Zatocenik Br 355 - Zagrebacka Arena 1995

7/23/2019 Zatocenik Br 355 - Zagrebacka Arena 1995

http://slidepdf.com/reader/full/zatocenik-br-355-zagrebacka-arena-1995 1/5



bojiSta

i dudom izbjegnutih

napokon

je

zamije-

u trenutku

kada to

viie

nije odekivao.

Jasnrinova

samo

nekoliko

puta

vijest da

ie

on

joS

2iv

i to

aktivistima

lvledu-

Crvenog

kriza koji

su

s razmijenjenim

za:

koji

su robijali

s

majkl Azetnirtr

sestra

Edina

t2.1 t

i sin

(8)

nisu

ni5ta

vjerovali

dok svog

"jacka"

nisu

vi-

vlastitim odima

i

zagrlili

I

sami zarobljeni

u rodnom

Grapska

Gomja

nedaleko

istoga dana

kad i

Jas-

njegova

su

majka

i

sin,

te

Sakib,

sestra

Edina

i supru-

Elvira

bili

zatoceni

mjesec

u Svjetliiu

kod

Doboju.

toga

stigli

su

t

Zagreb,

su

Zivotarili

seleii

po pod-

sobicama.

Jasminov

otac

te5ko

razbolio

i umro, a

otiSla

s

drugim

dov-

osravivSi

muZevoj

majci

sina

Harisa.

djeiak koji

pati

paralize

i

moZe

se

iadin,r

nr indi A ,'snn

ie

i-

--"

j_'" j'

tek kao

petogodiSnjak.

vrio bistar

i

psihidki pre-

mali Haris

do do-

iz logora

nije

znao ni

ni

pisati. U samo

nekoliko

uienja

s

ocem

djedadii

naudio

ditati i

piSe

sva slova.

za rehabiiitacijske

vjeZbe

su mu

prije

rata

znatno

i

pruZale

nadu u

njegovac

otac ne-

novca,

a

besplatno

ga nitko

Zeli

lijeiiti.

Jasmin Husako-

ne uspijeva

naii

posao, iako

Zarko Zelio

raditi.

Tako obitelj

spala

na

ietiri

dlanajed-

preZivljava od

humanitame

a-Jasmin

razmiSlja

o

u

Svicarsku.

Cuo.je

da

se

tamo

njegov

Haris ntogao

iijediti.

-

Kad sam

s

trojicom ijudi

rz

sela

napokon

razmijenjen,

su

nas

novinari,

ali ni-

htjeli ni s

kime razgovarati.

Ii smo

iscrpljeni.

nepovjerljivi

jer

smo

in.rali osjeiaj

da

nas svi bili

zaboravili.

Zato

ni

predstavnicima

drZavnih

nismo

govorili

sve

o

2ivotu

u

zaroblje-

Jednostavno,

nismo

ima-

Zivaca

za to. Ali.

ja

pamtim

dogadaje,

mnoga

iak

sam

poneSto

i za-

iako

je

to

u

logorima bi-

lo strogo zabranjeno.

Sve

sam

to citavo vriieme

nosio

sa

so-

bom. skriveno

u

jednoj

vrecicr.

MoZda

iu

jednom

o

svemu

napisati

knjigu.

Varna

sam

odludio sve

reii

samo

zbog

toga

Sto

"Arena"

piSe

o

obic-

nim

ljudima i njihovim

sud-

binama

i

Sto

je

ditam redov-

no

od

15.

godine -

obja5nia-

va

Jasmin,

i zatim

nam mir-

no ispridaojezivu

pridu

o

to-

me

kako

je

preZivio vi5e od

tri i

pol

godine po

zatvorima

i logo-

nma.

Covorio

je

tiho.

nije povi-

sivao

glas. ponekad

se

i nasttti-

jao.

ali

je

svaka

njegova reieni-

ca

bila

optuZba.

0va

njeseca

u

ltaliji

-

U

kuii

u Grapskoj

Gomjoj

Zivjelo nasje

osmero:

roditelji,

sesra.

brat.

njegova

Zena.

moja

Zena,

naS

sin

i

ja.

Sedam

sam

go-

dina radio

u

prodavaonici,

a

za-

tim

sam se

odludio

zaposliti

kao

zidar

i naiao

sam

posao

u okolici

Sibenika.

