hranu sutradan se ponovno pojavi. Pratile su je i druge

ţene.

- Otkrile smo više spremišta sa zalihama - reče.

- Kako je mnogo ljudi izginulo, a mnogi su i pobjegli

s poglavarom, imamo dovoljno hrane za godinu

dana.

- Neka stariji ljudi nadgledaju raspodjelu namir

nica - reče Ilija. - Oni imaju mudrosti i iskustva za

pravilnu organizaciju.

- Starci nemaju volje za ţivot.

- Svejedno ih zamoli da doĎu.

Ţena je već krenula, kad je Ilija zaustavi.

- Znaš li ti pisati slova?

-Ne.

- Ja sam naučio, pa mogu i tebe podučiti. Trebat

će ti da mi pomogneš u upravljanju Gradom.

- Ali Asirci će se vratiti.

- Kada doĎu, trebat će našu pomoć u upravi.

- Zašto bismo to činili za neprijatelja?

- Činim to da bi svatko mogao nekim imenom

okrstiti svoj ţivot. Neprijatelj će biti samo povod da

na djelu provjerimo našu snagu.

Starci su došli, baš kako je i predvidio.

- Akbar treba vašu pomoć - obrati im se Ilija. - I, pred takvom zadaćom,

nemate pravo da budete starci; treba nam mladost koju ste izgubili.

- Ne znamo gdje bismo je pronašli - odvrati jedan

meĎu njima. - Nestala je negdje iza bora i propalih

ideala.

- Nije istina. Vi nikad niste ni imali ideala i zbog

toga ste izgubili mladost. Sada je trenutak da je po

novno pronaĎete, jer imamo zajednički san - obno

viti Akbar.

- Kako da učinimo nešto što je nemoguće?

- Zanosom.

U očima umrtvljenim tugom i malodušjem pojavio se novi sjaj. Nisu više bili

beskorisni graĎani koji odlaze na trg prisustvovati javnim raspravama, traţeći

tek temu za poslijepodnevne dokone razgovore; sad ih je čekala vaţna zadaća,

bili su potrebni.

Oni snaţniji krenuli su iz razvalina jako oštećenih kuća odvajati graĎevni

materijal koji se još uvijek mogao iskoristiti za popravak onih koje su se

odrţale na nogama. Stariji i slabiji pomagali su rasipajući poljima oko Grada

pepeo spaljenih tijela, kako bi se stradalih mogli spomenuti u sljedećoj

ţetvi; drugi su se pak prihvatili traţenja i pribiranja ţita, što je bilo

rasuto ili posakrivano bez reda po cijelom Gradu, pekli kruh, ili donosili

vodu s česme.

Dva dana nakon toga, Ilija uvečer okupi sve graĎane na trgu, već uglavnom

raščišćenom od krša. Uz nekoliko zapaljenih baklji, poče im govoriti.

- Nemamo izbora - reče. - Mogli bismo ovaj rad prepustiti tudincima, no to bi

značilo i da se odričemo jedine prednosti koju nam je donijela ova tragedija -

mogućnosti da obnovimo naše ţivote.

Iz pepela mrtvih, koje smo prije neki dan spalili, u proljeće će izniknuti

biljke. Dijete izgubljeno u noći napada, utjelovilo se u ovoj djeci što

slobodno trčkaraju opustošenim ulicama, zabavljajući se osvajanjem zabranjenih

mjesta i neistraţenih kuća. Do ovog trenutka, jedino su djeca mogla prevladati

ono što nas je zadesilo, zato što nemaju prošlosti - njima je vaţna jedino

sadašnjost. Pokušajmo i mi biti kao ta djeca.

- Moţe li ikoji čovjek izbrisati iz srca bol zbog gu

bitka? - upita neka ţena.

- Ne. Ali moţe se radovati dobitku.

Ilija se okrene i pokaţe prstom prema vrhu Pete Gore, uvijek zastrtom

oblacima. Otkako su zidine porušene, s trga je pucao pogled na planinu.

- Ja vjerujem u jednog-jedinog Boga, no vi sma

trate da bogovi ţive u onim oblacima, na vrhu Pete

Gore. Ne ţelim sada raspravljati je li moj Bog jači ili

moćniji; ne ţelim govoriti o našim razlikama, već o

onom što nam je zajedničko. Nesreća nas je dovela do

zajedničkog osjećaja - očajanja. Zašto se to dogodilo?

Zato jer smo mislili da u našim dušama već postoje

svi odgovori i sva rješenja, i nismo mogli prihvatiti

nikakvu promjenu.

I vi i ja pripadamo trgovačkim narodima, ali znamo biti i ratnici - nastavi. -

A pravi ratnik je uvijek svjestan za što se vrijedi boriti. Ne upušta se u

bitke koje ničem ne vode i ne da se na bilo što nahuškati.

Pravi ratnik zna prihvatiti poraz. Ne pravi se da je prema njemu ravnodušan,

niti ga pokušava pretvoriti u pobjedu. Osjeća gorčinu zbog gubitka, pati zbog

bez-osjećajnosti i očajava zbog besmisla. Nakon što proĎe kroz sve to, obliţe

svoje rane i počinje otpočetka. Borac zna da se rat sastoji od mnogo bitaka;

on ide dalje.

Tragedije se dogaĎaju. Moţemo se truditi da im otkrijemo razlog, kriviti

druge, zamišljati kako bi nam ţivot bio drugačiji da ih nije bilo. No ništa od

toga nema smisla; nesreća se već dogodila i to je iza nas. Od tog trenutka,

moramo zaboraviti strah i uţas koji je u nama izazvala i krenuti u

obnavljanje.

Sada će svaki od vas nadjeti samom sebi novo ime. Bit će to sveto ime, koje u

jednoj riječi saţima sve ono za što ste se uvijek ţeljeli boriti. Ja sam za

svoje ime odabrao OsloboĎenje.

Za nekoliko trenutaka, trg sasvim utihne. Tada ţena koja je prva pritekla

Iliji u pomoć, ustade.

- Moje ime bit će Ponovni Susret - reče.

- Moje ime je Mudrost - oglasi se jedan starac.

Sin udovice koju je Ilija toliko volio, vikne:

- Moje ime je Alfabet.

Ljudi na trgu prasnuše u smijeh. Dječak, posti-Ďen, ponovno sjedne na tlo.

- Kako se netko moţe zvati Alfabet? - javi se neki

drugi dječak.

Ilija se mogao umiješati, no smatrao je da je bolje pustiti dječaka da se

nauči braniti sam.

- Zato što se time bavila moja majka - progovori

dječak. - Kad god budem vidio nacrtana slova, sjetit

ću se nje.

Ovaj put, nitko se nije nasmijao. Jedno po jedno, siročad, udovice i starci

Akbara izvikivali su svoja imena i svoje nove osobnosti. Kad je ceremonija

završila, Ilija ih zamoli da rano odu na počinak; sutradan ujutro trebalo je

ponovno zasukati rukave.

Uhvati dječaka za ruku, te obojica krenuše do mjesta gdje su razapeli neke

komade platna, u obliku šatora.

Od te noći, počeo ga je podučavati pismu iz Bi-

blosa.

1 QQ

Umjesto dana, počeše brojati tjedne, a lice Ak-bara neprestano se mijenjalo.

Dječak je brzo naučio crtati slova i već mu je uspijevalo sastaviti smislene

riječi; Ilija ga je zaduţio da na glinenim pločicama piše priču o obnavljanju

Grada.

Od gline se u improviziranoj peći pekla keramika, a pločice je zatim briţljivo

pohranjivao jedan vremešni bračni par. Na skupovima, svakog predvečerja, Ilija

je molio starce da pričaju o svom djetinjstvu, te bi njihova sjećanja biljeţio

što god je preciznije mogao.

- Očuvat ćemo povijest Akbara na materijalu koji vatra ne moţe uništiti -

objašnjavao im je. - Jednog dana, naša će djeca i unuci znati da se nismo

pomirili s porazom i da smo uspjeli prevladati neminovni usud. To im moţe

posluţiti kao primjer.

Svake noći nakon poduke koju je davao dječaku, Ilija je šetao pustim Gradom;

odlazio bi do ceste koja je vodila prema Jeruzalemu, pomišljao da otputuje, i

uvijek iznova odustajao.

Teţak rad ga je prisiljavao da se usredotoči na sadašnjicu. Znao je da

stanovnici Akbara računaju s njim u obnovi Grada; već ih je jednom iznevjerio,

kad nije bio sposoban spriječiti smaknuće uhode i tako ih spasiti od rata. No

Bog svojoj djeci uvijek daje drugu priliku, koju je on morao iskoristiti. Osim

toga, sve se više vezivao uz dječaka; pokušavao ga je poučiti ne samo

znakovima iz Biblosa, već i vjeri u Gospodina i mudrosti njegovih predaka.

Unatoč svemu tome, nije zaboravljao da u njegovoj domovini kraljuje tuĎinska

princeza i tuĎinski

L

bog. Nije više bilo anĎela s plamenim mačevima; bio je slobodan da ode kad god

poţeli i da čini što god bude smatrao potrebnim.

Svake je noći pomišljao na odlazak. I svake noći, podizao je ruke prema Nebu,

obraćajući se Bogu:

- Jakov se borio cijelu noć i u zoru si ga blagoslovio. Ja se s Tobom borim

danima, mjesecima, a Ti me još uvijek odbijaš saslušati. Ipak, ako pogledaš

oko Sebe, vidjet ćeš da pobjeĎujem; Akbar se uzdiţe iz svojih ruševina. Iznova

gradim ono što si Ti, posluţiv-ši se asirskim sabljama, pretvorio u pepeo i

prašinu.

Borit ću se s tobom dok ne blagosloviš i mene i plodove mog rada. Jednog ćeš

mi dana morati odgovoriti.

Ţene i djeca nosili su vodu u polje, boreći se sa sušom, kojoj kao da nije

bilo kraja. Jednog dana kad je sunce nemilosrdno upeklo, Ilija je čuo nečiju

primjedbu:

- Radimo bez odmora; već smo zaboravili patnju one noći, a i da će se Asirci

vratiti čim završe s pljačkanjem Tira, Sidona, Biblosa i cijele Fenicije. To

nam je dobro činilo.

MeĎutim, kako smo potpuno usredotočeni na obnovu Grada, čini se da se ništa ne

mijenja; ne vidimo ishod naših napora.

Ilija je kasnije o tome razmislio. I počeo je traţiti da se ljudi, na kraju

svakog radnog dana, okupe u podnoţju Pete Gore, kako bi zajedno promatrali

zalazak Sunca.

Obično su bili tako umorni da gotovo nisu bili u stanju izmijeniti nijednu

riječ, no otkrili su kako je vaţno pustiti da misli plove bez cilja, kao i

oblaci na nebu. Tako je tjeskoba nestajala iz srdaca te su uspijevali obnoviti

nadahnuće i snagu za sljedeći, novi dan.

Ilija se probudio i odlučio da tog dana neće raditi.

- Danas u mojoj domovini slave Dan Oprosta -

rekao je.

- Nema grijeha u tvojoj duši - primijeti jedna

ţena. - Sve činiš kako najbolje umiješ.

- Ipak, tradiciju moramo čuvati. I ja ću je pošto

vati.

Ţene su krenule s vodom na polja, starci su se vratili svom dijelu posla -

podizali su zidove i obraĎivali drvo za vrata i prozore. Djeca su pomagala

oblikovati od gline male pločice, koje će kasnije biti ispečene. Ilija ih je

promatrao sa silnim veseljem u srcu. Zatim je iz Akbara pošao u dolinu.

Hodao je bez cilja, izgovarajući molitve koje je bio naučio još u djetinjstvu.