Tamo me

je

i

zatekao

podetak rata u Hrvatskoj.

Poslije

jedne

uzbune

kolega

i

ja

smo

ukrali camac

i dovezli

se

do

nekoga hotela.

Tamo

su

nas

uhitili

pripadnici ZNG-a.

PosLije

dva dana smo pusteni

i

autom

smo se

zaputili

u

Bosnu.

IJskoro

sam oti5ao

u Italiju.

Dva sam

mjeseca radio tamo

u

Sumi i

dobro zaradivao,

ali svake

noci

sam sluSao

lo5e

vijesti

na

radiju. duo sam

da

ljudi bje-

Ze iz

Bosne.

Bioje

17.

trav-

nja1992.

kad

sam se

odludio

vratiti

kuii.

DoSao sam

na

hrvatsko-bosansku

granicu,

no

svi

su

mostovi

vec

bili

sru-

Seni ili

zatvoreni

za

promet.

Pripadnici ZNG-a skelom

su

me

prebacili u

Svilaj,

blizu

OdZaka.

Autobusi

viSe nisu

vo-

zili,

pa

sam

taksijem,

uz

aeste

kontrole

JNA,

uspio stiii

do

Doboja.

Iz svoga sam

sela

do

1.

svibnja

izi5ao

samo

jednom.

Vidio

sam

daie

Doboj

pun

razne

vojske,

bili

su tu

i

"Beli

orlovi"

iz Srbi.le.

Bolesnog sina

Harisa

viie se nisam usudio voditi

na

redovne

v

jeLbe

za no

ge...

Doboj

su

Srbi

zauzeli bez

borbe

vei

3.

svibnja.

Hrvati

iz Johovca

prvi

su

se

oduprli, uz

tridesetak

Mu-

slimana

iz

Grapske.

No,

Graps-

kaje bila

sa

svih

strana

okruZena

srpskim

selima.

Dvadesetak

ki

lometara

unaokolo

nije bilo

ni

Muslimana

ni

lkvata.

Johovac

je,

istina, udaliOn

samo

nekoliko

kilometara,.hli

je

smjedten

s



ri-

Isko-

smo

ro-

za

obranu

skro-

naoruZanje.

Za

M-84,

na

primjer,

ismo

ni

znaii

da

postoji

imao

samo

ocev

pi5tolj.

8. svibnja,

osam

naSih

ie

kroz Sumu

prema

su

ih zarobili de-

U subotu

smo

pokuiaii eva-

prema

Graianici.

Builetic.

konvoj

3000

staraca,

Zena i djece,

je

i

vraien uz

objaS-

se nikome

nece ni5ta

i

da

evakuacija

nije

po-

Odludili

smo da u selu

os-

muikaraca

za borbu,

pa

smo

se

konvoja svi

izljubili

vjerujuiida se s

na5ima

nikada neiemo

vidjeti. Kad

vraien

pripremili

smo

to da svi

izginemo.

Vei

u

10. svibnja,

na

"Srps-

Doboj" duli smo

po-

"ekstremisti

predaju

oru-

Znali

smo

Sto to znadi.

Prve

na selo

pale

vei oko

sati. Bombardirirnje

je

tek oko 20.30.

Samo

u

podrumu u naient

susje-

poginulo

je

sedam

ljudi, a

je

te5ko ranjeno.

Kad

iz

skloniSta

Srbi

su

vec

a

ulazu

u selo,

gdje

su

za-

30

do

40

Zena i

djece.

Pos-

dovjeka

s

porukom

predamo

ili ie

poklati

sve

Sto

smo

mogli,

pre-

dali

smo

se.

Nismo imali

dovoljno

ni oru-

Zja ni metaka

da

se

odupremo,

a

ni-

smo hdeli Zrtvovati

naie obitelji. oko 200

ljudi

se s neSto

oruZja

u

tom meteZu uspjelo

probiti

prema Gradanici. Kasnije

smo

duli da su

dak

i s

tako

malo

oruZja

bili

ondje najbolje naoruZani i

da

su spaiavali Gradanicu.

Ostali

muSkarci nisu imali izbora.

Svaki dan

su

nas

tukli

Srbi

su nam

rekli: Ako svi

nuSkarci

pobjegnu,

Zene

i djecu

ie odvesti

na

Ozren

i

pobiti. Oko

450 liudi ostalo.je zarobljeno

u

vlastitom

selu.

Sve

su

nas

odveli

u Kostajnicu. Uz

plad i

vrisku

odvojili su Zene i djecu

i

poslali

ih nekamo autobusima.

Mud-

karci

su

bili u

Kostajnici

samo

jedan

dan,

u

osnovnoj

Skoli,

a

zatim

su

nas

uz

uzvike:

"Coni

stokul", ubacivali

u autobuse.

Cijelo

su nas vrijeme

tukli. U

Kostajnici

su

nas

ispitivali

i

htjeli

odvojiti

one

koji

su

imali oruzje.

Medutim. mi smo

im rekli

da

smo oruzJe

imali svi

i

nismo dali da

nas

razdvo-

je.

Zbog

toga su

nas sve

potrpali

u

autobuse

i

posiali

u

nepoznato.

Bio

je

1i.

svibnja

kada

smo

stigli

u vojno skladi5te

u Bare.

Blizu Doboja,

na

putu

za

Derve-

ntu, dva kilometra

od

sredi5ta

grada

biloje

pet velikih skladiS-

ta

municije

izmedu

kojih

su

bili

smjeSteni logori

sa

zarobljeni-

cima. Tako da sve

odleti

u zrak

zajedno s ljudima,

ako

bi netko

gadao

to

podrudje. Spavali

smo

tamo

na

golom

betonu

ijeli

dne-

vno sa-

mo

po

kriS

ku

kruha

s

ma-

lo

paStete

ili

mar-

melade.

Vodu

smo

mo-

gli piti samo ako smo

imali

kanistere. U

jednom

je

skladiStu

bilo

i

do

240 ljudi, a samo

pet

kanistera.

Prali

se

nismo uopie.



5

t

godlsnio maiko

Aremino,

sin

Ho-ris, seslre

ldina,-t-elko

tiri"'*pruio

Elvirc

te

pokoini otor

Sqkib

u

Zogrebu

1992'

vederi

posjeiivale

su nas

beretke"

koje

su stigle

Srbije.

Oni su

nas

vi5e

Pre-

nego

stalni

duvari.

su to

"arkanovci"

i "Se5elje-

Neke

su

zatodenike

Povre-

odvodili

i tek

smo

kasnije

da su

ih

otPremali

u do-

zatvor.

Glavnije

zapovjednik

logora

Nikola

Jorgid

zvani

Jorga.

je

iprije

rata

bio

Sef

Policije

a

u

"Areni"

sam

Pro-

daie

u

Njemadkoj

uhvaien

ie biti

predan

Medunarod-

sudu

u

Haagu.

TojeuZasan

1z iogora

su,

medu

osta-

odveli

i

blizance

Esada

i

Be5ica,

te

treieg

brata

Jorga

je

Amela

Poslije

za

novac,

kao

i hodZu

Re-

koji mu

je

morao

dati

10 .

maraka.

Glavni

se

insPe-

zvao

Sohja

i

prije rata

ra-

je

u SUP-u

u Doboju.

Thmo

sam

bio

do 25.

svibnja.

5 sati

tog

dana

"Crvene

be-

potrpale

su

nas

u autobu-

i rekie

nam

da

idemo

u

Banju

Glave

smo

morali

sPustiti

ruke

na

potiljku. Tkoje

pogled

dobio

je

dodatne

kad

su

nas iskrcali

autobusa

u Staroj

GradiSki

smo da ne

idemo

u

Ba-

Luku.

U Staroj

Gradi5ki

do-

su

nas s

psima

i

uPerenim

Skidali

su

nas

do

goia.

sam

bio

do

7. srPnja.

Seljaci su

nas

kanenovali

U

zatvorskim

smo

sobama

staiati

i

po

15

sati

na dan

prestanka.

Kad

bi

nam

da idemo

na

zahod

re-

bi nas

tukli

dok

bismo

hodnikom.

Imali

su

na

ratima

soba

"Spijunke"

i ako

bi

netko

progovorio,ijednu

rijed

ulijetali

su

u

sobii,i

tukli

sve

re-

dom.