Sunce još uvijek nije bilo potpuno izronilo, pa je, s mjesta gdje se nalazio,

mogao vidjeti kako divovska sjena Pete Gore prekriva dio doline. Obuzeo ga je

zastrašujući predosjećaj; ta borba izmeĎu Boga Izraelova i feničkih bogova

potrajat će još kroz mnoga pokoljenja - i mnoga tisućljeća.

Prisjetio se kako se jedne noći popeo do vrha Planine i tamo razgovarao s

AnĎelom; meĎutim, otkad je Akbar razoren, nikad više nije čuo glasove s Neba.

- Gospodine, danas je Dan Oprosta i imam dugačak popis grijeha prema Tebi -

reče okrenuvši se u smjeru Jeruzalema. - Bio sam slab, jer sam zaboravio na

svoju vlastitu snagu. Bio sam samilostan kad sam morao biti tvrd. Nisam

odabirao, iz straha da ne donesem krive odluke. Odustajao sam prije vremena i

hulio sam kad sam Ti trebao zahvaljivati.

MeĎutim, Gospodine, imam i popis, takoĎer dugačak, Tvojih grijeha prema meni.

Priskrbio si mi

prekomjernu patnju, odnijevši s ovog svijeta nekog koga sam ljubio. Uništio si

Grad koji me prihvatio, zbunio si me u mojoj potrazi, zbog Tvoje

nemilosrdnosti gotovo sam zaboravio na svoju ljubav prema Tebi. Čitavo ovo

vrijeme borim se s Tobom, a Ti ne priznaješ dostojnost moje borbe.

Ako usporedimo popis mojih grijeha s popisom Tvojih, vidjet ćeš da si moj

duţnik. No, danas je Dan Oprosta; Ti ćeš oprostiti meni, a ja opraštam Tebi,

kako bismo ovo putovanje mogli nastaviti zajedno.

U tom trenu, osjeti zapuh vjetra i začu glas svog anĎela:

- Dobro si učinio, Ilija. Bog je prihvatio tvoj iza

zov.

Suze se počeše kotrljati niz Ilijino lice. Klekne i poljubi suhu zemlju

doline.

- Hvala ti što si došao, jer još uvijek u meni pos

toji dvojba: nije li grijeh to što činim?

AnĎeo odvrati:

- Kad borac zametne dvoboj s učiteljem koji ga je

poučio borilačkoj vještini, vrijeĎa li ga time?

- Ne. To je jedini način da nauči tehniku borbe.

- Dakle, nastavi, dok te Gospodin ne pozove da

se vratiš u Izrael - reče anĎeo. - Ustani i nastavi do

kazivati da tvoja borba ima svoj smisao, jer si znao

pobijediti bujicu Neizbjeţnog. Mnogi pokušavaju

njome ploviti, ali dozive brodolom; druge pak odvuče

nekamo gdje nisu ţeljeli stići. No ti si je prošao sigur

no i s dostojanstvom, umio si ispravno kormilariti

svojim brodom, i pokušavaš bol pretočiti u djelova

nje.

- Šteta što si slijep - reče mu Ilija. - Da nisi, vidio

bi kako su siročići, udovice i starci sposobni obnoviti

jedan grad. Uskoro će sve opet biti kao što je bilo.

- Nadam se da neće - nato će anĎeo. - Konačno,

platili su visoku cijenu da bi bilo drugačije.

Ilija se nasmiješi. AnĎeo je bio u pravu.

- Očekujem da se ponašaš kao svi oni koji dobi

ju drugu priliku; ne ponavljaj iste greške. Nikad ne

zaboravi smisao svog ţivota.

- Neću zaboraviti - odgovori on, sretan što se

anĎeo vratio.

Karavane više nisu prolazile dolinom; vjerojatno su Asirci uništili ceste i

preusmjerili trgovačke puteve. Svakog dana, djeca bi se penjala na jedinu kulu

gradskih zidina koja je uspjela odoljeti razaranju; bila su zaduţena da

promatraju okolinu, te da upozore graĎane ako se na vidiku ukaţe

neprijateljska vojska. Ilija ih je namjeravao dočekati dostojanstveno i

predati im Grad na upravljanje.

Onda će moći otići.

Ipak, svakog je dana sve više osjećao kako je Akbar postao dijelom njega

samog. Moţda njegovo poslanje nije bilo svrgnuti Izebelu s prijestolja, već

ovdje, s ovim ljudima provesti ostatak svog ţivota, prihvaćajući poniznu ulogu

sluge asirskih osvajača. Pomagao bi da se ponovno uspostave trgovački pute-vi,

učio bi jezik neprijatelja, a u slobodno vrijeme, mogao bi se brinuti o

knjiţnici, koja je bila sve bogatija.

Ono što se - jedne daleke noći, koju je vrijeme već zastiralo - činilo smrću

jednog grada, značilo je sada mogućnost da se on učini još ljepšim. Radovi na

obnovi uključivali su proširivanje ulica, podizanje otpornijih krovova, pa i

jedan savršeno praktičan sustav kojim se voda iz česme odvodila i do

najudaljenijih mjesta u Gradu. I njegova se duša obnavljala; svakog bi dana

naučio ponešto novo sa starcima, djecom i ţenama. Ta skupina ljudi - koji nisu

napustili Akbar jer su bili nesposobni da to učine - pretvorila se u

discipliniran i stručan tim.

- Da je poglavar znao da su oni u stanju pruţiti takvu pomoć, osmislio bi

drugačiji način obrane i Akbar ne bi bio razoren.

Ipak, kad je malo razmislio, Ilija ustanovi da griješi. Akbar je morao biti

razoren, da bi se probudile pritajene snage koje su spavale u njima.

Prošli su mjeseci, a od Asiraca ni traga ni glasa. Akbar je već bio gotovo

posve obnovljen i Ilija je mogao misliti na budućnost; ţene su, od sačuvanih

komada tkanine, šivale novu odjeću. Starci su iznutra ureĎivali kuće,

osposobljavajući ih za stanovanje i brinuli se o odrţavanju čistoće u Gradu. I

djeca su pomagala kad se to od njih traţilo, no ipak su većinu dana provodila

u igri - to je glavna dječja zadaća.

Ilija je s dječakom ţivio u kamenoj kućici, sagraĎenoj na zemljištu gdje se

ranije nalazilo skladište za robu. Svake večeri, graĎani Akbara posjedali bi

oko vatre na glavnom trgu i pričali priče o onom što su doţivjeli ili čuli u

ţivotu; on i dječak zapisivali su sve to na pločice, koje bi sutradan pekli.

Knjiţnica je naočigled rasla.

Ţena koja bijaše izgubila sina takoĎer je naučila znakove iz Biblosa. Kad je

Ilija ustanovio da već zna ispisati riječi i rečenice, zaduţio ju je da

podučava alfabet ostale graĎane; tako će se, kad se Asirci vrate, moći

zaposliti kao tumači ili učitelji.

- Upravo je to svećenik ţelio izbjeći - primijeti

jedne večeri neki starac koji je samog sebe prozvao

Oceanom, zato što je ţelio da mu duša bude široka

poput mora - da pismo iz Biblosa opstane i zaprijeti

bogovima s Pete Gore.

- Tko moţe izbjeći Neizbjeţno? - odvrati Ilija

protupitanjem.

Svi su radili po cijeli dan, predvečer bi zajednički promatrali zalazak sunca,

a kad se spustio mrak, pričali svoje priče.

Ilija je bio ponosan na svoje djelo. I sve se više zaljubljivao u nj.

Jedno od djece zaduţene za osmatranje sjuri se s kule.

- Vidio sam prašinu na obzorju! - reče dijete,

uzbuĎeno. - Neprijatelj se vraća!

Ilija se pope na kulu i utvrdi da je vijest istinita. Procijenio je da bi već

sutradan trebali biti na gradskim vratima.

Objavi graĎanima da tog dana neće promatrati zalazak sunca, već će se svi

uvečer sastati na trgu. Kad je dnevni posao završio, Ilija ode na trg, gdje su

se ljudi već okupili i zamijeti strah na njihovim licima.

- Danas nećemo pričati priče o prošlosti, niti

ćemo govoriti o planovima za budućnost Akbara -

obrati im se. - Razgovarat ćemo o nama samima.

Nitko nije rekao nijednu riječ.

- Prije nekog vremena, jedne je noći na nebu za-sjao pun mjesec. Te se noći

dogodilo nešto što smo svi predosjećali, ne ţeleći to prihvatiti: Akbar je

razoren. Kad se asirska vojska povukla, naši su najbolji ljudi bili mrtvi. Oni

koji su umakli smrti, vidjeli su da se ne isplati ostati ovdje, pa su odlučili

otići. Ostali su samo starci, udovice i siročad; odnosno, oni

»neupotrebljivi«.

Pogledajte oko sebe; trg je ljepši no ikada, zgrade su čvršće, hrane ima za

svakoga i svi uče pismo izumljeno u Biblosu. Ovaj Grad čuva i zbirku pločica

na kojima smo ispisali našu povijest, pa će buduća pokoljenja moći saznati što

smo učinili.

Danas znamo da su i starci, siročad i udovice napustili Grad. Namjesto njih,

ostala je grupa mladih

ljudi različitih dobi, punih zanosa i poleta, koji su svojim ţivotima dali

imena i smisao.

U svakom smo trenutku obnavljanja znali da će se Asirci jednom vratiti. Znali

smo da ćemo im jednog dana morati predati Grad, a, zajedno s njim, i naše

napore, naš znoj, veselje s kojim ga gledamo ovakvog, ljepšeg no što je ikada

bio.

Svjetlost zapaljene vatre otkrila bi, s vremena na vrijeme, suze na licima

ljudi. Čak i djeca, koja su se za noćnih sijela običavala igrati po strani,

pozorno su slušala što govori. Ilija nastavi:

- No sve to nije vaţno. Izvršili smo našu duţnost prema Gospodinu, jer smo

prihvatili Njegov izazov i čast Njegove borbe. Prije one noći, trudio se da

djeluje na nas, uporno nas potičući: - Pokrenite se! Ali nismo ga slušali.

Zašto?

Zato što si je svaki od nas već zacrtao svoju budućnost: ja sam mislio kako ću

Izebelu skinuti s prijestolja, ţena kojoj je sada ime Ponovni Susret ţeljela

je da joj sin bude pomorac, čovjeku koji se danas zove Mudrost jedina je ţelja

bila da ostatak svog ţivota provede ispijajući vino na trgu. Svetu tajnu

ţivota uzeli smo zdravo za gotovo, i nismo joj više pridavali vaţnosti.

Onda je Bog pomislio: - Ne ţele se pokrenuti? E onda ću ih ukopati na mjestu,

zadugo!

I tek smo tada bili primorani shvatiti njegovu poruku. Sječivo asirske sablje

pokosilo je našu mladeţ, a kukavičluk odnio one zrelije. Gdje god da se nalaze

u ovom trenutku, još su uvijek ukopani na mjestu; prihvatili su Boţje

»prokletstvo«.

Mi smo se, meĎutim, uhvatili u koštac s Gospodinom. Upravo kao što se čitav

ţivot borimo i s muškarcima i ţenama koje volimo, jer ta je »borba« nas

blagoslov - uz nju odrastamo. Iskoristili smo priliku koju nam je dala nesreća

i ispunili svoju duţnost prema Njemu, dokazavši da smo sposobni doista

poslušati

.1 na

zapovijed da se pokrenemo. I u najteţim uvjetima, mi smo išli dalje.

Ima trenutaka kada Bog zahtijeva poslušnost. No ima i onih kada ţeli iskušati

našu volju, izaziva nas da shvatimo Njegovu ljubav. Mi smo u sebi pronašli

volju tek kad je od zidina Akbara ostala hrpa kamenja; tada se pred nama

otvorilo drugačije obzorje, naše vlastito, te je svatko mogao vidjeti za što

je sposoban. Prestali smo razmišljati o ţivotu i odlučili ga ţivjeti.