Jedino

pravilo

bilo

je:

glavu dolje,

ruke na

lecla

i

Suti.

Koliko

god

te

batinali

morao

su

Sutjeti,

jer

ako

bi

Progovorio

do-

bio

bi

dvostruko.

Rudak

je

tra-

jao

samo

nekoliko

minuta.

Is-

pruZi5

lijevu

ruku

za

Zlicu,

des-

nu

za tanjur.

Sjedne5.

JedeS.

Po-

jesti

mora5

za

2-3 minute.

Ako

< r

.--

:rrE i

e

a

bi

t*trj

.::

lr-"

"q

4*r-i

r,

,

a,;

1

r1 --

.,

i

];.

.

Fr::*]

*ei'j'-

upravitelj.

Re-

kao

nam

je:

"VaS

Zivot

ne vrijedi

ni

piSljiva

bo-

ba."

Voda iogora

bio

je

neki vod-

nik

kojeg su

svi

zvali

Spaga.

Na-

jgori

straZar

bio

je

Popovid-Pop,

zatim

neki

Bula

i njegov

pomoi-

nik,

visok,

crn,

koji

je

naredivao

da

nas tuku.

Ne

znam

mu

ime.

Na Manjadi

su

nas

PotrPah

u

nekada5nje

Stale.

Sami

smo

ih

morali

iistiti,

a

gnojaje

bilo

do

koliena.

JoS

pri

dolasku

vidjeli

smo kako su

zaklali

sedmoricu

Muslimana

dovedenih

iz

Omar-

ske.

Dogodilo

se

to

Pred

naSim

ocima.

Poslije

smo

duli

da su

ih

klali

neki

iz Srbije.

Zapovjednik

ih

nije

pustio

u

kiZa

do51i su

14.

srpnja.

Ni

Pred

njima

nismo

smjeligovoriti

isti-

nu.

Kad su

doSli

sljedeii

Put

do-

nijeli

su

nam

kekse

u

kutijama

od

po pola kilograma.

Nikada

to

neiu

zaboraviti..

Pilo

je

to

najveie

bogatstvo.

Cak

i

one

jadne

obroke

zatvorenici

su

Pro-

davali

za

cigaretu,

a za

pola kile

keksa

mogao

si

dobiti

i desel

ci-

gareta.

Ali.

morao

si trazili

muS-

teriju,

od

Stale

do

Stale.

Poslije

odlaska ljudi

iz

Crvenog

kriZa

straZari

su

nasjoS

viSe

tukli. Vi-

kali

su:

"Nije

za

vas

kekslUsrali

ste

se od

keksa "

Ako

smo

htjeli

piti

vodu

morali

smo

po nju

iii

najezero,

u

kojem

su

Srbi

isPro-

bavali

tenkove

i amfibije

i koje

je

bilo

puno nafte

i

ulja.

Bilo

je

ljeto,

sparina...

A

na

600

ljudi

dolazilo

je

po

50

litara

vode.

,$ko

si

uspio

pro5vercati

zelenu

Sljivu

ilijabuku.

toje

bilo

Pravo

bogatstvo.

Cesto

su me

tukli.

ali

nisam

primao

najviSe

batina.

U

listopadu

je

40

starih.

isPgpija-

nih

ljudi

loji

su bili

na

uffiru.

t.

pulteno

iz

logora.

Oni

su

Prvim

civilnim

zrakopiovom

Stoje sle-

tio

nabanjoludki

aerodom

odve-

zeni

u

Englesku,

na

oPoravak.

U

studenom

je

razmijenjena

Pr-

va

skupina

zatodenika,

uglav-

nom

starijih

ljudi.

No,

mene

su

moji

uzalud

dekali.

IPak,

izi5la

su

moja

dva

brata.

U

prosincu

je

donesena

od-

luka

o

raspuStanju

logora.

Sku-

pina od 532

zatodenik4

medu ko-

jima je

bilo

oko

200

Hrvata,

Ma-

njaduje

napustila

13.

Prosinca.

I

ja

sam

bio

medu

njima.

Rekli

su

nam

da

idemo

na mzmjenu,

a

ta-

ko

je

biio

i

objavljeno

na

TV-u'

na radiju

i u

novinama.

To

sam

tekposlije

saznao.

NaSi

su

nas de-

kali,

ali

nikakve

razmjene

nije

bi-

lo.

Odveli

su

nas

u

Batkovce

kod

Bijeljine,

gdje sam

Proveo

samo

tri

dana.

U

logoru

je

bilo

vi5e od

tisuiu ljudi,

a

Zivjeli

smo

od

ko'

madiiakruha.

Spavali

smo

nabe-

tonu

i slami. Tukli

su,

alija

nisam

dobio batina.

Jedan

Hrvat kojemu

ne

znam

ime.

nakon

Sto

je

razmijenjen

javio

je

mojoj majci

da

sam

Ziv.

Zapravo,

negovaje

Zena,

ne

Pre-

dstavivSi

sc.

nazvala

mo.;u

maj-

ku.

kojoj

je

to

bila

prva infor-

macija

da sam

Ziv.

Kasnije

smo

kontaktirali

viSe

puta

posreds-

l\om

Cr

vrn()r: kriZa.

Ja stnl

taj-

no

vodio mali

dnevnik

o onome

Sto sam

doZivio,

a nacrtao

saln

na

komadiiu

papira

i

svoje

selo.

Mudila

me nostalgija.

Mislio

sam

na svoju

obitelj

i

rodno

mjesto.

Moji su

tada

vei

odavno

bili

u

Zagrebu,jer

su

poslijejed-

nomjesednog

zatoceniStva

u

Svjetliiu

bili

Pu5teni.

Iz Batko-

viia

sam

15.

prosinca

PremjeS-

ten

u

Sarajevo.

u logor

Kula na

Butmiru,

pola kilometra

od

aero-

droma.

Tu

sam

ostao

najduZe

,

gotovo dvije

godine.

OPet

su

nam

rekli

da

iemo

biti

razmijenjeni,

aii kad

smo

doSli

u Kulu

govorili

su

nam

da smo

ratni

zlodinci.

Sin

mamine

sestre

Elvedin

Hidii,

moj

vrSnjak.jedneje

noci

stajao

vz

ptozot i

gledao avione.

Ona-

ko,

za sebe,

rckao

je:

"iioijie

i

ovu

stoku

i

nas." Nije

znao da

ga

sluSa

straZar.

Podeli

su

ga

tudi.

Ja

ram

se

umijesao

da

ga

sPasim.

pa

sam

i sam.dobio

batine.Tukli

.

su

me

i

na

putu u

Sarajevo.

U

Han-pijesku

smo

kd5om

dizali

glave s

naslona

u

autobusu

i

vidjeli

kraj

ceste

tijela

na5ih

mrtvih

diverzanata.

Kraj

njih

su

stajali

srpski

novinari

i

snimali.

Opet

smo

dobili

batine.

Puzanje

kroz ninska

Polia

Prva

tri mjeseca

u

Kuli bili

smo u

ielijama

iz

kojih smo

smjeli

izici

samojednom

dnev-

no, nakatko,

na

zahod.

Aii,

tu

smo

prvi

put spavali

na

madra-

cima

i to

po dvojica

na

jednom.

Bili

smo

gladni.

pa

smo

svi htje-

li na

posao,

jer

smo culi

da

je

tada

hrana

nesto

bolia,

ali nismo

znali

o

kakvom

se

poslu radi'

Bilo

je

to

kopanje

rovova

i

gra-

dnja bunkera

na

prvoj

crri boji-

Sta.

Grrdili

smo

bunkere

i

u

zgradama,

na

katovima.

U

jed-

noj su.zgradi

bili

Srbi,

a u su-

sjednoj,

udaljenoj

samo

dvade-

setak

metara,

Armija

BiH.

Stal-

no

su

nas

vrebaii

snajPeri.

Tu su

na$i

iz Grapske

Podeli

ginuti.

Iz-

ginuio

ih

je

13

iz mog

mjesta,

a

bilo

je

oko

40

ranjenih.

Mene

je

snajper

pogodio

16. svibnja

u desni

kuk.