To je urodilo plodom.

Ilija primijeti da se u oči njegovih slušatelja vratio sjaj. Razumjeli su ga.

- Sutra ću predati Akbar bez otpora; slobodan sam da odem kadgod poţelim, jer

sam obavio ono što je Gospodin od mene očekivao. Ali moja krv, moj znoj i moja

jedina ljubav uzidani su u ovaj Grad i odlučio sam tu ostati do kraja ţivota,

da bih, zajedno s vama, spriječio da ga itko ponovno uništi. Neka svatko od

vas odluči kako sam ţeli, ali jedno nikad nemojte zaboraviti: mnogo ste bolji

ljudi nego što ste mislili.

Iskoristili ste priliku koju vam je tragedija pruţila; nije svatko za to

sposoban.

Ilija ustade i zaključi sastanak. Reče dječaku da će se vratiti kasno, da ga

ne čeka, već da odmah ode na počinak.

Otišao je do hrama - jedine graĎevine koja je ostala netaknuta uništavanjem i

koju nisu trebali obnavljati, iako su statue bogova Asirci odnijeli. S punim

poštovanjem dotakne kamen što je obiljeţavao mjesto gdje je, prema tradiciji,

jedan predak ovog naroda ţabo prut u zemlju, iz koje ga više nije uspio

izvući.

Pomisli kako je u njegovoj domovini Izebela zacijelo podigla niz takvih

hramova i kako se dio njegova naroda odao oboţavanju Baala i njegovih

boţanstava. Ponovno mu isti predosjećaj prostruji dušom -rat izmeĎu Boga

Izraelova i feničkih bogova trajat će veoma dugo, duţe nego što njegova mašta

moţe dokučiti. U trenutku mu se, kao u kakvoj viziji, učinilo da neke tamne

zvijezde zastiru Sunce, sijući po objema zemljama smrt i uništenje. Ljudi koji

su govorili nekim čudnim jezicima jahali su metalne ţivotinje, vodeći dvoboje

meĎu oblacima.

- Ne smiješ sada to vidjeti, još nije došlo vrijeme

- začu glas svog anĎela. - Pogledaj kroz prozor.

Ilija učini kako mu je rekao. Vani je puni mjesec obasjavao kuće i ulice

Akbara, a, iako je bilo već kasno, mogao je čuti glasove i smijeh njegovih

stanovnika. Čak ni uoči povratka Asiraca, taj narod nije gubio volju za ţivot;

bio je spreman da se suoči s novim razdobljem svog ţivota.

Uto ugleda jedan obris i prepozna ţenu koju je toliko volio; ponovno je

ponosito hodala ulicama svog Grada. On se nasmiješi i osjeti na licu dodir

njene ruke.

- Ponosna sam - učini mu se da čuje njezin glas.

- Akbar je doista ostao prelijep.

Plakalo mu se, no sjeti se dječaka, koji nikad nije prolio nijednu suzu za

majkom. Savlada suze i podsjeti se najljepših trenutaka njihove zajedničke

priče

- od susreta pred gradskim vratima, do trenutka kad

je na glinenoj pločici napisala riječ »ljubav«. Vidio je

njenu haljinu, njenu kosu, fini oblik njezina nosa.

- Rekla si mi da si ti Akbar. Eto, pobrinuo sam se

za tebe, izliječio tvoje rane i sada te vraćam u ţivot.

Neka ti bude sretan.

I ţelim ti još nešto reći. I ja sam bio Akbar, samo što to nisam znao.

Znao je da se ona smiješi.

- Pustinjski je vjetar već odavno izbrisao naše stope u pijesku. No, u svakom

trenu mog ţivljenja, ja iznova proţivljavam ono što nam se dogodilo, a ti i

dalje ţiviš u mojim snovima i u mojoj stvarnosti. Hvala ti što si se našla na

mom putu.

Zaspao je tamo, u hramu, osjećajući ţeninu ruku na kosi, kako ga miluje.

VoĎa karavane trgovaca ugleda skupinu odrpanih ljudi koja im je prepriječila

put. Bio je uvjeren da su pljačkaši, pa upozori sve u karavani da se maše svog

oruţja.

- Tko ste vi? - dovikne.

- Narod Akbara - odgovori neki bradati čovjek,

sjajnih očiju. VoĎa karavane zapazi njegov strani na

glasak.

- Akbar je sravnjen sa zemljom. Vlada Tira i Si-

dona zaduţila nas je da izvidimo što je s akbarskom

česmom, kako bi karavane opet mogle prolaziti doli

nom. Ovaj kraj ne moţe zauvijek ostati odsječen od

ostatka zemlje.

- Akbar još uvijek postoji - nastavi čovjek. - Gdje

su Asirci?

- Cijeli svijet već zna gdje su! - nasmija se voĎa

karavane. - Gnoje feničku zemlju! Već su dugo hrana

našim pticama i divljim ţivotinjama.

- Ali bili su moćna vojska!

- Nijedna vojska nije baš tako moćna ako se saz

na kada će napasti. Akbar nam je poslao vijest da na

diru, pa su im Tir i Sidon postavili zasjedu na izlazu

iz doline. One koji nisu izginuli u borbi, naši su po

morci prodali u roblje.

Ljudi u dronjcima stadoše klicati i grliti jedni druge, plačući i smijući se u

isto vrijeme.

- Tko ste vi? - ustrajao je trgovac. - Tko si ti? -

upita, obraćajući se njihovom voĎi.

- Mi smo mladi ratnici Akbara! - bio je odgovor.

Treća je ţetva nakon razaranja otpočela, a Ilija je bio poglavar Akbara.

Isprva su se mnogi tome ţestoko opirali, bivši se poglavar htio vratiti i

ponovno zauzeti svoje mjesto, jer je tradicija tako nalagala. MeĎutim, graĎani

to nisu ni pod koju cijenu htjeli prihvatiti, čak su danima prijetili da će

otrovati vodu u česmi; na-poslijetku je fenička vlast popustila pred njihovim

zahtjevima - konačno, Akbar i nije bio tako vaţan, izuzevši vodu kojom je

opskrbljivao putnike, a vlast u Izraelu bila je u rukama tirske princeze.