KoPao

sam rovove

F3$

E

e\'

i il * b1" f,.t$

iJ*

i *m

w

ru:l: r' :

*q"

rs*

:4t{'

u.t

l

rr-e@ @

U

svom

ie

dnevniku,

skrivenon

u

ureai(i

k-oiu

ie

stqlno

nosio

so

sobom,

Josnin

zdniiivoo

ineno

irlovo,

le

poruke kole

ie

sloo

tvoioi

obitelii

nisi

gotov uzmu

ti ostatak.

Tamo

sam

upoznao

i

palice

koje

su

zvali

"izraelke". Dugadke

su

od

80

centimetara

do

metar. s

nji-

ma su

prebijali svakoga

od

nas.

Po 50

nas

je

bilo

u

sobama,

na

podu

nije.bilo

nidega,

goli

beton.

Takoje bilo

do

7. liPnja.

Tog

su

nasjutra

poceli

Prozivati.

lrpati

u autobuse

i mlatiti...

Boze

moj.

Nismo

znali

da idemo

na

Manjadu.

Pitali

su

nas:

"Jel'vo-

liS

detnike?"

Ako

kaZe5

da

voliS,

vidu

da laZe5

i

-

udri.

Ako

kazel

da

ne voli5

-

ubiju

te. Bilo

je

uZa-

sno.

Na

putu do

Manjade,

koz

planinu, seljaci

su autobuse

sa

zarobljenicitra*gadali

kamenjem.

U

Manjadi

su

nas maltretirali

isti

ljudi

kao i u CradiSki.

Clavni

u

logoru

bioje

potpukovnik

JNA

u mirovini

Boiidar

BoZa

Po-

povid,

koji

je

sada

negdje

u lo-

goru

Tunjica

ili u

Vojno-istrai-

nom

zatvoru.

Uglavnom,

joS

je

logoq

pa

su

to napravili

vani. U

kamionima,

pod

ceradom

uguSilo

im

se

putem

20-30

za-

robljenika,

a

ovih

sedam

su

poklali.

Samo

su

im

zabili

noZ

u

grlo i oni su

pali,

bez

glasa.

U to

vrrjeme Manjaia

jos

nije

bila

puna.

lli

su

dolazili

novi

zatodenici

iz

"Krajine".

Kako

se

logor

punio,

smanjili

su

Prehra-

nu

na

jedan

obrok.

Jedan

kruh

dijeljenje

na

44

dovjeka-

Svako-

ga

dana

radili

smo

naPomo

u 5u-

mi. Na Manjadi

su

nas

Prvi Put

posjetili predstavnici

neke

humanitame

organizacije.

DoSli

su ljudi

iz Merhameta

kojima

je

redeno

da

je

na

Manjadi

150

1o-

goraia,

a

na5li

su

nas

deset

Puta

viSe.

Nismo

smjeli

s

njima

raz-

govarati, ali kad

smo

iz

kamiona

istovarivali

pomoi,

Potiho,

skri-

veiki

smo

im

isPridali

kako

narn

je.

Obcjali

su

nam

Pomoii.

Lju-

di iz

Medunarodnog

Crvenog



minskog

polja.

A srpski

gadaju

kad

god

im

Metak me

pogodio

tri

milimetra od

kiime

r

je

nedosiajalo

da ostanem

tamo5-

logora bio

je

Nedo Pandu-

a

upravitelj

Soniboj

Ski-

BaS se

trko

zvao

-

Soni-

ecinog su

nam

jutra

rekli:

vir: sest ide

na Dobrinju

zapravo

su

nas

htjeli

po-

Otvonli

su

vatru. dvojica

dvojica

ranjena,

a

dvojici

nije bilo

niSta.

smo

kako su

straZari

r

u

logoru

medusobno

kali

jedni

druge,

pa

smo

zbog

morali biti

likvidirani.

A

nije bilo lakie

od

toga.

te... Nitko

ni5ta ne

smo

toga

jutra

kroz

polje,

ali

je jedan

detnik

podeo pucati na nas.

metka

zabila su

se ne-

centimetara

od

moie

lza

mene

je

bio moj

naj-

prijatelj

Senad

Hasanie-

Dobio

je

metak

u

potiljak.

je

godine

bio

mladi od

Tada

mi

je

bilo

najteZe.

sam

dvojicu

ranjenih

i

Bili

smo od Armije

udaljeni

moZda

samo

ali

izmbdu nas

su dak dva

minska

polja, a

sa snajperom

vrebao

s

su Srbi obja-

da su

nas

pobili

Muslimani

Nbdugo

zatim

po-

nas

je

jedna

i.ena

tz

Crvenog

kriZa.

sam

da

se

zvaia

Nismo

joj

smjeli

reci,

jer

su

sluSa1i.

Pitalaje:

li vam

to bilo

namje5te-

sam:

"Sto

ti misliS

Podelaje plakati. U

vrijeme

207 Hrvata iz Sa-

prebjeglo

na

srpsku

Obeiali

su

im

da ce

otiii

u Kiseijak

preko

Ostavili

su

i

do5li. Sve

su ih strpali

u

zatvor.

Prvo u

Lukavicu,

a

zatim

ir

Kulu.

Mislim

da

su

dvojica

od rrjih

poslije

poginula,

a desetak

ihje

ranjeno.

Nekj su

kasnije uspjeli

pobjeii

natrag

u

Sarajevo.

Neki

su

navodno

puSteni

u

zamjenu

za naftu,

a

ostali su

razmijenjeni

kod

GoraZda.

Tamo

su, navodno,

trebali

poslati i nas

iz

Grapske,

ali

i

to

je

opet

bila

laZna

nada.

Umje:to

na rrzmjenu

2. travnja

1994.

odvezli

su nas u

Rudo,

na

tromedi

BiH,

Srbije

i Cme

Gore, kod

Priboja

na

Limu.

Tamo sam ostao

do

17. srpnja.

Sa

mnom

su

bila

joS

24 momka

iz mog sela

i osmorica

ljudi iz

GoraZda.

Bili

smo, koliko

znam,

jedini

u

zatvoru. No

umjesto

da

budemo

razmijenjeni,

17. srynja

opet

smo vraieni

u

Sarajevo,

u

Kulu. Tamo sam ostao

do 2.

studenoga.

Ovaj

put dovodili

su

i Lene

t

djecu.

Tamo

sam sreo

jednogodisnjeg

djeiaka,

kojem

je

majka

poginula, a njega

su

zatvorili

s ocem.

Bio

je

tamo

Sest

mjeseci.

Tada smo

proSli bez kopanja

rovova i

premlaiivanja. Opet

su

nanr

obeiali da

iemo biti

raz-

miienieni.

l.lo 2. studenog

samo

smo

preseljeni u Doboj.

DoSao

je

bijeli

kombi

banjoluike regi-

stracije s

pukovnikom

Maru5i-

dem. To

je jedan

stariji,

sijedi

Oovjek

iz

njihove

komisije

za

razmjenu,

za kojeg se

pridalo

da

.je

nekada

bio

bogata5.

Ali

raz-

mjene

nije bilo.

Smjestili

su

nas

u hangare

JNA.

Bila su to skla-

diSta

za prazne

cahure

i tenkov-

ske pranate.

a u

r,jima

je

ustvari

bio

-

zatvor.

Upravitelj

iogora

bioje

Ilija Pantelii,

detnik, ali

nas nije

dao tuii.

Ne

zelim lagati.

Samo su

vikali:

"Ti

si

ustasa,

balija,

Turcin..."

Hangari

su bili

dugi

oko 40 metara.

Prvi smo

put

spavali na

nedcmu

Sto

je

Iidilo na

kevete.

Tada

smo

moraliraditi

na razmjeni

mfivih.

Istovarivali

smo

ih

s

kamiona

u

sanduke.

Uhvati5 mrtvaca,

a u ruci

ti

osta-

ne noga.

Smrad

je

bio

uZasan...

Jedne noii probudio

sam

se

u dva

sata

i mislio

na

te

rfftvace...

Povratak

u zatvar

U

zatvor

Kotorsko,

na

putu

iz Doboja za Derventu,

prebade-

ni smo

4.

svibnia

i bili tamo do

kolovoza. Tojejedini

datum ko-

ji

nisam uspio

zapamtiti.

U za-

toaenistvu sam

pisao kalendar.

Kotorsko

je,

inade,

musliman-

sko mjesto

blizu

hrvatskog Jo-

hovca.

koje

danas

ne

postoji.

kao ni moja Grapska.