Ustupiti poloţaj poglavara jednom Izraelcu značilo je početak uspostavljanja

boljih i čvršćih trgovačkih odnosa izmeĎu dviju zemalja.

Ta vijest se ubrzo pročula po cijeloj oblasti, zahvaljujući trgovačkim

karavanama koje su opet slobodno putovale. Manjina izraelskog ljudstva

smatrala je Iliju najgorim izdajnikom, no Izebela je namjeravala, u prikladno

vrijeme, slomiti taj otpor i vratiti mir i spokoj u zemlju. Princeza je bila

zadovoljna jer se, na kraju, jedan od njezinih najvećih neprijatelja pretvorio

u najvećeg saveznika.

Počele su kruţiti glasine o mogućnosti novog asirskog osvajačkog pohoda, pa su

zidine Akbara bile ponovno podignute i pojačane. Osmišljen je i novi sustav

obrane, sa straţama i izvidnicama rasporeĎenim po cijelom teritoriju izmeĎu

Tira i Akbara; tako bi, u slučaju opsade kojeg od gradova, vojska drugog grada

odmah pritekla u pomoć, a opskrba hranom organizirala bi se morskim putem.

Oblast je naočigled napredovala, upravo cvjetala; novi izraelski poglavar uveo

je strogi sustav nadzora poreza i roba, koji se zasnivao na korištenju pisma.

Starci iz Akbara brinuli su da se sve to dosljedno provodi, nadgledali robni

promet i s puno strpljenja rješavali tekuće probleme.

Ţene su se bavile zemljoradnjom i tkanjem. U razdoblju dok je Grad bio

odsječen, da bi dovele u upotrebno stanje ono malo platna što im je preostalo,

bile su se primorane dovijati novim uzorcima veza; kad su prvi trgovci došli u

Grad, bili su očarani ljepotom i maštovitošću tih uzoraka, te su odmah počeli

kupovati ili naručivati tkaninu.

Djeca su učila pismo iz Biblosa; Ilija je bio siguran da će im to u ţivotu

itekako koristiti.

Kao što je uvijek činio za vrijeme ţetve, i tog je poslijepodneva šetao

poljima, zahvaljujući Gospodinu za svu milost koju mu je podario u proteklim

godinama. Promatrao je ljude s koševima punim ţita, djecu kako se oko njih

igraju. Domahivao im je i oni su mu uzvraćali.

S osmijehom na licu, uputio se prema kamenu gdje je, davno, na dar dobio

glinenu pločicu na kojoj je pisalo »ljubav«. Svaki je dan pohodio to mjesto, u

vrijeme zalaska Sunca, i prisjećao se svakog trenutka koji bijahu proveli

zajedno.

»I riječ Jahvina hi upravljena treće godine Iliji:

— Idi, pokaţi se Ahahu (muţu Izehelinom), jer ţelim pustiti kišu na lice

zemlje.«

S kamena na kojem je sjedio, Ilija osjeti kako se zemlja oko njega potresla.

Nebo se za trenutak posve zamrači, no odmah zatim Sunce ponovno zasja.

Ugleda svjetlost. AnĎeo Gospodnji osvane pred njim.

- Što je to značilo? - upita Ilija, uplašen. - Zar je

Bog oprostio Izraelu?

- Nije - odgovori AnĎeo. - On ţeli da se ti vratiš

i oslobodiš svoj narod. Tvoja borba s Njim okončana

je i, u ovom trenu, On te blagoslovio. Dao ti je dopu

štenje da nastaviš svoju misiju na ovom svijetu.

Ilija ostade osupnut.

- Ali zar sada, baš kad je moje srce ponovno pro

našlo mir?

- Sjeti se pouke koju si već jednom spoznao -

odvrati AnĎeo. - I sjeti se riječi koje je Gospodin upu

tio Mojsiju:

»Sjećaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio, da te ponizi, iskuša i

dozna što ti je u srcu.

I pošto se najedeš do sitosti, posagradiš lijepe kuće i u njima se nastaniš;

kad ti se krupna i sitna stoka namnoţi, nemoj da se uznese srce tvoje i da

zaboraviš Jahvu, Boga svoga.«

- A Akbar? - upita Ilija.

- Moţe bez tebe, jer si ostavio nasljednika. Grad

će opstati i bit će dugovječan.

AnĎeo Gospodnji iščezne.

Ilija i dječak doĎoše do podnoţja Pete Gore. Kameni ţrtvenici bili su zarasli

u šikarje; od svećenikove smrti, nitko nije pohodio to mjesto.

- Popet ćemo se na Goru - reče Ilija dječaku.

- Ali zabranjeno je.

- Jest, zabranjeno je. Što ne znači daje i opasno.

Uhvati ga za ruku i počeše se uspinjati prema

vrhu. Povremeno bi se zaustavili i promatrali dolinu pod sobom; odsutnost kiše

ostavila je traga na cijelom krajoliku i, s izuzetkom obraĎenih polja oko

Akbara, ostatak doline izgledao je poput egipatske pustinje.

- Čuo sam moje prijatelje kako govore da će se

Asirci vratiti - reče dječak.

- Moţe biti, ali vrijedilo je truda to što smo uči

nili; taj je način Bog odabrao da nas pouči.

- Nisam siguran brine li se On doista toliko puno

za nas - odvrati dječak. - Ipak nije morao biti tako

okrutan.

- Zasigurno je dugo pokušavao drugim načinima,

dok se nije uvjerio da Ga doista uopće ne slušamo.

Previše smo se navikli na naše ţivote kakvi su bili i

više nismo iščitavali Njegove riječi.

- Gdje su one zapisane?

- Posvuda oko tebe. Dovoljno je poklanjati punu

pozornost svemu što ti se u ţivotu dogaĎa, pa ćeš ot

kriti gdje On sakriva Svoje riječi i Svoju volju. Pokušaj

ispuniti ono što od tebe traţi; to je jedini razlog tvog

postojanja na ovom svijetu.

- Ako otkrijem, zapisat ću te riječi na glinene

pločice.

- Učini tako. Ali vaţnije od svega je da ih zapišeš

u svoje srce; tamo ih nitko ne moţe spaliti ni uništiti,

i moći ćeš ih nositi sa sobom kamo god pošao.

Još su neko vrijeme hodali. Bili su već veoma blizu oblacima.

- Ne ţelim tamo ući - reče dječak, pokazujući na

njih.

- Neće ti nauditi; to su samo oblaci. DoĎi sa

mnom.

Ponovno ga primi za ruku i nastaviše se penjati. Zakratko su ušli u pojas

magle; dječak se grčevito priljubio uz njega i, iako je Ilija pokušavao voditi

razgovor, nije više rekao nijednu-jedinu riječ. Hodali su golim stijenama vrha

planine.

- Vratimo se! - molio je dječak.

Ilija odluči da ga ne prisiljava; taj je dječak već iskusio mnogo nevolje i

straha u svom kratkom ţivotu. Učini kako je ţelio - izaĎoše iz magle, dok nisu

ponovno ugledali dolinu u podnoţju.

- Jednog dana, potraţi u knjiţnici nešto što sam

ostavio napisano za tebe. Naslov je Upute Ratniku

Svjetlosti.

- Ja sam ratnik svjetlosti - izgovori polagano dje

čak.

- Znaš li kako je meni ime? - upita ga Ilija.

- OsloboĎenje.

- Sjedi tu, pored mene - reče Ilija, pokazavši na

jednu stijenu. - Ne smijem zaboraviti svoje ime. Mo

ram nastaviti, da dovršim svoj zadatak, iako je u

ovom trenutku jedino što ţelim - biti pokraj tebe. No

zato je Akbar i obnovljen, da nas pouči da moramo

uvijek ići dalje, koliko nam god to bilo teško.

- Ti odlaziš.

- Kako znaš? - upita, iznenaĎen.

- Napisao sam to sinoć na jednoj pločici. Nešto

mi je govorilo; moţda mama, ili neki anĎeo. Već sam

to osjećao u svom srcu.

Ilija pomiluje dječaka po kosi.

- Znao si iščitati volju Boţju - primijeti zado

voljno. - Onda ti i ne trebam ništa objašnjavati.

- Zapravo sam iščitao tugu u tvojim očima. Nije

bilo teško. I moji prijatelji su to primijetili.

- Ta tuga koju ste iščitali iz mojih očiju sastavni

je dio moje ţivotne priče. No samo mali dio, koji će

potrajati tek nekoliko dana. Sutra, kad krenem pre

ma Jeruzalemu, neće više biti tako teška, a zakratko

će i posve nestati. Tuga ne ostaje u nama zauvijek,

ako idemo prema onom za čim smo uvijek teţili.

- Zar se uvijek mora otići?

- Uvijek se mora znati kada je završilo jedno raz

doblje ţivota. Ako tvrdokorno ţeliš ostati u njemu

duţe nego što je potrebno, gubiš radost i smisao onog

što predstoji. I riskiraš da te Bog odbaci.

- Gospodin je veoma strog.

- Samo prema odabranima.

Ilija se zagleda u Akbar tamo dolje. Da, Bog zna biti itekako strog, ali nikad

više no što svaki pojedini od nas moţe podnijeti; dječak nije znao da je,

upravo na mjestu gdje su sjedili, njega nekoć posjetio AnĎeo Gospodnji,

uputivši ga kako da jedno dijete vrati iz mrtvih.

- Hoću li ti nedostajati? - upita.

- Rekao si mi da tuga nestaje ako idemo dalje

- odvrati dječak. - Još uvijek treba mnogo raditi da

bismo Akbar učinili toliko lijepim koliko moja majka

zasluţuje. Ona šeće njegovim ulicama.

- DoĎi na ovo mjesto kada me budeš trebao. I

pogledaj prema Jeruzalemu; ja ću biti tamo, trudeći

se da dam smisao mom imenu - OsloboĎenje. Naša su srca povezana zauvijek.

- Jesi li me zato doveo na vrh Pete Gore? Da bi

mi pokazao Izrael?

- Da bih ti pokazao dolinu, grad, druge planine,

stijene i oblake. Gospodin je obično od svojih proro

ka traţio da se popnu na gore, kako bi razgovarali s

Njim. Uvijek sam se pitao zašto je to činio, a sad mi

je jasno: kad smo visoko, sve što vidimo je maleno.

Naši uspjesi i naše nesreće gube na vaţnosti. Sve što smo osvojili, ili

izgubili, ostaje negdje tamo dolje. S vrha planine vidiš koliko je svijet

velik i koliko su široka obzorja.

Dječak pogleda oko sebe. Na vrhu Pete Gore, osjećao je miris mora što oplakuje

obale Tira. I čuo pustinjski vjetar koji puše iz Egipta.

- Jednog ću dana vladati Akbarom - reče Iliji. -

Osim onog stoje veliko i vidljivo, poznajem i svaki za

kutak Grada. Znam što treba promijeniti.

- Onda mijenjaj! Ne dopusti da stvari ostanu na

mjestu.

- Nije li Bog mogao odabrati neki bolji način da

nam ukaţe na sve to? Jedno vrijeme sam mislio da je

On zao.

Ilija ušuti. Sjetio se davnog razgovora s jednim prorokom, levitom - dok su

čekali da ih Izebelini vojnici doĎu ubiti.

- Moţe li Bog biti zao? - ustrajao je dječak.

- Bog je svemoćan - odgovori Ilija. - On moţe sve

i ništa mu nije zabranjeno - jer, da nije tako, značilo

bi da postoji netko veći i moćniji od Njega, koji mu to

priječi. U tom slučaju bih ja, po svoj prilici, štovao i

častio tog nekog moćnijeg.