U

Kotor-

skom

.je

bilo

te;ko...

Logor

je

bio sastavljen

od kuia,

sve se

to

prostiralo

na oko

200 hektara.

Smjestili

su

me

u

jednu

staru

ku-

iu,

na kojoj su ugradili

re5etke.

Ustajali smo

u 3.30

i

radili

21-

22

sata.

Kad

smo

otiSli, zaro-

bljeni Hrvati

i Muslimani

iz

Sre-

brenice mjesec

dana su bato-

vima

i

krampovima

morali ru-

Siti novu

dZamiju. Tu

me

je

uda-

rao

jedan

Miio

iz Koprivne.

Jednog

dana

u

kolovozu,

pre-

mjestili

su nas

opet

u

Doboj, ali

ovaj

put u logor Usora.

a

zatim

u Usoru

2. Ta su dva

logora

bila

blizu

jedan

drugoga. Tada su

NATO-ovi

zrakoplovi bombar-

dirali

Usoru.

Sreiom,

mi zato-

denici

tada smo bili

vani

na

prisilnom radu.

I kada sarn

vei

gotovo

izgu-

bio svaku

nadu, napokon

sam

razmijenjen.

Nas su

trojicu

iz

Doboja te

vecerr

povezli za Ko-

torsko. Ustali smo

u 4 sata. Bila

je

nedjelja.

Nije vozio autobus,

pa

su nas

vratili u zatvor. Strazar

je

zvao zapovjednika

logora.

Nije

ga

bilo. Odjednom.

pojavio

se

Boio,

njegov

vozad. Autom

nas

je

odvezao

u

Kotorsko.

Trebali smo biti

razmijenjeni

u

i3

sati. I tako

smo nas

ietvorica

iz Grapske

konadno

bili

na

slobodi.

Husein

Hurtid

osrao

je

u

Gradanici,

Fahir Hidid-

Troiac

oti5ao

je

u Svicarsku,

a

Vahidin

Hurtic-Bi5ko

sada

je

u Svedskoj.

Pouzdano

znam

da

je

u logoru

Dubrave,

izmedu

Doboja

i Mo-

drice

joS

uvijek

zatoien Zagrepdanin

Dubravko

Braiid.

On

je

uhiien

u Kos-

tajnici

nakon

"Oluje".

Znam da

jejo5

uvijek Ziv. Ja

sam bio

maio u Gradanici,

pa

sam

19. sijednja ove

godine napokon

dospio do Zagreba.

Na

Staru

godinu

javio

sam se

prvi

put

majci

telefonom.

Rekla

mije:

"

Da se nisi

javio

joS

jedan

dan

umrla bih."

Tek sam

tada

saznao

da mi

je

otac umro

1994. od raka.

Bolest

ga

je

uniitila

za

samo dva

mjeseca.

Dvadesetak dana

krsnije Zena

mijc

otiSia

s

drug.im

i

ostavila

bo)esnog

Harrsr mami

isestri. Radio bih,

aliposla nema.

Te5ko

je,

a najteZe

mi

pada

Sto

ne mogu

lijeiiti

sinr.

Ako

mi

netko moze

ponuditi

posao

neka

se

javi

natelefon

23-2:3-172. Ako

posla

ne bude

otiii

iu

moZda

u

Svicarsku, ako

bih

tamo dobio

besplatno lijedenje

za

Harisa.

JoS

se nadam da

ie moii

hodati. To

bi

mi bila radost.

A moia 1234

dana u srpskim

logorima... Zlo-

dince treba

kazniti, ali

ja

moram

Zivjeti dalje, za

moga Harisa

-

zavriio

je

ispovijest

Jasmin

Husakovii,

gledajuii s ljubavlju

sina koji

je

dopuzao

a""'"ilil... i'p*ti

A

t::::

-i:

so

svoiim

Horison,

koii

porclire

ne

..,'.

hodoti. ..;-#

ie

.r':

;#;

ncurio

i

pisori,

nemo nouro

rnu

phli

Zatocenik Br 355 - Zagrebacka Arena 1995

Documents

Transcript of Zatocenik Br 355 - Zagrebacka Arena 1995