Zastane na nekoliko trenutaka, da bi dječak usvojio smisao njegovih riječi.

Potom nastavi:

- Ipak, i uz svoju neograničenu moć, On je odabrao da čini samo Dobro. Kad

bismo mogli vidjeti završetak naše priče, bilo bi nam jasno da Dobro, iako

mnogo puta pod krinkom Zla, ipak ostaje Dobro, i dio je plana koji je On

osmislio za čovječanstvo.

Pruţi dječaku ruku, te su se šutke spustili niz Planinu.

Te noći, njih dvojica su spavali zagrljeni. Čim je počelo svitati, Ilija se

izvukao iz dječakova naručja, vrlo paţljivo, da ga ne probudi.

Zatim odjene jedino što je imao i iziĎe. Putem, pokupi neku šibu koju je

ugledao na tlu, da mu sluţi kao štap. Naumio je da taj štap uvijek nosi uza

se; bila je to uspomena na njegovu borbu s Bogom, na uništenje i obnovu

Akbara.

Ne osvrćući se za sobom, krene u smjeru Izraela.

POGOVOR

Pet godina nakon toga, Asirija je ponovno krenula u osvajanje Fenicije - ovaj

put s izvjeţbanijom vojskom i sposobnijim zapovjednicima. Cijela je zemlja

potpala pod vlast stranog osvajača, izuzev Tira i Sarepte - koju su njeni

stanovnici nazivali Akbarom.

Dječak je postao muškarac; vladao je Gradom, i njegovi su ga suvremenici

drţali mudracem. Umro je u dubokoj starosti, okruţen ljudima koji su mu bili

bliski, ne prestajuči govoriti da se »Grad mora odrţati lijepim i jakim, jer

njegova majka i dalje šeće njegovim ulicama«. Zbog zajedničkog obrambenog

sustava, Tir i Sareptu uspio je zauzeti tek asirski kralj Senakerib 701.

godine prije Krista, gotovo stotinu i šezdeset godina nakon dogaĎaja

prikazanih u ovoj knjizi.

Ipak, otada fenički gradovi više nikada nisu uspjeli povratiti svoj nekadašnji

značaj; bili su cilj čitavog niza osvajačkih pohoda - novobabilonskih,

perzijskih, makedonskih, seleukidskih, dok se, naposlijetku, nisu našli pod

vlašću Rima. I unatoč toga opstali su sve do naših dana, jer, kako nam kazuju

stare tradicije, Bog nikad nije nasumce odabirao mjesta koja je ţelio

naseliti. Tir, Sidon i Biblos u sastavu su Libanona, koji je i dan--danas

ratno područje.

Ilija se vratio u Izrael i okupio proroke na gori Karmelu. Tamo zatraţi da se

podijele u dvije skupine: oni koji štuju Baala i oni drugi, koji vjeruju u

Gospodina. Prema Andelovim uputama, dade prvoj skupini jednog junca i reče im

neka zazovu svog Boga, da prihvati ţrtvu. Biblija kazuje:

»U podne im se Ilija naruga i reče: - Glasnije vičite, jer on je Bog; zauzet

je, ili ima posla, ili je na putu; moţda spava, pa ga treba probuditi!

A oni okrenuše vikati još glasnije i parati se noţevima i sulicama, kako je u

njih običaj - ali nije bilo nikakva glasa, ni odgovora, niti znaka da ih

tkogod sluša.«

Ilija tada uze svog junca i prinese ga za ţrtvu, prema uputama AnĎela

Gospodnjeg. U tom trenu oganj Jahvin sade s Neba i »proguta paljenicu i drva,

kamenje i prašinu. Odmah potom, poče padati jaka kiša, okončavši četiri godine

suše.«

Otada, zemlju potresoše unutarnji nemiri i sukobi. Ilija je pogubio sve

proroke koji su izdali Gospodina, te ga Izebela poče traţiti na sve strane, da

ga ubije. On je, meĎutim, našao utočište na zapadnim obroncima Pete Gore, na

strani koja je gledala prema Izraelu.

Sirijci napadaše zemlju i ubiše kralja Ahaba, muţa lirske princeze - strijelom

odapetom nasumce, koja ga je pogodila izmeĎu nabora pojasa i oklopa. Izebela

se sklonila u njegovoj palači te, nakon nekoliko narodnih pobuna, praćenih

usponima i padovima vladara - na kraju bi uhićena. Sama je sebi oduzela ţivot,

bacivši se

kroz prozor, radije nego da se preda ljudima koji su je došli zatočiti.

Ilija je ostao na Gori do kraja svog ţivota. Biblija kazuje što se dogodilo

jedne večeri, dok je razgovarao s Elizejem, prorokom kojeg je imenovao svojim

nasljednikom: »Ognjena kola i ognjeni konji stadoše medu njih, i Ilija u

vihoru uzide na nebo.«

Gotovo osam stotina godina potom, Isus je poveo Petra, Jakova i Ivana sa sobom

na Visoku Goru. EvanĎelist Matej kaţe: »Tada se preobrazi pred njima; lice mu

zasja kao sunce, a haljine postadoše bijele kao svjetlo. I, gle, opaziše

Mojsija i Iliju gdje s njim razgovaraju.«

Isus je zapovijedio apostolima da nikom ne govore o tom viĎenju, dok Sin

Čovječji ne uskrsne iz mrtvih; oni rekoše da će se to zbiti tek kad se Ilija

vrati.

Matej (17:10-13) nam otkriva ostatak priče:

»Nato ga upitaše učenici: - Zašto onda knjiţevnici vele da će najprije doći

Ilija?

On im odvrati: - Bez sumnje, Ilija će doći i sve postaviti opet na svoje

mjesto. Ali vam kaţem da je Ilija već došao, samo ga oni ne poznadoše, nego

postupiše s njim kako im se prohtjelo.

Tada razumješe učenici da im govori o Ivanu Krstitelju.«